pregleda

Pierre Loti - Mornar, 1920 g. Retko !!!


Cena:
1.490 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5853)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10704

Moj Dućan Moj Dućan

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 231
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Roman jednog maldica

Pjer Loti (franc. Pierre Loti), pravim imenom Luj Maro Žilijen Vio (franc. Louis Marie-Julien Viaud; Rošfor, 14. januar 1850 — Andej, 23. jun 1923), bio je francuski mornarički oficir i književnik; romanopisac impresionist kojeg su privukli retki i nepoznati pejzaži i civilizacije: Lotijeva ženidba (1882), Moj brat Iv (1883), Islandski ribar (1886), Ramunčo (1897). Blistav uspeh ovog neoromantičarskog pisca neposredno je bio vezan za njegov površni sentimentalni egzotizam.

Bio je član Francuske akademije, na poziciji 13, u periodu 1891—1923. Prijatelj, a jedno vreme i impresario mu je bio književni kritičar, putopisac i juvelir iz Pariza, knez Božidar Karađorđević, sin Karađorđevog unuka Đorđa Karađorđevića.


Otac Pjera Lotija, Teodor (Théodore) postao je protestant neposredno pre venčanja, ali je majka Hadin Teksije (Nadine Texier) poticala iz protestantske porodice, pa je bio asketski vaspitavan: išao je u protestanstku školu, posećivao baku i čitao Bibliju svaki dan sa svojom porodicom. Sa 10 godina je želeo da postane pastor. Ali zbog blizine mora, snova njegovog brata, koji je bio 15 godina stariji od njega, i priča povratnika iz kolonija, maštao je i da putuje. Kasnije, brat mu je umro u Bengalskom zalivu a porodica zapala u finansijske teškoće. Otišao je u Pariz 1866, upisao se u Mornaričku školu, i 1869. krenuo na svoje prvo putovanje po Mediteranu. Počeo je da piše članke koje je slao u Francusku, ilustrovane izvanrednim crtežima. Napredovao je i u karijeri, proputovao je mnoge zemlje: Tahiti, Daleki istok - Sajgon, Formoza, Japan, a svoj dom je dekorisao na ekscenričan način, koristeći egzotične suvenire sa ovih dalekih putovanja. Oženio se 1886. sa Blanš Fran Ferije (Blanche Franc de Ferrière) koja je bila blaga i poslušna žena. Odlikovan je Velikim krstom Legije časti 1922.


Pjer Loti sa Ivom
Pjer Loti je bio prilično paradoksna ličnost: sa jedne strane nije nikad zaboravio svoje provincijsko poreklo i dugo je tražio duhovno ispunjenje. Sa druge strane, bio je zaslepljen sjajem slave i novca. Tako da se i njegov rad može posmatrati iz dva ugla: polu-autobiografske, pomalo sentimentalne staromodne priče, nasuprot bajki čoveka čija je strast bila da proputuje čitav svet.[2]

Književni rad
Pjer Loti je svoj prvi roman `Azijada` objavio 1879. godine. To je polu-autobiografski tekst baziran na piščevom dnevniku iz 1876. i 1877. godine, kada je kao mladi francuski mornarički oficir boravio u Grčkoj i Istambulu. U ovoj neuobičajenoj kombinaciji dnevnika i romana mogu se naći zanimljivi opisi istambulških ulica, trgova, kuća, bazara, kafana, džamija, groblja, itd. u kojima posebno dolazi do izražaja Lotijevo divljenje prema turskoj kulturi. Tu se odvija ljubavna veza između Azijade, žene iz harema i engleskog oficira Lotija. [3]

Glavninu njegovog opusa čine romani koji su često pisani u prvom licu i u kojima autor opisuje svoje prolazne ljubavne veze u raznim delovima sveta (u Turskoj, na Tahitiju, u Senegalu, Japanu itd.): `Azijada`, `Lotijeva ženidba`, `Roman jednog spahije`, `Gospođa Krizantema`. Osim dalekih zemalja zanimaju ga i pokrajine Bretanja i Baskija: njihove je jednostavne i pobožne stanovnike koji neguju drevne običaje i poseban odnos sa prirodom prikazao u romanima `Moj brat Iv`, `Islandski ribar`, i `Ramunčo`. Njegova rodna kuća u Rošforu 1970-tih je pretvorena u muzej.[4]

Zanimljivosti
U Istanbulu postoji Pjer Loti hotel, kao i Pjer Loti Kafe, na uzvišenju sa koga se pruža najlepši pogled na grad. Danas njegove romane opisuju kao mešavinu klišea i fantazije, i verovatno bi bio zaboravljen da nije znao gde da pije čaj, pa njegovo ime ne čuva literatura, već ova kafana...


