Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: slovenački
Autor: Strani
Prvo izdanje treće knjige Otona Župančiča.
Izuzetno retko u ponudi.
Unutrašnjost korica kao na fotografijama, na 2-3 pesme tragovi crvene olovke, inače dobro očuvano.
Izuzetno zanimljiva kaligrafska posveta sa crtežom.
Autor - osoba Župančič, Oton, 1878-1949 = Župančič, Oton, 1878-1949
Naslov Čez plan / Oton Zupančič [!]
Vrsta građe poezija
Jezik slovenački
Godina 1904
Izdavanje i proizvodnja V Ljubljani : L. Schwentner, 1904
Fizički opis 114 str. ; 14 cm
(Pl.)
U ljeto 1904. godine Oton Župančič objavljuje svoju treću zbirku pjesama „Čez plan“ u kojoj se otkriva u sasvim novom svjetlu. Snažno naglašen vitalizam, koji se izražava u strastvenosti i iznimnoj volji za životom i nadasve stvaranjem, novost je pjesnikova pogleda na život. Zbirka započinje motom u ciklusu od osam pjesama koje je posvetio preminulom pjesniku Josipu Murnu-Aleksandrovu. Župančiča je vrijednost življenja posebno zavela kada je i on ubrzo ostao bez prijatelja Josipa Murna-Aleksandrova i Dragotina Ketea. Bol gubitka i težina pjesničkog poziva nije ga izbrisala, ali je u tim životnim kušnjama vidio pozitivan pokretač daljnjeg stvaranja. Zanosna pozitivna energija koja ga nadahnjuje posebno je istaknuta u pjesmama Sve dane života, Meni se hoće i Pesem mladine, koje je napisao u povodu 100. obljetnice rođenja Franceta Prešerna. Pjesme iz zbirke Čez plan zračile su preporođenom osobnošću pjesnika koji je iza sebe ostavio mračnu dekadenciju. Pjesme nisu samo odraz nesputanih emocija, već dubljeg i zrelijeg pogleda na život. Većina ljubavnih pjesama opjevava ljubavne osjećaje prema Albertini Vajdič koju je, unatoč nevjeri, i dalje volio. Osim ljubavnih pjesama, zbirka sadrži refleksivne i epske pjesme. Neke su pjesme povezane s ljudskom poezijom. U svojim pjesmama (Pokopališče sv. Barbare, Narodno blago, Druga, Doma, Hudič in kvartopirci i dr.) vraća se i rodnoj Beloj krajini koja će mu zauvijek ostati u lijepom sjećanju.
Oton Župančič (sloven. Oton Župančič, Vinica, 23. januar 1878 – Ljubljana, 11. jun 1949), bio je slovenački pesnik, prevodilac i pisac drama.
Smatra se, uz Ivana Cankara, Dragotina Ketea i Josipa Murna, jednim od začetnika moderne u slovenačkoj književnosti. Za vreme Drugog svetskog rata bio je blizak antifašističkom pokretu.
Župančič potiče iz palanke Vinice, kod Črnomelja, u Beloj Krajini.
Po njemu je nazvana Ulica Otona Župančiča.
Oton Župančič (Vinica, 23. siječnja 1878 – Ljubljana, 11. lipnja 1949), slovenski pjesnik.
Kraće vrijeme suplent u Ljubljani, a zatim živio u Parizu, Beču i nekim njemačkim gradovima. 1910. vratio se u Ljubljanu, gdje je postao dramaturg Zemaljskoga kazališta, zatim gradski arhivar. 1914. uređuje časopis Slovan, a 1917–1920. Ljubljanski zvon. Između dva rata Župančič je dramaturg i upravnik Slovenskog narodnog gledališča. Blistavim pjesničkim nastupom zasjenjuje generaciju realista i naturalista, udarajući s Ivanom Cankarom temelje slovenske moderne. U liriku uvodi izdiferencirane mogućnosti poetskog izraza: melodiozni živi ritam i bogatstvo alegorija, naglašavajući osjećaj osobne uzvišenosti i izdižući izuzetno značenje pjesničkog poziva do individualnog patosa (Čaša opojnosti, 1890). Kasnije proširuje tematiku patriotskim i socijalnim motivima, sublimirajući sve više svoj poetski način (Čez plan, 1904). Raskriljujući lirsku misao u dva dijametralno oprečna smjera: jedan prema misaonoj i vizionarnoj poeziji, a drugi prema stvarnoj socijalnoj problematici, zahvaća osobito pitanje slovenske ekonomske emigracije (Samogovori, 1908). Župančič je i tvorac dječje poezije u slovenskoj književnosti (Pisanice, 1900, Lahkih nog naokrog, 1913, Sto ugank, 1915. i Ciciban in še kaj, 1951). Zbirka V zarje Vidove (1920) sadrži snažnu ratnu liriku. Poslije 1920. posvećuje se više kazalištu (lirska tragedija Veronika Deseniška, 1924, normiranje izgovora slovenskog jezika na sceni) i prevođenju. Preveo je mnogo poznatih djela iz različitih europskih književnosti. U posljednjem razdoblju njegova poezija, nadahnuta Narodnooslobodilačkom borbom, prožeta je borbenim patriotizmom, humanošću i slobodoljubivošću.
KC (L)