pregleda

Politička filozofija - Adam Svift


Cena:
1.430 din (Predmet nije aktivan)
Stanje: Novo
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
Plaćanje: Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Prodavac Pravno lice

Delfi_knjizare (4249)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 6985

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Oblast: Filozofija
Autor: Strani

Autor:: Adam Svift
Žanrovi:: Filozofija, Politika
Izdavač:: Clio
Godina izdanja:: 2008
Broj strana: 267
Pismo: Latinica
Povez: Tvrd
Format: 14 x 20

Filozofsko delo kao priručnik? U nekim filozofskim krugovima, takva kategorizacija dela smatrala bi se uvredljivom, ali, u ovom slučaju, ona se ovde nalazi u samom podnaslovu i delo je samog autora. Priručniki karakter je upravo ono čime autor misli da poboljša stanje u vezi sa odnosom političke filozofije i njenog prihvatanja u široj, ne samo filozofskoj, javnosti. Starija dela političke filozofije bila su namenjena širokoj publici, dok su sada osuđena na publiku koja se sastoji od drugih filozofa. Politička filozofija je skoro u potpunosti izgubila uticaj na realnu, svakodnevnu politiku u kojoj se u uslovima raspadanja tradicionalnih političkih blokova levice i desnice javlja potreba razjašnjavanja osnovnih načela i vrednosti za koja se političari zalažu, a to je upravo posao političke filozofije.Delo je jasno predmetno i metodološki određeno. Autor odmah na početku naglašava svoju nameru da ne iznosi tvrdnje i nameće stavove, već da razumskim, analitičkim pristupom traga za istinom u međusobno suprotsavljenim stavovima. Tako određena metoda isključuje i istorijski pristup političkoj filozofiji, jer za autora nije bitan istorijski razvoj političke filozofije ili istorijski kontekst nastajanja pojedinih teorija, već istinitost tvrdnji tih teorija (koju, doduše nije moguće utvrditi bez istorijske priče, što se i priznaje). ,,Analitička” provinijencija autora isključuje razmatranje skeptičkih prigovora postmodernista koji se tiču samog razumskog pristupa. Ocena o plodnosti pristupa se ostavlja čitaocima. Knjiga je tematski određena svojim ciljem, razjašnjavanjem osnovnih vrednosti oko kojih se vode sporovi u politci danas.Autor bira pet političkih pojmova koji se najčešće spominju, i koje većina političara danas prihvata kao osnovne vrednosti koje se imaju ostvariti u političkom životu. Razjašnjavanje je upravo potrebno zbog tog opšteg slaganja, jer ako ono postoji, oko čega se uopšte vode sporovi? Ti pojmovi su: socijalna pravda, sloboda, jednakost, zajednica i demokratija. Socijalna pravda je relativno novi pojam političke filozofije. Pojam pravde je drevan, i oduvek se razmatrao, ali šta treba da znači da je društvo pravedno? Intezivna rasprava o socijalnoj pravdi počinje sa Džonom Rolsom i njegovom knjigom Teorija pravde. Upravo kako je i najavljeno, autor ne iznosi nikakve tvrdnje, već suočava mišljenja o socijalnoj pravdi velikana političke filozofije 20-og veka i predstavnika suprotstavljenih blokova koji su se stvorili s obzirom na pitanje socijalne pravde Rolsa i njegove ideje o pravdi kao nepristasnosti (egalitaristički liberali) i Roberta Nozika (libertarijanci) sa njegom teorijom o pravdi kao ovlašćenosti. Takođe se razmatra i kritikuje uobičajeno mišljenje o pravdi kao zasluzi. U smislu autorovog pristupa, koji ima nameru da se sa teorije referiše na praksu, kao suština problema socijalne pravde se predstavlja sporenje o opravdanosti redistributivnog oporezivanja i društvene preraspodele.Kontroverze pojma slobode autor pokušava da osvetli počinjući od znamenite distinkcije Isaije Berlina između pozitivne i negativne slobode. Naglašavajći da takvo nešto ne postoji i da je sloboda samo jedna, a razlikuju se njene koncepcije kod različitih mislilaca, on koristi Makelemovu kritiku Berlina, i njegovu formulaciju izraza o slobodi: x je(nije) slobodno od y da čini(ne čini) z. Razlike u koncepcijama slobode nastaju povodom toga šta pojedini mislioci uzimaju kao x,y i z. Vešto baratajući oviom formulacijom, autor nas sprovodi kroz niz distikcija između negativne i pozitivne slobode, formalne i stvarne slobode, i razmatranje povodom shvanja slobode kao autonomije i pretnje da se takvo shvatanje izvrgne u totalitarizam (Berlin), naglašavajući da se autonomija može, i treba shvatiti u jednom korisnom i bezopasnom smislu, navodeći sedam načina na koje se ,,pozitivna sloboda” može