Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Autor: Strani
lepo očuvano
In Cold Blood is a non-fiction novel[1] by the American author Truman Capote, first published in 1966. It details the 1959 Clutter family murders in the small farming community of Holcomb, Kansas.
In Cold Blood: A True Account of a Multiple Murder and Its Consequences
Author
Truman Capote
Cover artist
S. Neil Fujita
Language
English
Genre
Nonfiction/literature
Publisher
Random House
Publication date
January 17, 1966 (see Publication section for more information)
Publication place
United States
Media type
Print (hardback and paperback), e-book, audio-CD
Pages
343 (paperback edition)
ISBN
0-679-74558-0 (paperback edition)
OCLC
28710511
Dewey Decimal
364.1/523/0978144 20
LC Class
HV6533.K3 C3 1994
Capote learned of the quadruple murder before the killers were captured, and he traveled to Kansas to write about the crime. He was accompanied by his childhood friend and fellow author Harper Lee, and they interviewed residents and investigators assigned to the case and took thousands of pages of notes. The killers, Richard Hickock and Perry Smith, were arrested six weeks after the murders and later executed by the state of Kansas. Capote ultimately spent six years working on the book.
In Cold Blood was an instant critical and commercial success. Considered by many to be the prototypical true crime novel,[2] it is also the second-best-selling book in the genre`s history, behind Vincent Bugliosi`s Helter Skelter (1974) about the Charles Manson murders.[3] Some critics also consider Capote`s work the original non-fiction novel, although other writers had already explored the genre, such as Rodolfo Walsh in Operación Masacre (1957).[4][5] In Cold Blood has been lauded for its eloquent prose, extensive detail, and triple narrative which describes the lives of the murderers, the victims, and other members of the rural community in alternating sequences. The psychologies and backgrounds of Hickock and Smith are given special attention, as is the pair`s complex relationship during and after the murders. In Cold Blood is regarded by critics as a pioneering work in the true-crime genre, although Capote was disappointed that the book failed to win the Pulitzer Prize.[6] Parts of the book differ from the real events, including important details.[7]
Truman Kapote[1](engl. Truman Capote, IPA: /kəˈpəʊti/[2]; Nju Orleans, 30. septembar 1924 — Los Anđeles, 25. avgust 1984) bio je američki književnik.[3] Najpoznatiji je po romanima Drugi glasovi, druge sobe, Doručak kod Tifanija, Hladnokrvno ubistvo i Uslišene molitve koji su postali sastavni deo američke književnosti dvadesetog veka. Pored književne karijere, Kapote je ostao upamćen i po bogatom i intrigantom životu koji je privlačio tabloide koji su od njega napravili zvezdu sedamdesetih. Godine 2006. snimljen je film prema događajima koji su doveli do pisanja romana Hladnokrvno ubistvo pod naslovom „Kapote“. Filip Simor Hofman je kao tumač naslovne uloge dobio Oskara.
Truman Kapote
Truman Kapote 1959. godine
Lični podaci
Datum rođenja
30. septembar 1924.
Mesto rođenja
Nju Orleans, SAD
Datum smrti
25. avgust 1984. (59 god.)
Mesto smrti
Los Anđeles, SAD
Potpis
Detinjstvo i mladost
Građenje književne karijere
uredi
Rane pripovetke
uredi
Na početku karijere Truman Kapote se prvenstveno fokusirao na pisanje pripovedaka. Između 1943. i 1946. napisao je nekoliko kratkih proznih dela koja se danas nalaze u mnogim antologijama pripovedaka druge polovine 20. veka. Iz ovog perioda posebno treba izdvojiti priče Propovednikova legenda, Mirjam, Sopstvena lasica, Zatvorena poslednja vrata(za koju je dobio O. Henri nagradu sa 24. godine). Ove priče ali i mnoge druge objavljivane su po književnim časopisima ali i u popularnim magazinima tog vremena kao što su Njujorker, Voug, Madmoazel, Harper bazar[15].