Louis Marie Julien Viaud (poznat pod pseudonimom Pierre Loti) (Rochefort, Charente-Maritime, 14. siječnja 1850. - Hendaye, 10. lipnja, 1923.) francuski moreplovac i pisac romansi autobiografskog karaktera

Karijera
Polazio je mornarsku školu u Brestu i 1906. položio za kapetana. Prije toga je pretočio neke dijelove svojega dnevnika u knjigu, konkretno događaje iz Carigrada, što je urodilo knjigom Aziyadé.

Priroda posla nosila ga je posvuda po svijetu. Nakon boravka na Tahitiju 1880. napisao je polinezijsku idilu Rarahu koja je pretisnuta kao Le Mariage de Loti, roman na kojem se temelji libreto za operu Lakmé Lea Delibesa. O Senegambiji je pisao 1881. u djelu Le Roman d’un spahi.

Slavu mu je donio 1883. roman Mon frère Yves. Život bretonskih ribara opisao je u romanu Pêcheur d’Islande, a djelom Madame Chrysanthème udario je temelje svim kasnijim adaptacijama iste teme (Madame Butterfly, Miss Saigon). Godini 1890. pripada dnevnik putovanja u Fez Au Maroc, kao i Le Roman d’un enfant.

Godine 1891. primljen je u Francusku akademiju. Nastavak Aziyadé piše 1892. pod nazivom Fantôme d’orient. Roman Ramuntcho iz 1897. pripovijeda o krijumčarima u Baskiji. Krajem stoljeća boravio je u britanskoj Indiji, a na jesen 1900. u Kini. Svoje viđenje Pekinga opisao je u Les Derniers jours de Pékin.

Njegova kasnija djela su: La Troisième jeunesse de Mme Prune 1905; Les Désenchantées 1906; La Mort de Philae 1908.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 69350981
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Roman jednog maldica

Pjer Loti (franc. Pierre Loti), pravim imenom Luj Maro Žilijen Vio (franc. Louis Marie-Julien Viaud; Rošfor, 14. januar 1850 — Andej, 23. jun 1923), bio je francuski mornarički oficir i književnik; romanopisac impresionist kojeg su privukli retki i nepoznati pejzaži i civilizacije: Lotijeva ženidba (1882), Moj brat Iv (1883), Islandski ribar (1886), Ramunčo (1897). Blistav uspeh ovog neoromantičarskog pisca neposredno je bio vezan za njegov površni sentimentalni egzotizam.

Bio je član Francuske akademije, na poziciji 13, u periodu 1891—1923. Prijatelj, a jedno vreme i impresario mu je bio književni kritičar, putopisac i juvelir iz Pariza, knez Božidar Karađorđević, sin Karađorđevog unuka Đorđa Karađorđevića.


Otac Pjera Lotija, Teodor (Théodore) postao je protestant neposredno pre venčanja, ali je majka Hadin Teksije (Nadine Texier) poticala iz protestantske porodice, pa je bio asketski vaspitavan: išao je u protestanstku školu, posećivao baku i čitao Bibliju svaki dan sa svojom porodicom. Sa 10 godina je želeo da postane pastor. Ali zbog blizine mora, snova njegovog brata, koji je bio 15 godina stariji od njega, i priča povratnika iz kolonija, maštao je i da putuje. Kasnije, brat mu je umro u Bengalskom zalivu a porodica zapala u finansijske teškoće. Otišao je u Pariz 1866, upisao se u Mornaričku školu, i 1869. krenuo na svoje prvo putovanje po Mediteranu. Počeo je da piše članke koje je slao u Francusku, ilustrovane izvanrednim crtežima. Napredovao je i u karijeri, proputovao je mnoge zemlje: Tahiti, Daleki istok - Sajgon, Formoza, Japan, a svoj dom je dekorisao na ekscenričan način, koristeći egzotične suvenire sa ovih dalekih putovanja. Oženio se 1886. sa Blanš Fran Ferije (Blanche Franc de Ferrière) koja je bila blaga i poslušna žena. Odlikovan je Velikim krstom Legije časti 1922.


