Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 390
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Osnovna pitanja dijalekticko - materijalisticke teorije saznanja
Todor Pavlov je rođen 14. februara 1890. u Štipu (tada Otomanska imperija) u porodici učitelja Dimitra Pavlova Grozdanofa. Godine 1914. diplomirao je na Univerzitetu u Sofiji specijalizovo je filozofiju i pedagogiju, a zatim predavao kao nastavnik.
U 1919. godini, pridružio se Bugarskoj komunističkoj partiji. Od 1922—1923, bio je urednik pro-komunističkih novine `Mladih`. U leto 1923. je bio uhapšen, ali je kasnije pušten. Godine 1924. je izabran u rukovodstvu pravno legalne Laburističke partije i Centralnog komiteta Komunističke partije u ilegali.
Nakon napada na Crkvu `Svete Nedelje` i 16. aprila 1925. godine je uhapšen i osuđen na zatvor u trajanju od dvanajst godina. Godine 1929. je pomilovan i pušten. Radi u nastavi kao profesor u antiratnoj ligi. Godine 1932. je emigrirao u SSSR i postao profesor dijalektičkog materijalizma na Institutu za Crvene profesore u Moskvi. Godine 1936. se vratio u Bugarsku kada se posvećuje novinarskim radom. Između 1941—1943, bio je interniran u koncentracione logore.
Dana 9. septembra 1944. odlukom Nacionalnog komiteta Otačbinskog fronta i vladinom uredbom je imenovan za regenta Kraljevine Bugarske. Kao regent vežbe sva prava zadržana su u Ustavu iz Trnova, uključujući i pravo da imenuje i razrešava visoku vojnu komandu.
U januaru 1945. godine izabran je počasnog predsednika `makedonskog Naučnog instituta Dimitar Vlahov`. Učestvujte u izradi `makedonske ideje` i štiti probugarske i promakedonske nacionalne ideje.
1945. godine je izabran za akademika. Pavlov je bio profesor na Univerzitetu u Sofiji u periodu 1946—1948, kao i nacionalni predstavnik od 1946. do 1976. godine.
Bio je član Centralnog komiteta Komunističke partije Bugarske od 1957. do 1977. član Politbiroa Komunističke partije od 1966. do 1976. i dva puta član Prezidijuma Narodne skupštine (1947—1954 i 1962—1971).
Predsednik Bugarske akademije nauka bio je u periodu 1947—1962, direktor Instituta za filozofiju Akademije nauka (1949—1952 i 1960—1977), počasni predsednik Saveza književnika Bugarske. Dva puta je proglašen za `Heroj socijalističkog rada` (1960. i 1965.) i jednom za `Heroja Narodne Republike Bugarske` (1970).