Random haus, izdavač njegovog prvog romana Drugi glasovi, druge sobe, iskorišćavajući uspeh romana, većinu ovih ranih priča objavljuje pod nazivom Drvo noći i druge priče(A Tree of Night and Other Stories). Nakon izlaska ove zbirke Truman pada u depresiju koja je prouzrokovana stvaralačkom blokadom. Tada odlazi na putovanje po Evropi, a iskustva i utiske stečene na tom putovanju prenosi u zbirku putopisnih eseja Lokalne boje ( Local color, 1950).
Prvi roman, Drugi glasovi druge sobe
uredi
Četrdesetih godina Kapote radi na svom prvom romanu čija se radnja odvija u Njujorku. Autor je kasnije tvrdio da je rukopis ovog romana uništen, da bi se 2004. ispostavilo da ga je iz kante za đubre pedesetih godina spasio njegov kućepazitelj[16]. Roman je objavljen posthumno 2006. pod radnim naslovom Letnje krstarenje.
Drugi glasovi druge sobe (Other Voices, Other Rooms) je njegov prvi objavljeni roman. Priliku da napiše ovu knjigu omogućava mu činjenica da je njegovu pripovetku Mirjam zapazio izdavač Random hausa, Benet Serf, koji mu je ponudio ugovor. Sa čekom od 1 500 dolara, Truman se vraća u Monrovil gde započinje rad na knjizi. Druge glasove druge sobe pisao je u nekoliko gradova pune tri godine. Svetlost dana roman je ugledao 1948. godine. Mnogi biografi su ovo delo posmatrali kao polu-autobiografsko delo. Takvo mišljenje je imao i sam autor koji je u svom eseju ovako prokomentarisao stvaranje svog prvenca: „Druge sobe, drugi glasovi je bio pokušaj da isteram demone, nesvesni, potpuno intuitivan pokušaj. Nisam bio svestan da je osim par događaja i opisa velikim delom autobiografija. Čitajući ga sad, osećam neoprostivu samoobmanu[17]“. U istom tom eseju govori kako je poseta kuće u Monrovilu omogućila da sedne i da ga napiše.
Fabula u romanu se bazira na događajima u životu Džoela Knoksa koji nakon smrti svoje majke odlazi da živi kod oca u Nju Orleansu. Osim što je u romanu prikazano bolno odrastanje jednog dečaka koji pokušava da obnovi odnose sa svojim ocem, roman je podigao veliku prašinu činjenicom da se dečak zaljubljuje u transvestita Randolfa.
U prvoj godini roman je prodat u više od 26.000 primeraka a na listi bestselera Njujork tajmsa nalazio se punih devet nedelja. Kontroverze oko ovog romana preko noći su napravile od Kapoteja literarnu figuru. Osim kontroverzne fabule, dosta prašine se podiglo i oko fotografije Trumana Kapotea na poleđini korica prvog izdanja. Na toj fotografiji, koju je načinio Harold Hlum, Truman leži i senzualno gleda pravo u objektiv. Iako se branio da je ova poza nastala sasvim slučajno, biografi se slažu oko toga da je takva senzualna fotografija bila njegova ideja. Trumanov biograf, Klark Džerald, ističe da je veći deo publiciteta koji je tada okruživao mladog književnika bio produkt različitih interpretacija same slike. Većina je fotografiju doživljavala kao seksualnu provokaciju i kao Kapoteovo gnušanje prema konvencionalnom moralu. Uskoro fotografija je bila kopirana, imitirana pa čak i parodirana širom države a sama slika postaće neka vrsta simbola čitavog Kapoteovog života. Fotografija je ostavila snažan utisak i na dvadesetogodišnjeg Endija Vorhola, koji je odmah napisao pismo divljenja Kapoteu.[18] Kapoteov veliki uticaj na Vorhola vidi se i u tome što je svoju prvu samostalnu izložbu nazvao 50 crteža zasnovanih na pisanju Trumana Kapotea.[19]
Roman Drugi glasovi, druge sobe se našao na 26. mestu liste 100 najboljih romana sa gej i lezbejskom tematikom koju je napravio The Publishing Triangle 1999. godine[20]
Doručak kod Tifanija
uredi
Publikacija Doručak kod Tifanija: kratak roman i tri pripovetke pojavila se 1958. Osim kratkog romana Doručak kod Tifanija u njoj su se našle i tri kraće pripovetke: Božićna uspomena, Kuća cveća i Dijamantska gitara. Delo je nedeljama bila na vrhu liste bestselera. Književnik i kritičar, Norman Mejler, komentarišući stil u ovoj noveli Trumana nazvao „najsavršenijim piscem svoje generacije“ dodajući da u samom romanu „ne bi promenio ni dve reči“.