shvatiti, a da ne predstavlja pretnju totalitarizma. Takođe ovo poglavlje sadrži analizu opravdanosti redistributivnog oporezivanja s obzirom na njegov uticaj na slobodu, u kom autor u argumentaciji ipak naginje jednom stavu, i to egalitarističkom liberalizmu.Kontroverzni pojam jednakosti nije više mnogo popularan ni među političarima ni među političkim filozofima, jer se teško može braniti kao pojam materijalne jednakosti, kao „jednakost ishoda“ koja bi npr. kao konkretnu meru podrazumevala redistributivno oporezivaje. Ali sveden na koncepciju „jednakih šansi za sve“ on je skoro opšteprihvaćen. Ova koncepcija podrazumeva da ljudima zbog njihove nejednakosti ne treba da budu uskraćene mogućnosti kao što su npr. posao ili obrazovanje. Ipak, dovedena do svoje krajnje konsekvence, apsolutne jednakosti mogućnosti ona ponovo prelazi u pojam materijalne jednakosti, te se pokazuje da je osnovni problem koji pojam jednakosti stavlja pred nas - jaz između bogatih i siromašnih. Dokazuje se opravdanost zahteva za jednakošću i preraspodelom, pokazujući da postoje stanovišta koja se za to zalažu, a pri tom nisu egalitaristička, tj. koja ne pridaju važnost jednakosti samoj po sebi.Demokratija, „dobri momak“ političke teorije, uživa opštu prihvaćenost. Ipak ovakva poželjnost demokratije je novijeg datuma, i namera je autora da kroz oživljavanje antidemokratskih instikata ponovo razmotri zašto je demokratija toliko poželjna. Demokratija kao procedura donošenja političkih odluka podložna je prigovorima u vezi sa sadržajem tih odluka, jer sa takvim shvatanjem kvalitet odluka ostaje sumnjiv, one mogu biti i dobre i loše. Ali i shvaćena kao procedura demokratija ima niz nedoumica kao što su dilema između neposredne, participativne i predstavničke demokratije, odgovornosti predstavnika, ravnopravnosti uticaja učesnika u demokratskom procesu ili dometa demokratski izražene volje. Ipak, ove nedoumice su razrešive, te se daje prednost predstavničkoj demokratiji sa relativno nezavisnim predstavnicima koje biraju u što većoj meri ravnopravi birači, i u kojoj se ne mogu donositi odluke koje narušavaju njene osnovne vrednosti. Na zamerku koje se tiču kvaliteta odluke odgovor je da je ono što demokratija nudi legitimnost odluke, a od nje ima više koristi nego što bi bilo štete od mogućnosti donošenja loših odluka u demokratskom procesu. Takođe, za donošenje ispravne odluke potreban je legitimitet, tj. prava procedura donošenja, inače je ona nametnuta.U zaključku se ponavlja tvrdnja da ovo delo ne iznosi nikakve stavove u vezi sa razmatranim pojmovima, i ukazuje se na ono što je zapravo prava namera dela, a to je da dođe do prožimanja zanimanja političara i političkog filozofa, ali ne u npr. Platonovom smislu filozofa-kralja, već u smislu filozofa koji čuva podelu rada. Autor kao da poručuje političarima da je obavio svoj zadatak i da je na njih red. Zoran Savić Izvanredna knjiga. Studenti će iz nje naučiti kako da lako izbegnu uobičajene greške u tumačenju Rolsove teorije pravde i uštedeće sebi trud da razumeju Berlinova „dva poimanja slobode”, zahvaljujući Sviftovom preciznom razjašnjenju tih pitanja koja izazivaju zabunu. Političari će, ako su iskreni, osetiti stid što smatraju da je dovoljno da se za rešenje bilo kog problema, teorijskog ili praktičnog, samo pozovu na zajednicu”, i shvatiće zašto je moralno neprikladno koristiti se popularnim pojmom zasluge. Akademski politički filozofi će naići na jasno i precizno iznete, a potom i argumentovano pobijene, svoje kritike egalitarističkog liberalizma.profesor Brajan Beri, Univerzitet Columbia, Njujork Preveo s engleskog: Đorđe Trajković.Likovni urednik Dragana Atanasović. Likovno rešenje korice Svetlana Volic.Autor: Adam Svift je direktor oksfordskog Centra za proučavanje socijalne pravde i predavač na Baliol koledžu.Takođe je bio gostujući predavač na Harvardu, Masačusetskom institutu tehnologije, Australijskom nacionalnom univerzitetu, kao i na Vinskonsiskom univerzitetu u Medisonu. Bavi se komunitarističkom kritikom liberalizma, odnosom političke filozofije i javnog mnjenja kao i razvojem liberalno-egalitarističke teorije o porodičnim vrednostima. Objavio je i knjige How Not To Be A Hypocrite: Scool Choice for the Moraly Perplexed Parents, Against the odds? Social Class And Social Justice in Industral Societies sa Gordonom Maršalom i Stivenom Robertsom, i Liberals and Communitarians sa Stivenom Malholom.

