Godina izdanja: 1975
ISBN: 4
Autor: Domaći
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski

Autor: Ivo Lhotka-Kalinski
Puni naslov: Umjetnost pjevanja : priručnik za nastavnike, studente i učenike solo-pjevanja, zborovođe i sve one koje zanimaju problemi pjevanja
Izdavač: Školska knjiga, Zagreb
Godina: 1975
Obim: 109 str.

Knjiga „Umjetnost pjevanja” poznatog hrvatskog skladatelja, opernog pjevača i istaknutog vokalnog pedagoga Ive Lhotke-Kalinskog predstavlja jedan od najvažnijih stručnih priručnika za vokalnu tehniku i pedagogiju na ovim prostorima.

Ivo Lhotka-Kalinski bio je dugogodišnji profesor pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (od 1951. do 1981. godine), gdje je odgojio generacije vrhunskih opernih i koncertnih pjevača.

Knjiga je nastala kao plod njegovog bogatog izvođačkog i pedagoškog iskustva te nudi sustavan i znanstveno utemeljen pristup razvoju glasa. Priručnik detaljno obrađuje:
• Fiziologiju vokalnog aparata: Anatomija, pravilno disanje (postura i podrška) te mehanika glasa.
• Tehniku i estetiku pjevanja: Postavljanje glasa, rezonancija, artikulacija, ujednačavanje registara i interpretacija.
• Praktične savjete i vježbe: Namijenjene podjednako solistima, zborovođama i vokalnim pedagozima kako bi se izbjeglo preforsiranje glasa.

Uz ovu knjigu, Lhotka-Kalinski je 1940. godine objavio i srodni udžbenik pod naslovom „Tehnika pjevanja”. Oba izdanja i danas se cijene kao kapitalna literatura u vokalnoj pedagogiji.




Ivo Lhotka-Kalinski (Zagreb, 30. srpnja 1913. – Split, 29. siječnja 1987.) bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja, vokalnih pedagoga i opernih umjetnika sredine 20. stoljeća.

Odrastao je u izrazito glazbenoj obitelji — njegov otac bio je slavni češko-hrvatski skladatelj i dirigent Fran Lhotka (autor kultnog baleta Đavo u selu). Kako bi se umjetnički distancirao od očeva nasljeđa i izgradio vlastiti identitet, Ivo je svom prezimenu dodao i djevojačko prezime svoje majke, Kalinski.

Lhotka-Kalinski bio je iznimno svestran intelektualac i umjetnik. Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1937. godine u klasi uglednog profesora Blagoja Berse, a solo pjevanje usavršavao je kod Marije Kostrenčić u Zagrebu te kasnije u Rimu.

Paralelno s glazbom, diplomirao je i na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Njegov najveći doprinos leži u pedagogiji. Od 1951. do 1981. godine radio je kao profesor solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Odgojio je generacije pjevača, a njegovi udžbenici Tehnika pjevanja (1940.) i Umjetnost pjevanja (1953.) postali su temeljni priručnici na prostorima bivše Jugoslavije.

Kao skladatelj, Lhotka-Kalinski je prošao evoluciju od kasnoromantičarskog stila s elementima hrvatskog folklora do modernijeg, ekspresionističkog izraza. Bio je majstor vokalne i scenske glazbe, a njegova djela odlikuju se naglašenom dramatikom, humorom i psihološkom dubinom.

Istaknuo se kao majstor komične i jednočine opere. Njegova najpoznatija opera je „Analfabet” (1954.), skladana prema komediji Branislava Nušića, koja je doživjela golemi uspjeh na domaćim i stranim pozornicama. Napisao je i opere Putovanje (1956.), Dugme (1958.) i Vlast (1964., također prema Nušiću). Skladatelj je baleta Lukavi rektor (1943.).

Napisao je brojne cikluse solo pjesama na stihove hrvatskih pjesnika (poput ciklusa Kolo obalnih radnika i pjesama na tekstove Dragutina Domjanića), u kojima je pokazao savršeno razumijevanje ljudskoga glasa.

Za svoj bogat umjetnički i pedagoški rad primio je brojna društvena i stručna priznanja, među kojima se posebno ističe Nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo (1980.), najviše hrvatsko državno priznanje na području kulture i umjetnosti.