Glavna junakinja ovog romana, Holi Golajti, postala je zasigurno najpoznatiji i najvoljeniji lik Kapoteovog opusa. Novela govori o Holi, mladoj Njujorčanki, koja zna samo za zabavu i o njenom prijateljstvu sa neimenovanim naratorom. Roman je otvorio pravu malu histeriju u Njujorškom mondenskom krugu, gde su mnoge dame tvrdile da su upravo one bile inspiracija za lik Holi. Sa druge strane sam autor je tvrdio da nije jedna osoba bila model za kreiranje ovog lika već više njih. Popularnost knjige posebno je doprinelo snimanje istoimenog filma sa Odri Hepbern u glavnoj ulozi. Sam autor je bio jako nezadovoljan ekranizacijom smatrajući da su samu nit priče uprostili i lišili dubine. Danas film ima antologijski značaj.
Rad u pozorištu i na filmu
uredi
Ranih pedesetih Truman Kapote radi kao scenarista na filmu i u pozorištu. Godine 1952. preradio je svoj roman Harfa trave (The Grass Harp) u pozorišni komad, a zatim je radio na brodvejskom mjuziklu Kuća cveća (House of Flowers), iz kojeg se posebno izdvojila pesma Uspavana pčela. U filmskom svetu Truman je ostao zapamćen po scenariju za film Udri đavola i adaptaciji novele Okretaj zavrtnja Henrija Džejmsa u film Nevinost. Putujući sa postavkom opere Porgi i Bes po Sovjetskom Savezu, iz niza članaka koje piše za Njujorker, nastaje zbirka Muze su saslušane (The Muses Are Heard).
Hladnokrvno ubistvo
uredi
Knjiga Hladnokrvno ubistvo (In Cold Blood), je nastala direktno inspirisana masakrom porodice Klater u seoskom mestu Holkom, Kanzas. Truman se upoznao sa ovim stravičnim događajem čitajući članak od 300 reči u Njujork tajmsu. Ubistvo bogatog farmera, njegove žene i njihove dvoje dece duboko je potreslo američko društvo. Kapote odlučuje da napiše roman na osnovu događaja koji su se desili. Da bi sakupio građu odlazi sa Harper Li u Kanzas gde je intervjuisao stanovnike tog malog grada. Kada su ubice bile uhvaćene, Truman je uspeo da napravi i seriju intervjua sa jednim od njih.
Kapote je ovo svoje delo definisao kao nefikcionalni roman, odnosno pokušao je da što vernije rekonstruiše okolnosti, događaje, dijaloge i sam čin ubistva, insistirajući da je svaka reč u romanu istinita. Roman je postao bestseler i dobio je pozitivne kritike od književnih kritičara. Sa druge strane neki kritičari su ukazivali da iako se Truman trudio da opiše stvarne događaje zasnovane isključivo na činjenicama, neki odlomci romana su evidentno čista fikcija. Posebno je isticano da je kraj romana potpuno fikcionalan jer je sam Kapote želeo da učini kraj romana efektivnijim. Filip K. Tompkins je napisao: „Tvrdeći da je svaka reč u romanu istinita, Truman je postao ranjiv u odnosu na sve one čitaoce koji žele da ispitaju ovakvu sumnjivu tvrdnju“.