TROŠKOVI DOSTAVE:

Svi paketi se isporučuju kurirskom službom AKS.
Troškovi dostave su 180 dinara. Rok isporuke je 5 radnih dana.
Porudžbine koje se unapred plaćaju šaljemo odmah nakon evidentiranja uplate.
Porudžbine sa Kupinda ne isporučujemo van granica Republike Srbije.

Predmet: 39054531
Autor:: Adam Svift
Žanrovi:: Filozofija, Politika
Izdavač:: Clio
Godina izdanja:: 2008
Broj strana: 267
Pismo: Latinica
Povez: Tvrd
Format: 14 x 20

Filozofsko delo kao priručnik? U nekim filozofskim krugovima, takva kategorizacija dela smatrala bi se uvredljivom, ali, u ovom slučaju, ona se ovde nalazi u samom podnaslovu i delo je samog autora. Priručniki karakter je upravo ono čime autor misli da poboljša stanje u vezi sa odnosom političke filozofije i njenog prihvatanja u široj, ne samo filozofskoj, javnosti. Starija dela političke filozofije bila su namenjena širokoj publici, dok su sada osuđena na publiku koja se sastoji od drugih filozofa. Politička filozofija je skoro u potpunosti izgubila uticaj na realnu, svakodnevnu politiku u kojoj se u uslovima raspadanja tradicionalnih političkih blokova levice i desnice javlja potreba razjašnjavanja osnovnih načela i vrednosti za koja se političari zalažu, a to je upravo posao političke filozofije.Delo je jasno predmetno i metodološki određeno. Autor odmah na početku naglašava svoju nameru da ne iznosi tvrdnje i nameće stavove, već da razumskim, analitičkim pristupom traga za istinom u međusobno suprotsavljenim stavovima. Tako određena metoda isključuje i istorijski pristup političkoj filozofiji, jer za autora nije bitan istorijski razvoj političke filozofije ili istorijski kontekst nastajanja pojedinih teorija, već istinitost tvrdnji tih teorija (koju, doduše nije moguće utvrditi bez istorijske priče, što se i priznaje). ,,Analitička” provinijencija autora isključuje razmatranje skeptičkih prigovora postmodernista koji se tiču samog razumskog pristupa. Ocena o plodnosti pristupa se ostavlja čitaocima. Knjiga je tematski određena svojim ciljem, razjašnjavanjem osnovnih vrednosti oko kojih se vode sporovi u politci danas.Autor bira pet političkih pojmova koji se najčešće spominju, i koje većina političara danas prihvata kao osnovne vrednosti koje se imaju ostvariti u političkom životu. Razjašnjavanje je upravo potrebno zbog tog opšteg slaganja, jer ako ono postoji, oko čega se uopšte vode sporovi? Ti pojmovi su: socijalna pravda, sloboda, jednakost, zajednica i demokratija. Socijalna pravda je relativno novi pojam političke filozofije. Pojam pravde je drevan, i oduvek se razmatrao, ali šta treba da znači da je društvo pravedno? Intezivna rasprava o socijalnoj pravdi počinje sa Džonom Rolsom i njegovom knjigom Teorija pravde. Upravo kako je i najavljeno, autor ne iznosi nikakve tvrdnje, već suočava mišljenja o socijalnoj pravdi velikana političke filozofije 20-og veka i predstavnika suprotstavljenih blokova koji su se stvorili s obzirom na pitanje