Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Lepo očuvano
Retko u ponudi s omotom
Zora
1965
Preveo Gustav Krklec
Jako lepo ilustrovano izdanje
Mihail Jurjevič Ljermontov (rus. Михаил Юрьевич Лермонтов;[1] Moskva, 15. oktobar 1814 — Pjatigorsk, 27. jul 1841)[2] je bio ruski romantičarski pisac i pesnik, poznat kao „pesnik Kavkaza“.
Mihail Ljermontov
Mihail Ljermontov
Lični podaci
Puno ime
Mihail Jurjevič Ljermontov
Datum rođenja
15. oktobar 1814.
Mesto rođenja
Moskva, Ruska Imperija
Datum smrti
27. jul 1841. (26 god.)
Mesto smrti
Pjatigorsk, Ruska Imperija
Obrazovanje
Nikolajevska konjička škola, Moscow university boarding school
Potpis
Detinjstvo i mladost
uredi
Ljermontov je rođen u Moskvi 3. oktobra(jk)/15. oktobar 1814,[3] a odrastao je u selu Tarhani, gde se nalazi njegov grob. Njegova porodica vodi poreklo od škota Learmount, koji se doselio u Rusiju u ranom XVII veku.[4][5][6]
Njegova baba, koja ga je odgajila jer mu je majka rano umrla, a otac bio u vojsci, se postarala da Ljermontov dobije odlično obrazovanje.
Nakon završetka gimnazije, Ljermontov je 1830. upisao Moskovski univerzitet, ali se nije dugo zadržao zbog nepokornosti prema jednom profesoru. Od 1830. do 1834. je išao u vojnu školu u Sankt Peterburgu te je postao oficir. Za to vreme je pisao dosta poezije pod uticajem Puškina i Bajrona. Takođe se zanimao za rusku istoriju i srednjovekovnu epsku poeziju, što se odrazilo na „pesmu trgovca Kalašnjikova“, dugačku poemu „Borodino“ i seriju popularnih balada.
Slava i egzil
uredi
Nakon smrti Puškina 1837. godine, Ljermontov je izrazio osećanja kroz pesmu upućenu Caru Nikolaju I Pavloviču, zahtevajući osvetu nad ubicom Puškina. Pesma je osudila „stubove“ ruske visoke klase za Puškinovu smrt.
Nikolaj Pavlovič ga je zbog ove pesme prognao na Kavkaz, gde je Ljermontov već bio kao mali.
Ljermontov je posetio Sankt Peterburg 1838. i 1839. godine. Njegova neuzvraćena ljubav prema Varvari Lopuhini je zabeležena u nezavršenom romanu Kneginja Ligovska. Nakon dvoboja sa sinom francuskog veleposlanika, opet je vraćen u vojsku na Kavkazu.
Godine 1839. završio je svoj jedini roman, Junak našeg doba, koji gotovo predviđa dvoboj u kom je Ljermontov izgubio život dve godine kasnije, 27. jula (15. jul (jk)/a) 1841.
Dela
uredi
Tokom svog života, Ljermontov je objavio samo jednu zbirku pesama 1840. godine. Tri nove zbirke, oštro cenzurisane, su objavljene godinu dana nakon njegove smrti.
Objavio je samo jedan roman, koji je imao puno uticaja na rusku prozu. „Junak našeg doba“ je usko povezana kolekcija pripovetki o ličnosti Pečorina.
Inovativna struktura romana je navela na nekoliko imitacija, jedna od kojih je Nabokov roman Pnin (1955).
Pisao je poeme: „Demon“, „Pesma o trgovcu Kalašnikovu“, „Mciri“, pesme: „Prorok“, „Pesnik“, „Izlazim sam na put...“, „Jedro“, „Povodom pesnikove smrti“, „Misao“, „Otadžbina“, „Zbogom, neumivena Rusijo...“, „Oblaci“, dramu „Maskarada“ i roman „Junak našeg doba“.