Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
ISBN: K136
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Tematika: Religija i duhovnost
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Prvo Izadanje !!!

N. Batistic - Zivot Svete Katarine djevice i mucenice
Opjevan prostim puckim stihom

BATISTIĆ, Nikola (Niko), klasični filolog i vjerski pisac (Žrnovo na Korčuli, 1. V 1846 — Žrnovo, 28. VIII 1929). Potječe iz zemljoradničke obitelji. Osnovnu školu završio je u Žrnovu (1852–1856), isusovačku gimnaziju u Dubrovniku (1864), studij teologije u Zadru (1870). Postao je župnik u Žrnovu (1871), i istodobno obavljao crkvenu službu i u Pupnatu. Zatim je upravitelj župe u Trpnju (1873) odakle odlazi u Beč, gdje završava slavistiku i klasičnu filologiju (1877). Bio je profesor gimnazije u Dubrovniku, upravitelj sjemenišne interne gimnazije u Splitu, kateheta u Zadru i u učiteljskoj školi u Arbanasima. Isticao se kao poznavatelj klasične filologije, kulturni radnik, pisac i rodoljub te je nekoliko puta bio kandidiran za narodnog zastupnika. Nakon umirovljenja 1909. odlazi u Beč i postaje lektor školskih knjiga u Ministarstvu prosvjete. To mu je omogućilo studijski boravak u Grčkoj, gdje se usavršio u starogrčkom. Poslije sloma Austro-Ugarske Monarhije vraća se u domovinu. Bio je na dužnosti ravnatelja franjevačke gimnazije na Badiji, a posljednje godine života proveo je u rodnom Žrnovu. Papa mu je dodijelio titulu monsignora. — B. je u narodnom desetercu opjevao živote svetaca, a pisao je i pjesme na latinskom, grčkom, talijanskom i njemačkom. Ogledao se i u proznom stvaralaštvu. Studijom La Nekyia, filološkom analizom jednog poglavlja Odiseje, pokazao je dobro znanje grčkog jezika i kulture. Njome je izazvao pažnju klasičnih filologa te dobio pismeno priznanje britanskog državnika W. E. Gladstonea. Prigodne pjesme, filološke članke i folklorističke prinose objavio je u publikacijama: La Dalmazia cattolica (1878), Narodni list (Zadar 1888), Pučki list (1896), Croatia. Hrvatska (1901–1902), Spomenica R. J. Boškovića (1911), Nova revija (1922), List Dubrovačke biskupije (1925).

DJELA: La Nekyia ossia il libro XI dell’ Odissea considerato dal lato linguistico e sintattico e confrotato col resto delle poesie di Omero. Zadar 1895. — Život svete Lucije, djevice i mučenice. Zadar 1896, 19082. — Život svetog Vida. Zadar 1898. — Život svete Katarine, djevice i mučenice. Zadar 1910. — Sotona i sotonski šegrti. Rijeka 1912. — Križ opjevan prostim pučkim jezikom. Dubrovnik 1922. — Isus Krist ljubljen i mržen. Šibenik 1925. — Vinculum charitatis. Split 1928.

LIT.: Ferdinand Belaj (F. B.): Život Sv. Lucije. Katolički list, 47(1896) 53, str. 435–436. — A. M. J.: Život sv. Vida, opjevao pučkim stihom Dum N. Batistić. Katolička Dalmacija, 29(1898) 10, str. 43–45. — Ivanko Vlašićak: Kritika u »Novoj reviji«. Katolički list, 73(1922) 35, str. 429–430. — (Nekrolozi): List Dubrovačke biskupije, 29(1929) 10, str. 97; Novo doba (Split), 12(1929) 217, str. 5; Pučka prosvjeta, 9(1929) 12, str. 190. — Nedjeljko Subotić: Uspomeni prof. N. Batistića. Hrvatska straža, 1(1929) 75, str. 5.


Sveta Katarina Aleksandrijska (oko 282.- Aleksandrija oko 307.), nazivana još i Katarina Sinajska, smatra se sveticom i mučenicom u istočnoj i u zapadnoj Crkvi. Štovanje joj iskazuju također anglikanci i luterani.

Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti o legende.

Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlas u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Legendarni izvještaj o mučeništvu
Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.

Kult
Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.

Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.

Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, a u pravoslavlju slavi se 24. studenog, što je 7. prosinca u gregorijanskom kalendaru ukoliko se koristi julijanski kalendar.