ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1975
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor - osoba Husserl, Edmund, 1859-1938 = Huserl, Edmund, 1859-1938
Naslov Ideja fenomenologije : pet predavanja / Edmund Husserl ; predgovor i stručna redakcija Milan Damnjanović ; preveli Slobodan Novakov, Vlastimir Đaković
Jedinstveni naslov ǂDie ǂidee der Phänomenologie. srp
Vrsta građe knjiga ; odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski
Godina 1975
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1975 (Beograd : BIGZ)
Fizički opis 104 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Damnjanović, Milan, 1924-1994 = Damnjanović, Milan, 1924-1994
Novakov, Slobodan
Đaković, Vlastimir
Zbirka Mala filozofska biblioteka
ISBN (Broš.)
Napomene Prijevpd djela: Die idee der Phäenomenologie
Tiraž 5.000
Mesto `ideje fenomenologije` (1907) u razvoju huserlovoog mišljenje: str. 5-[10].
Predmetne odrednice Fenomenologija

Stanje: veoma dobro očuvano.

Ovaj Huserlov spis, sačinjen 1907, a objavljen posthumno, predstavlja prekretnicu u razvitku Huserlovog mišljenja, i to ne samo na putu od „Logičkih istraživanja“ (1900/1901) ka „Idejama za čistu fenomenologiju i fenomenološku filozofiju“ (1913) već i ka čitavom daljem radu, sve do njegovog poznog dela. Tako Huserl ovde formuliše nešto što ostaje nepromenjeno tokom celog njegovog potonjeg vrlo značajnog misaonog razvitka i što definitivno karakteriše njegov položaj u istoriji filozofije ovog stoleća.
Prema vlastitom samosvedočenju, Huserl je zapao u krizu, dovodeći u pitanje svoju egzistenciju kao filozofa, posle neuspeha koji je doživeo kandidujući se za profesora u Getingenu (1906). Posumnjao je u svoj novi filozofski početak koji je nazvao fenomenologijom i već unekoliko izložio u „Logičkim istraživanjima“, tako da je preduzeo radikalnu reviziju svog gledišta. Iz toga suočavanja sa sopstvenim filozofskim radom, s idejom fenomenologije, proistekao je spis koji se ovde u prevodu objavljuje.

Edmund Husserl (Pronitz, 8. travnja 1859. – Freiburg, 27. travnja 1938.), njemački filozof, osnivač naučne filozofije – fenomenologije.
Bio je profesor na Halleu (1887), Göttingenu (1901) te u Freiburgu (1916) gdje je 1928. maknuz zbog rasnih zakona, a njegovo mjesto zauzima njegov bivši asistent Martin Heidegger. Asistentica na sveučilištu bila mu je i Edith Stein.Smatrao je da je pravi predmet filozofije istraživanje biti i da se prema toj predmetnosti filozofija razlikuje od drugih znanosti, a cjelokupnost trancendentalnih svijest, kao izvor svega što postoji, naziva „apsolutni život“.
Edmund Husserl je nesumnjivo najznačajniji filozofski mislilac na prelazu u XX. st. I to ne samo zato što se njegove ideje u svoj njihovoj širini upravo danas razrađuju, dopunjuju i primjenjuju uz filozofske dijaloge i teze i na mnogim područjima znanstvenih rasprava uopće, nego i zato što one na neki način znače i sintezu tematike na završetku XIX. st. Kad njegov sistem nazivaju transcedentalnim pozitivizmom, onda je očito da su na taj način tendencije XIX st. dobile posebnu sintezu , a suvremena filozofska razmatranja historijski uvjetovanu bazu svog daljnjeg razvoja, a Husserlova misao time epohalno značenje u razvoju današnje filozofije.
Husserlovu fenomenologiju treba razumjeti iz njenih povijesnih korijena, jer se na taj način jasno vidi kako sve stvaralačke misli imaju svoju duboku dijalektičku povezanost u duhovnim antitezama i kojih su nastale, i kako izrastaju kao svaka nova misao iz svoje povijesne baštine.
Filozofski opus Husserla sadržava u sebi tri razvojna stupnja, koji se obilježavaju kao „deskriptivna fenomenologija“, „transcedentalna fenomenologija“ i konačno završna ili „transcedentalna egologija“.
Deskriptivna, transcedentalna i egologična fenomenologija nisu tri različite nego jedna te ista fenomenologija, koja filozofsku tematiku sve dublje i svestranije osvjetljuje na taj način što prva stavlja težište na samu kritičku deskripciju odnosa subjekta i objekta, druga pokazuje uvjetovanost (granice i mogućnosti) spoznaje u subjektu, a treća naglašava da se, kada je riječ o subjektu, ne misli na empirijsku psihologijskom tematikom obuhvaćenu svijest, nego na svijest uopće, koju Husserl naziva `transcedentalni ego`.
MG84 (L)