ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1985
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

SIBIRSKI LED U SRCU knj.1,3.svedočenje o sibirskim logorima *2300N-1*2019
SIBIRSKI LED U SRCU , Knjiga 1.i knjiga 3. - Baranovski
autor: JULIUS JEMELJANOVIČ BARANOVSKI
Izdavač - CIP , Zagreb , 1985.
Tvrd povez ,latinica, 337. + 288. strana , format 24x17 cm,
stanje: vrlo očuvane knjige bez ispisivanja
Knjiga prva - Čovjek bez domovine 337. strana
Knjiga treća - Kraj vječnog progonstva 288. strana
Baranovski optužen je da je Titov špijun. Završio je u zloglasnom Staljinovom logoru a zatim je i osuđen na doživotno progonstvo u Sibir...Jedne tople noći 1937. na vrata su mu pokucala dva poručnika NKVD-a,.Optužili su ga za špijunažu i osudili na deset godina prisilna rada u radnim logorima..Nakon rezolucije Informbiroa 1949. optužili su ga da je titoist i osudili na doživotno progonstvo u Sibir.Napokon je 1956. postignut dogovor između Tita i Hruščova kojim su uspostavljeni prijateljski odnosi između sovjetskih i jugoslavenskih vlasti. Baranovski je rehabilitiran te se mogao vratiti u SFRJ.
....Kako bi dobili obrok, logoraši su morali ispuniti normu. Ako su podbacili, gladovali su. Radili su bez odmora, često do kasno u noć, a s posla se vraćali mokri i prozebli. Da se ne bi negdje previše udomaćio, NKVD ga je slao iz logora u logor.Temperature su se zimi znale spustiti do -60 C.Nakon 31 godine u Rusiji kući se vratio samo sa dva kofera .
Potresno svedočenje o sibirskim logorima (kao u Arhipelag Gulag - Solzenjicin) u kojima su bili zatočeni - i mnogi od zatočenih stradali - Staljinovi protivnici, ili oni za koje se verovalo da to jesu, kao i nevino optuženi ljudi koji se nisu snašli u nekom trenutku svog života.
.....KRATAK OPIS..........U gluhoj tišini sobe,uzalud dozivajući san,slušao sam resku i neljudsku viku stražara,jauke pretučenih i iznemoglih logoraša,lavež pasa,zvuk sirene,rzanje kozačkih konja,prasak leda na jeniseju,bat koraka u zatvorskom hodniku Ljubljanke,pucnjeve desetine za strijeljanje,prigušeno kuckanje na zid koje dopire iz susjedne ćelije i gromki štropot divovskog stabla što se pod udarcem sjekire ruši u prašumi Aleksejevke.
Noću dok bih otvorenih očiju buljio u sjene,polako bih se smirivao sjećajući se djetinjstva je li uopće moglo biti teže nego što je bilo,a ipak ostao je tu u tim slikama neki tihi sjaj davnih dana...
Odavno sam to znao i u najtežim se trenucima hrabrio da me moje djetinjstvo - sve one patnje,glad,neimaština,nepravda,prezir druge djece i njihovih roditelja - pripremilo za strahote koje mi je život donio.
Svjedočit ću o tome kako najbolje znam.
....iz oblasti: Memoari, biografije, dnevnici,Biografije-Autobiografije