Autor: Domaći
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Tv
Tematika: Za decu

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Ilustracije:
Danica Rusjan

`Roman-bajka o ovnu-predvodniku sa zlatnim runom koji živi u planini i brine se za svoje zlatoruno stado. Njega niko ne može ni vidjeti ni uhvatiti. Medjutim, jednog dana i to se dogodilo: ljudi, željni slave i novca, uhvatili su ga i zatvorili...`


Ahmet Hromadžić (Bjelaj kod Petrovca, 11. oktobar 1923 — Sarajevo, 1. januar 2003) bio je jugoslovenski i bosanskohercegovački književnik, pisac za djecu, romansijer i pripovjedač.[1]

Biografija
Ahmet Hromadžić je rođen 11. oktobra 1923. godine u Bjelaju kod Petrovca.[2] Odrastao je u Bjelaju i Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu. Tehničku školu i Višu pedagošku školu završio je u Sarajevu.[3][4]

Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe i aktivista SKOJ-a. Zahvaljujući Ahmetu Hromadžiću i Mahmutu Ibrahimpašiću, početkom rata je održavana veza sa srpskim ustanicima iz Medenog Polja, razoružani su pripadnici ustaškog pokreta u Bjelaju, a dio bjelajskih muslimana pristupio je Narodnooslobodilačkom pokretu.[5] Godine 1944, kao novinar Oslobođenja, upoznao je Skendera Kulenovića.[4]

Nakon rata radio je kao novinar u Sarajevskom dnevniku i Oslobođenju, te kao urednik u bihaćkoj Krajini i u kulturnoj rubrici Oslobođenja. Takođe je bio i glavni i odgovorni urednik omladinskog časopisa za književnost Zora. Jedno vrijeme bio je i glavni urednik u Omladinskom izdavačkom preduzeću Narodna prosvjeta, kasnije preimenovano u Veselin Masleša, gdje je bio pokretač i urednik dječije biblioteke Lastavica.[4]

Bio je član redakcije međunarodne edicije Djeca svijeta, član Akademije nauka i umjetnosti BiH i član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Godine 1962, kao član Društva pisaca BiH, u organizaciji ovog društva, zajedno sa Huseinom Tahmiščićem, Izetom Sarajlićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokreće međunarodnu književnu manifestaciju `Sarajevski dani poezije`.[3]

Umro je 1. januara 2003. godine u Sarajevu.

Godine 2007. osnovna škola u Petrovcu, koja je do 1995. godine nosila ime OŠ `Zdravko Čelar`, dobija naziv OŠ `Ahmet Hromadžić`, a na porodičnu kuću Ahmeta Hromadžića u Petrovcu postavljena je spomen ploča posvećena ovom piscu.[3]

Književni rad
Godine 1944, kada je kao novinar Oslobođenja upoznao Skendera Kulenovića, pokazao mu je svoje priče, na šta mu je Skender rekao: `Imaš talenta. Nastavi da pišeš!`[4]

U vrijeme kada je bio glavni i odgovorni urednik časopisa Zora, u ovom časopisu objavljuje svoje priče `Draginja` i Susreti`, te veliki broj književnokritičkih i publicističkih tekstova, filmskih i pozorišnih kritika. Pisao je pripovijetke i romane za djecu i odrasle, književne i pozorišne kritike, književne reportaže, crtice i članke. Jedan je od rijetkih dječijih pisaca koji njeguju ili su njegovali bajku kao književni rod. Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike i uvrštena su u izbore dječije literature i lektire nekoliko evropskih zemalja (Belgija, Italija, Norveška i dr).[4]

U djelima Ahmeta Hromadžića ogleda se djetinjstvo provedeno u Bjelaju, sa prepoznatljivim pečatima krajolika planine Osječenice, Bjelajske kule, te opisima prirodnih ljepota i šarolikosti životinjskog svijeta u netaknutoj prirodi u okolini Petrovca.