ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Retko izdanje najpoznatijeg romana Ferda Becića.
Izuzetno retko u ponudi. Četvrto, poslednje prerađeno izdanje.
Korice su se bile odvojile od knjižnog bloka, reparirano i zalepljeno. Mestimično staračke pege po listovima, inače kompletno, bez pisanja.

Autor - osoba Becić, Ferdo
Naslov Kletva nevjere : izvorni roman u dva diela / od Ferde Becića
Vrsta građe roman
Jezik hrvatski
Godina 1920
Izdanje 4. prerađeno izdanje
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Tisak i naklada knjižare L. Hartmana, 1920
Fizički opis 408 str. ; 19 cm


Becić, Ferdo, hrvatski književnik (Przemyśl, Poljska, 15. IV 1844 – Zagreb, 27. I 1916). Gimnaziju završio u Zagrebu, a potom se školovao u Zavodu za krajiške upravne časnike u Beču. Radio kao časnik u Brodskoj i Gradiškoj pukovniji, a zatim kao činovnik u Vukovaru i Zagrebu. U prvim novelama, koje je objavljivao u Viencu 1870-ih pod pseudonimom Fedor Brestov, Becić nastavlja tradiciju hrvatske hajdučko-turske novelistike. Velik uspjeh postigao je ljubavnim romanom Kletva nevjere (1876). Djelo je izašlo u više izdanja i dugo bilo jedan od naših najčitanijih romana. Pisao je prozu s građom iz krajiškog života, a okušao se, bez većeg uspjeha, na području poezije i drame (Lajtmanuška deputacija, 1911). Ostala važnija djela: roman Zavjet (1882), tragedija Persa (1890), roman Prokleta kuća (1891), novele Đačke uspomene (1905–08) i dr.
BECIĆ, Ferdo, književnik (Przemyśl, Poljska, 15. IV 1844 – Zagreb, 27. I 1916). Podrijetlom iz slavonske graničarske obitelji kojoj je 1805. podijeljeno plemstvo i pridjevak „Rustenberški“. Otac Ferdo bio je časnik, a majka Poljakinja Agneza Woisztarowicz. Osnovnu školu polazio je u Lavovu i Novoj Gradiški, prva četiri razreda gimnazije kod franjevaca u Slavonskoj Požegi (do 1863), a peti i šesti u Zagrebu (do 1865). Školovanje je završio u bečkom Zavodu za krajiške upravitelje, gdje je položio tečaj za upravne činovnike (1867). Od tada je službovao kao poručnik krajiške uprave u brodskoj i gradiškoj pukovniji (Lipovljani, Nova Kapela). God. 1871. postao je financijski perovođa pri General-komandi, 1881. tajnik u Zemaljskom financijskom ravnateljstvu u Zagrebu, a 1887. imenovan je kotarskim predstojnikom, najprije u Novoj Gradiški, zatim u Vukovaru. God. 1895. dodijeljen je Zemaljskoj vladi u Zagrebu, a dvije godine kasnije je umirovljen. — Kao gimnazijalac B. je pisao pjesme na njemačkom (Seufzer an meine Mutter), a prvu pjesmu na hrvatskom – Mrtva zaručnica – objelodanio je u zagrebačkom časopisu Naše gore list (1862, 24). Prvi roman iz bečkoga časničkog života Kletva nevjere, izlazio je u podlistku Obzora (1876, 75–163). Pripovijesti i romane iz krajiškog života, (Montecchi i Capuletti, Slučaj ili sudbina, Persa, Hajdukova draga, Kapetan Katinić, Lajtmanuška deputacija, Čudotvorna slika, Moj prvi sladoled, Vrag u velikom bubnju, Izgubljeni biser, Errata corrige i dr.) objavio je u publikacijama: Vienac (1876, 1877, 1880, 1881, 1883, 1900, 1901), Branik (1880, Obzor, 1901), Dom i sviet (1888, 1890, 1891, 1895), Nada (Sarajevo 1897, 1901), Narodne novine (1897, 1900, 1902), Prosvjeta (Zagreb 1905, 1911, 1913), Hrvatska smotra (1908, 1909), Kraljevsko hrvatsko zemaljsko kazalište u Zagrebu (1911/1912). Pseudonimi su mu bili: Poljak Rustenbržki i Fedor Brestov. Prema svojim pripovjetkama napisao je i dvije drame: Persu, tiskanu u Sriemskim novinama (1893, 27), izvedenu u zagrebačkom kazalištu 1907. i 1908. te pučki »vojnički« igrokaz iz slavonskog života Lajtmanušku deputaciju, tiskanu 1911, a izvedenu 1914. U rukopisu su ostali romani: Kakva sjetva takva žetva, Vukodlak (sa započetom dramatizacijom) i Stari anđeo. Gotovo sva njegova prozna djela prevedena su na češki, a Kletva nevjere na češki, slovenski i njemački. Popularne članke o gospodarenju i umjetnom ribogojstvu objavio je u Obzoru (1888), Narodnim novinama (1895, 1896), Lovačko-ribarskom viestniku (1897), Hrvatskoj smotri (1907), Pučkoj prosvjeti (1907) i listu Neues Tagblatt (1912), a okušao se, s manje uspjeha, i na tehničkim izumima. — Kao pripovjedač s romantičnim sklonostima za neobično i maštovito, B. je bio u sjeni A. Šenoe, a dramom Lajtmanuška deputacija nastavio je razvojnu liniju hrvatskoga pučkog igrokaza (N. Batušić).