socijalne pravde Rolsa i njegove ideje o pravdi kao nepristasnosti (egalitaristički liberali) i Roberta Nozika (libertarijanci) sa njegom teorijom o pravdi kao ovlašćenosti. Takođe se razmatra i kritikuje uobičajeno mišljenje o pravdi kao zasluzi. U smislu autorovog pristupa, koji ima nameru da se sa teorije referiše na praksu, kao suština problema socijalne pravde se predstavlja sporenje o opravdanosti redistributivnog oporezivanja i društvene preraspodele.Kontroverze pojma slobode autor pokušava da osvetli počinjući od znamenite distinkcije Isaije Berlina između pozitivne i negativne slobode. Naglašavajći da takvo nešto ne postoji i da je sloboda samo jedna, a razlikuju se njene koncepcije kod različitih mislilaca, on koristi Makelemovu kritiku Berlina, i njegovu formulaciju izraza o slobodi: x je(nije) slobodno od y da čini(ne čini) z. Razlike u koncepcijama slobode nastaju povodom toga šta pojedini mislioci uzimaju kao x,y i z. Vešto baratajući oviom formulacijom, autor nas sprovodi kroz niz distikcija između negativne i pozitivne slobode, formalne i stvarne slobode, i razmatranje povodom shvanja slobode kao autonomije i pretnje da se takvo shvatanje izvrgne u totalitarizam (Berlin), naglašavajući da se autonomija može, i treba shvatiti u jednom korisnom i bezopasnom smislu, navodeći sedam načina na koje se ,,pozitivna sloboda” može shvatiti, a da ne predstavlja pretnju totalitarizma. Takođe ovo poglavlje sadrži analizu opravdanosti redistributivnog oporezivanja s obzirom na njegov uticaj na slobodu, u kom autor u argumentaciji ipak naginje jednom stavu, i to egalitarističkom liberalizmu.Kontroverzni pojam jednakosti nije više mnogo popularan ni među političarima ni među političkim filozofima, jer se teško može braniti kao pojam materijalne jednakosti, kao „jednakost ishoda“ koja bi npr. kao konkretnu meru podrazumevala redistributivno oporezivaje. Ali sveden na koncepciju „jednakih šansi za sve“ on je skoro opšteprihvaćen. Ova koncepcija podrazumeva da ljudima zbog njihove nejednakosti ne treba da budu uskraćene mogućnosti kao što su npr. posao ili obrazovanje. Ipak, dovedena do svoje krajnje konsekvence, apsolutne jednakosti mogućnosti ona ponovo prelazi u pojam materijalne jednakosti, te se pokazuje da je osnovni problem koji pojam jednakosti stavlja pred nas - jaz između bogatih i siromašnih. Dokazuje se opravdanost zahteva za jednakošću i preraspodelom, pokazujući da postoje stanovišta koja se za to zalažu, a pri tom nisu egalitaristička, tj. koja ne pridaju važnost jednakosti samoj po sebi.Demokratija, „dobri momak“ političke teorije, uživa opštu prihvaćenost. Ipak ovakva poželjnost demokratije je novijeg datuma, i namera je autora da kroz oživljavanje antidemokratskih instikata ponovo razmotri zašto je demokratija toliko poželjna. Demokratija kao procedura donošenja političkih odluka podložna je prigovorima u vezi sa sadržajem tih odluka, jer sa takvim shvatanjem kvalitet