Delo je dva puta bilo ekranizovano, prvi put 1967. a drugi put u vidu mini-serije 1996. Isto tako, prikaz Trumanovog života dok je pisao ovaj roman je predstavljen u dva filma Kapote (2005) i Ozloglašen (2006)
Mondenski život
uredi
Truman Kapote je bio otvoreni homoseksualac[21][22][23]. Prva ozbiljnija veza mu je bila sa Njutonom Arvinom[24] , profesorom književnosti na Smit koledžu, koji je kasnije dobio i Bukerovu nagradu za biografiju Hermana Melvila. Godine 1948. upoznaje pisca Džeka Danfija sa kime započinje zajednički život. Danfi je po mnogo čemu bio sušta suprotnost Kapoteu ali i njegov najveći oslonac. 1950. smeštaju se u Taorminu na Siciliji, u kući u kojoj je jedno vreme živeo i D. H. Lorens, ali se ubrzo vraćaju u Njujork. Njihova veza, uz povremene prekide trajaće do Kapoteove smrti. U svojoj knjizi `Dragi genije...` Sećanje na moj život sa Trumanom Kapotijem, Danfi je pokušao da objasni svoj odnos sa Kapotijem u njihovoj vezi, i Kapotija van njihove veze, željnog uspeha i zavisnika od droga i alkohola[25].
Truman sa svojim veoma piskavim glasom, feminiziranim ponašanjem i jako duhovitim opaskama privlačio je mnogo pažnje javnosti što ga je dovelo u mondenske krugove koji će ga kasnije stajati glave. Kretao se u krugovima slavnih književnika, uticajnih kritičara, bogataša, tajkuna, filantropa, holivudskih zvezda i ostalih pripadnika visokog društva. Deo njegovog javnog života činilo je i stalno rivalstvo sa piscem Gor Vidalom.
Bio je poznat i po neobičnoj garderobi, ali i sjajnim zabavama o kojima se pričalo godinama. Često je tvrdio da poznaje osobe koje u stvari nikada nije upoznao kao što je Greta Garbo. Privatno se družio sa Merilin Monro, Talulom Bankhed, Mik Džegerom, Endi Vorholom, Džeki Kenedi...
Poznatiji nego ikada, Truman je posle Hladnokrvnog ubistva, pisao samo kraće tekstove za časopise, napredujući sve više na društvenoj lestvici u Njujorku. Pisac Gor Vidal, njegov rival i osoba koja je poticala iz veoma bogate porodice prokomentarisao je: „Truman Kapote je pokušao, sa određenim uspehom, da uđe u svet iz kojeg sam ja, sa određenim uspehom, želeo da pobegnem.“
Dana 28. novembra 1966. u čast izdavača Vašington posta Ketrin Gram, Kapote je priredio i bio domaćin legendarnog maskenbala, pod nazivom Crno beli bal koji je održan u velikoj sali Plaza hotela. Ovaj događaj se nije samo smatrao događajem sezone, već je poznat i kao zabava decenije. Njujork Tajms i drugi časopisi su ovoj zabavi dali dosta medijskog prostora, a Debora Dejvis je napisala čitavu knjigu o ovom događaju, pod nazivom Zabava veka.
Iako je bio na vrhuncu slave, Kapote je u ovom periodu imao niz emotivnih ali i poslovnih neuspeha i stvaralačku blokadu. Tonuo je sve više u alkoholizam a počeo je da konzumira i droge. Niz neuspeha nastavio se i time što je njegova adaptacija romana Veliki Getsbi u filmski scenario bila odbijena od strane holivudskog studija. Godine 1972. Kapote putuje sa grupom Rolingstonsi po Americi gde treba da pravi seriju intervjua sa Mik Džegerom i da piše o njihovoj turneji za časopis Roling stoun. Ovu turneju Kapote više koristi kao mogućnost da posećuje svoje prijatelje po zemlji nego da ozbiljno prati rad grupe. Žestoke svađe sa Mik Džegerom kulminiraju u Kapoteovo odbijanje da uopšte napiše ikakav članak o grupi.