Pjer Loti sa Ivom
Pjer Loti je bio prilično paradoksna ličnost: sa jedne strane nije nikad zaboravio svoje provincijsko poreklo i dugo je tražio duhovno ispunjenje. Sa druge strane, bio je zaslepljen sjajem slave i novca. Tako da se i njegov rad može posmatrati iz dva ugla: polu-autobiografske, pomalo sentimentalne staromodne priče, nasuprot bajki čoveka čija je strast bila da proputuje čitav svet.[2]

Književni rad
Pjer Loti je svoj prvi roman `Azijada` objavio 1879. godine. To je polu-autobiografski tekst baziran na piščevom dnevniku iz 1876. i 1877. godine, kada je kao mladi francuski mornarički oficir boravio u Grčkoj i Istambulu. U ovoj neuobičajenoj kombinaciji dnevnika i romana mogu se naći zanimljivi opisi istambulških ulica, trgova, kuća, bazara, kafana, džamija, groblja, itd. u kojima posebno dolazi do izražaja Lotijevo divljenje prema turskoj kulturi. Tu se odvija ljubavna veza između Azijade, žene iz harema i engleskog oficira Lotija. [3]

Glavninu njegovog opusa čine romani koji su često pisani u prvom licu i u kojima autor opisuje svoje prolazne ljubavne veze u raznim delovima sveta (u Turskoj, na Tahitiju, u Senegalu, Japanu itd.): `Azijada`, `Lotijeva ženidba`, `Roman jednog spahije`, `Gospođa Krizantema`. Osim dalekih zemalja zanimaju ga i pokrajine Bretanja i Baskija: njihove je jednostavne i pobožne stanovnike koji neguju drevne običaje i poseban odnos sa prirodom prikazao u romanima `Moj brat Iv`, `Islandski ribar`, i `Ramunčo`. Njegova rodna kuća u Rošforu 1970-tih je pretvorena u muzej.[4]

Zanimljivosti
U Istanbulu postoji Pjer Loti hotel, kao i Pjer Loti Kafe, na uzvišenju sa koga se pruža najlepši pogled na grad. Danas njegove romane opisuju kao mešavinu klišea i fantazije, i verovatno bi bio zaboravljen da nije znao gde da pije čaj, pa njegovo ime ne čuva literatura, već ova kafana...


Louis Marie Julien Viaud (poznat pod pseudonimom Pierre Loti) (Rochefort, Charente-Maritime, 14. siječnja 1850. - Hendaye, 10. lipnja, 1923.) francuski moreplovac i pisac romansi autobiografskog karaktera

Karijera
Polazio je mornarsku školu u Brestu i 1906. položio za kapetana. Prije toga je pretočio neke dijelove svojega dnevnika u knjigu, konkretno događaje iz Carigrada, što je urodilo knjigom Aziyadé.

Priroda posla nosila ga je posvuda po svijetu. Nakon boravka na Tahitiju 1880. napisao je polinezijsku idilu Rarahu koja je pretisnuta kao Le Mariage de Loti, roman na kojem se temelji libreto za operu Lakmé Lea Delibesa. O Senegambiji je pisao 1881. u djelu Le Roman d’un spahi.

Slavu mu je donio 1883. roman Mon frère Yves. Život bretonskih ribara opisao je u romanu Pêcheur d’Islande, a djelom Madame Chrysanthème udario je temelje svim kasnijim adaptacijama iste teme (Madame Butterfly, Miss Saigon). Godini 1890. pripada dnevnik putovanja u Fez Au Maroc, kao i Le Roman d’un enfant.

Godine 1891. primljen je u Francusku akademiju. Nastavak Aziyadé piše 1892. pod nazivom Fantôme d’orient. Roman Ramuntcho iz 1897. pripovijeda o krijumčarima u Baskiji. Krajem stoljeća boravio je u britanskoj Indiji, a na jesen 1900. u Kini. Svoje viđenje Pekinga opisao je u Les Derniers jours de Pékin.

Njegova kasnija djela su: La Troisième jeunesse de Mme Prune 1905; Les Désenchantées 1906; La Mort de Philae 1908.
69350981 Pierre Loti - Mornar, 1920 g.  Retko !!!

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.