DJELA: Kletva nevjere. Zagreb 1876, 1904³. — Zavjet. Zagreb 1882. — Vukićev most. Zagreb 1883, 1904². — Đački doživljaji. Zagreb 1892. — Izgubljeni biser. Zagreb 1900. — Prokleta kuća. Zagreb s. a., 1904². — Persa. Zagreb s. a. — Đačke uspomene. 1–3. Zagreb 1905, 1908. — Lajtmanuška deputacija. Zagreb 1911 (isto u: Pučki igrokazi XIX stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 36. Zagreb 1973, str. 305–361).

LIT.: Janko Ibler (Desiderius): Roman iz kordunaškog života od Ferde Becića. Narodne novine, 49(1883) 276, str. 434. — Vjekoslav Klaić (V. K.): Ferdo Becić. Vienac, 16(1884) 27, str. 430–431. — Pavel Perko (P. P.): Izgubljen biser. Dom in svet, 14(1901) 3, str. 189–190. — Ferdo Becić prigodom 30-godišnjice njegova književnog rada. Hrvatsko pravo, 10(1904) 2529, str. 1. — Prvi put: »Persa« žalobna igra u pet činova. Ibid., 13(1907) 3608, str. 3. — Branimir Livadić (Id.): Persa. Obzor, 48(1907) 321, str. 3. — J. A.: F. Becić. Lajtmanuška deputacija. Luč, 9(1913–14) 6, str. 180–181. — Branko Gavella (-ll-): Ferdo Becić. »Lajtmanuška deputacija«. Agramer Tagblatt, 29(1914) 35, str. 8. — Milan Ogrizović: Ferdo Becić. Savremenik, 9(1914) 3, str. 174–175. — Isti: Sedamdesetgodišnji. Obzor, 55(1914) 43, str. 1–2. — Stjepan Parmačević (Sp.): Ferdo Becić. Lajtmanuška deputacija. Hrvatski pokret, 11(1914) 43, str. 6. — Zofka Kveder: Mali spomenlist Ferdi Beciću. Novosti, 10(1916) 33, str. 2. — Becićevo veče u Zagrebu. Comoedia, 4(1925–26) 25, str. 10. — Antonija Kassowitz-Cvijić: Ferdo Becić. Vijenac, 4(1926) VI/13, str. 337–341. — Ivan Esih (ie): Stogodišnjica od rođenja Ferde pl. Becića. Novi list, 4(1944) 914, str. 2. — Nikola Batušić: Ferdo Becić (s bibliografijom). Pučki igrokazi XIX stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 36. Zagreb 1973, str. 297–303. — Tomislav Đurić: Iz prošlosti novogradiškog kraja. Varaždin 1974, 121–122.

Dubravko Jelčić (1983)
MG37 (N)