Uslišene molitve
uredi
Vodeći bogat socijalni život Kapote je skupljao građu sa svoj novi roman, pod radnim nazivom Uslišene molitve. Roman je trebalo da predstavlja američki ekvivalent Prustovom U traganju za izgubljenim vremenom i trebalo je da predstavlja vrhunac njegovog primenjivanja takozvanog nonfiction žanra. Iako je Kapote nameravao da roman objavi još 1968. sve više i više je odlagao datum. Zbog ovakve vrste odlaganja bio je prisiljen da vrati novac koji je dobio od Holivuda za ekranizaciju.
Zbog kruženja priče da ovaj roman nije ni započet, Truman je bio prisiljen da u magazinu „Eskvajer“, u periodu između 1975. i 1976. godine, objavi 4 poglavlja svog romana. Prvo poglavlje pod nazivom Mojave je odlično primljeno od strane kritičara, ali već naredno `La Côte Basque 1965.` izazvalo je mnoge kontroverze. Naime ovo poglavlje bazirano je na disfunkcionalnim privatnim životima televizijskog magnata Vilijam S. Peli i njegove supruge Bejb Peli koji su bili Kapoteovi odlični prijatelji. Kapoteove bogate prijateljice i moćni saveznici doživeli su ovo poglavlje kao veliku izdaju, jer je u javnost izneo tajne svoja dva prijatelja i sa razlogom su se plašili da se to ne desi i sa njihovim tajnama koje je Kapote jako dobro znao. Druga dva poglavlja „Nerazmaženo čudovište“ i „Kejt Meklaud“ su velikim delom potvrdila njihove strahove. U njima su se našli mnogi tračevi o njegovim prijateljima a nekima nije promenio čak ni ime kada ih je pretvorio u likove svog romana. „Nerazmaženo čudovište“ donelo je u jednom delu otvorenu satiru američkog dramaturga Tenesi Vilijamsa, što je potpuno razorilo njihovo prijateljstvo. Većina poznatih i slavnih prijatelja prekinulo je druženje sa Trumanom. Uslišene molitve ostale su nezavršene a sam rukopis objavljen je posthumno.
Smrt
Portretisanje Trumana Kapotea na filmu
Dela
uredi
Godina Naslov Vrsta
1945 Mirjam (Miriam) Priča objavljena u časopisu Madmoazel
1948 Drugi glasovi, druge sobe (Other Voices, Other Rooms) Roman
1949 Drvo noći i druge priče (A Tree of Night and Other Stories) Kolekcija pripovedaka
1951 Trava harfe (The Grass Harp) Roman
1952 Trava harfe (The Grass Harp) Drama
1953 Udri đavola Scenario
1954 Kuća cveća (House of Flowers) Brodvejski mjuzikl
1955 Brazilian jet-setter Carmen Mayrink Veiga Pripovetka objavljena u časopisu Vog
1956 Božićna uspomena (A Christmas Memory) Pripovetka objavljena u časopisu Madmoazel
1957 The Duke in His Domain Portret Marlon Branda objavljen u časopisu Njujorker
1958 Doručak kod Tifanija (Breakfast at Tiffany`s) Kratki roman
1960 Nevinost Scenario baziran na romanu Okretaj zavrtnja Henrija Džejmsa
1963 Selected Writings of Truman Capote Antologija Kapoteovih priča
1965 Hladnokrvno ubistvo (In Cold Blood) Nefikcionalni roman
1973 The Dogs Bark (antologija) Kolekcija putopisnih članaka i skečeva
1980 Muzika za Kameleone (Music for Chameleons) Kolekcija pripovedaka
1983 Jedan Božić (One Christmas) Praznična priča objavljena za Božić kao posebna knjiga
1987 Uslišene molitve (Answered Prayers: The Unfinished Novel) Objavljeno posthumno