| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 162
Autor: Domaći
Oblast: Film
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
„Dnevnik povratka” je knjiga poznatog reditelja, pisca i profesora Bore Draškovića, objavljena u izdanju novosadske izdavačke kuće Prometej. Delo predstavlja završnu, dvanaestu knjigu njegovih Sabranih dela i nastalo je kao svojevrsna lična i umetnička katarza.
• Trideset godina van pozorišta. Knjiga sažima period od tri decenije tokom kojih je Drašković odsustvovao sa teatarske scene. Povukao se u znak protesta nakon što je njegova čuvena predstava „Kad su cvetale tikve” zabranjena u Jugoslovenskom dramskom pozorištu 1969. godine.
• Okvir nastanka knjige. Zapisi obuhvataju period sve do 2000. godine, kada se autor vratio pozorišnoj režiji predstavom „Antigona u Njujorku” Januša Glovackog.
• Promišljanje umetnosti i života. Autor iznosi detalje o okolnostima zabrane predstave, ali i šira razmišljanja o prirodi pozorišta, filma i promenljivom identitetu reditelja.
• Metafora ringa. Kroz tekst se provlači motiv bokserskog ringa kao simbola borilišta u kojem se neprestano primaju i uzvraćaju životni i profesionalni udarci.
Boro Drašković (Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija, 29. maj 1935) srpski je režiser, scenarista i profesor univerziteta.
Biografija
Diplomirao je režiju na Akademiji za pozorišnu i filmsku umetnost, u klasi profesora Huga Klajna. Do 1959. godine radio je kao novinar u sarajevskom `Oslobođenju`. Zatim prelazi u sarajevsko Narodno pozorište, da režira pozorišne predstave. Postaje 1965. godine stalni reditelj u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. U Novom Sadu od 1976. godine je profesor režije na tamošnjoj Akademiji umetnosti. Šef je Katedre za režiju i izvodi multimedijalnu nastavu glume i režije.[1]
Kao profesor na mnogim univerzitetima (SAD, Indija, Kuvajt, Irak, Mađarska, Norveška...), jedan od retkih reditelja koji su se, sa podjednakim uspehom bavili raznim medijima (radiom, televizijom, filmom), autor više knjiga o glumi i režiji (Promena, Lavirint, Ogledalo, Paradoks o reditelju, Kralj majmuna...). U pozorištu je tumačio najznačajnija dela, u širokom luku od Eshila do Beketa, uz Šekspira, Molijera, Čehova, i naše klasike Domanovića, Petra Kočića, Danila Kiša... Objavio je knjigu-putopis Pogled prolaznika. Piše kratke priče, scenarija, radio-drame i drame. Bora Drašković je nagrađivan u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je nagrada gradova Beograda, Sarajeva, Novog Sada, pečata grada Orlean, Nagrade filmskih gledalaca (Moskva), Sterijine nagrade za teatrologiju, Statuete Joakim Vujić 2011. godine.[2] Draškoviću je pripala i nagrada mediteranskih filmskih festivala za mir i toleranciju (Jerusalim), Nagrada Ekrani Ljubavi za najbolji umetnički doprinos (Verona), Nagrada za životno delo Univerziteta u Novom Sadu, Nagrada Udruženja filmskih radnika Srbije za životno delo, odnosno za sveukupno stvaralaštvo i doprinos srpskoj kinematografiji... Bio je i laureat Tiveriopoljske filmske alijanse na Asterfestu.[3]
Supruga Maja Drašković (scenarista, kostimograf, scenograf), stalni mu je saradnik u svim projektima i medijima.[4]
Mislim da je iz mnogo razloga današnji svet veoma teško mesto za život. Toliko različitih energija je stalno u sukobu. Čoveku je veoma teško da izabere pravi put i njemu ostane dosledan. Svega je previše na svetu, a čoveku neprestano nedostaje baš ono najvažnije - ljubav, hleb, vino, spokojstvo, posao, nepogrešiv pogled u budućnost... Iskustva kroz koja smo prolazili omogućavaju nam da ako ništa drugo, shvatimo šta bi trebalo da činimo. I ako nam se pruži prilika sigurno nećemo pogrešiti u izboru. Mislim da smo za to zreli.
— Boro Drašković
On je član i počasni doktor Evropske Filmske Akademije ESRA, kao i član Srpskog PEN centra.[5]
Dobitnik je nagrade „Pogled u svet: Vojislav Vučinić` Festivala autorskog filma, za 2023. godinu.[6]
U maju 2026, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, povodom 50 godina stvaralaštva Draškovića, promovisano je izdanje njegovih sabranih dela u 12 knjiga, koje predstavljaju autobiografski trag beležaka, razgovora, putopisa i eseja. Ocenjena su kao posebna kulturna baština.