odluka ostaje sumnjiv, one mogu biti i dobre i loše. Ali i shvaćena kao procedura demokratija ima niz nedoumica kao što su dilema između neposredne, participativne i predstavničke demokratije, odgovornosti predstavnika, ravnopravnosti uticaja učesnika u demokratskom procesu ili dometa demokratski izražene volje. Ipak, ove nedoumice su razrešive, te se daje prednost predstavničkoj demokratiji sa relativno nezavisnim predstavnicima koje biraju u što većoj meri ravnopravi birači, i u kojoj se ne mogu donositi odluke koje narušavaju njene osnovne vrednosti. Na zamerku koje se tiču kvaliteta odluke odgovor je da je ono što demokratija nudi legitimnost odluke, a od nje ima više koristi nego što bi bilo štete od mogućnosti donošenja loših odluka u demokratskom procesu. Takođe, za donošenje ispravne odluke potreban je legitimitet, tj. prava procedura donošenja, inače je ona nametnuta.U zaključku se ponavlja tvrdnja da ovo delo ne iznosi nikakve stavove u vezi sa razmatranim pojmovima, i ukazuje se na ono što je zapravo prava namera dela, a to je da dođe do prožimanja zanimanja političara i političkog filozofa, ali ne u npr. Platonovom smislu filozofa-kralja, već u smislu filozofa koji čuva podelu rada. Autor kao da poručuje političarima da je obavio svoj zadatak i da je na njih red. Zoran Savić Izvanredna knjiga. Studenti će iz nje naučiti kako da lako izbegnu uobičajene greške u tumačenju Rolsove teorije pravde i uštedeće sebi trud da razumeju Berlinova „dva poimanja slobode”, zahvaljujući Sviftovom preciznom razjašnjenju tih pitanja koja izazivaju zabunu. Političari će, ako su iskreni, osetiti stid što smatraju da je dovoljno da se za rešenje bilo kog problema, teorijskog ili praktičnog, samo pozovu na zajednicu”, i shvatiće zašto je moralno neprikladno koristiti se popularnim pojmom zasluge. Akademski politički filozofi će naići na jasno i precizno iznete, a potom i argumentovano pobijene, svoje kritike egalitarističkog liberalizma.profesor Brajan Beri, Univerzitet Columbia, Njujork Preveo s engleskog: Đorđe Trajković.Likovni urednik Dragana Atanasović. Likovno rešenje korice Svetlana Volic.Autor: Adam Svift je direktor oksfordskog Centra za proučavanje socijalne pravde i predavač na Baliol koledžu.Takođe je bio gostujući predavač na Harvardu, Masačusetskom institutu tehnologije, Australijskom nacionalnom univerzitetu, kao i na Vinskonsiskom univerzitetu u Medisonu. Bavi se komunitarističkom kritikom liberalizma, odnosom političke filozofije i javnog mnjenja kao i razvojem liberalno-egalitarističke teorije o porodičnim vrednostima. Objavio je i knjige How Not To Be A Hypocrite: Scool Choice for the Moraly Perplexed Parents, Against the odds? Social Class And Social Justice in Industral Societies sa Gordonom Maršalom i Stivenom Robertsom, i Liberals and Communitarians sa Stivenom Malholom.
39054531 Politička filozofija - Adam Svift

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.