ISBN: Ostalo
Oblast: Dizajn
Jezik: Engleski
Godina izdanja: St
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!



Autor - korporativno telo Venice Biennial (50 ; 2003 ; Venice)
Naslov International Exhibition of Modern Art, 2013 featuring Alfred Barr`s Museum of Modern Art, New York, 1936 in Pavilion `Jugoslavia`, Venezia, June 15 - November 2, 2003 : [official presentation of Serbia and Montenegro at the 50th Venice Biennial, 2003 : official exibition catalogue] / [witnin La Biennale di Venezia - 50th International Art Exibition `Dreams and Conflicts: The Viewer`s Dictatorship` ; edited by Branislav Dimitrijević, Dejan Sretenović ; photos Saša Reljić]
Ostali naslovi Dreams and Conflicts The Viewer`s Dictatorship
Vrsta građe knjiga
Jezik engleski
Godina 2003
Walter benjamin volter
Branislav dimitrijević
Astrit Schmidt Burkhardt
slobodan Mijušković
Boris Groys
Dejan sretenović
Stephen Bann



Alfred Hamilton Barr Jr. (28. siječnja 1902. - 15. kolovoza 1981.) bio je američki povjesničar umjetnosti i prvi direktor Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. S te je pozicije bio jedna od najutjecajnijih sila u razvoju popularnih stavova prema modernoj umjetnosti; na primjer, njegovo organiziranje hit izložbe Van Gogh iz 1935. godine, prema riječima autorice Bernice Kert, bilo je `preteča utjecaja koji Van Gogh do danas ima u suvremenoj mašti.` [1]

Život i obrazovanje
Barrov život i rad tema su knjige Hugha Eakinsa iz 2022. o naporima Barra i drugih da Picassovo djelo, već slavljeno u Europi, prenesu u Sjedinjene Države. Barr je diplomirao na Latinskoj školi za dječake u Marylandu. Barr je diplomirao 1923. i magistrirao 1924. na Sveučilištu Princeton, gdje je studirao povijest umjetnosti kod Franka Jewetta Mathera i Charlesa Rufusa Moreya. Godine 1924. započeo je doktorski rad na Harvardu, ali ga je napustio nakon što je ispunio uvjete za doktorski studij kako bi nastavio predavati. Doktorat mu je dodijeljen tek 1946. [2] Oženio se povjesničarkom umjetnosti Margaret Scolari 8. svibnja 1930. u Parizu.[3] Imali su jednu kćer, Victoriju Barr, koja je slikarica.[4]

Karijera
Barr je angažiran kao izvanredni profesor da predaje povijest umjetnosti na koledžu Wellesley 1926., gdje je iste godine ponudio prvi dodiplomski kolegij o modernoj umjetnosti, `Tradicija i revolt u modernom slikarstvu`. Ovaj kolegij nije bio poznat samo po novosti svog predmeta, već i po svojoj nekonvencionalnoj pedagogiji: Barr je svih devet studenata u razredu nazivao `fakultetom`, čineći svakog od njih odgovornim za svladavanje i podučavanje nekih sadržaja kolegija. Iako je, prema nazivu, kolegij navodno bio usredotočen na slikarstvo, Barr je smatrao da je široko razumijevanje kulture neophodno za razumijevanje bilo koje pojedinačne umjetničke discipline, pa je u skladu s tim razred također proučavao dizajn, arhitekturu, film, skulpturu i fotografiju. Nije bilo obvezne literature osim Vanity Faira, The New Yorkera i The New Masses, a brojna predavanja nisu bila na tipičnim mjestima od povijesnog interesa za umjetnost. Na primjer, na izletu u Cambridge, razred je prošao preko bogatstva harvardskih muzeja kako bi doživio `izvanrednu strukturnu virtuoznost`, Barrovim riječima, tvornice slatkiša Necco.[5]

Godine 1929. Barr je dobio Carnegiejevu stipendiju, koju je namjeravao iskoristiti za ispunjavanje uvjeta za svoj doktorat pisanjem disertacije tijekom sljedeće akademske godine o modernoj umjetnosti i kubizmu na Sveučilištu New York.[2] Ali veće ambicije natjerale su ga da odustane od te namjere kada je Anson Conger Goodyear, po preporuci Paula J. Sachsa, ponudio Barru ravnateljstvo novoosnovanog Muzeja moderne umjetnosti. Preuzimajući dužnost u kolovozu 1929. sa samo dvadeset sedam godina, Barrova su se postignuća u njoj brzo gomilala; Muzej je u studenom održao svoju prvu posuđenu izložbu o postimpresionistima Vincentu Van Goghu, Cézanneu, Gauguinu i Seuratu. Možda je Barrovo najupečatljivije i najdugotrajnije postignuće u njegovom direktorskom svojstvu bila Picassova retrospektiva 1939.–1940., koja je uzrokovala reinterpretaciju umjetnikova djela i uspostavila model za sve buduće retrospektive u Muzeju. Kada je Barr 1939. u New Yorku izložio Picassove `Demoiselles` i proglasio ih `početkom novog razdoblja u povijesti umjetnosti`,[6] također je oblikovao formalistički pristup umjetnosti. Kao formalist zalagao se za tehnički radikalizam i potencijal formalnog aspekta umjetnosti.[7]

Godine 1930. Barr se oženio s Margaret Scolari, koju je upoznao na inauguralnoj izložbi MoMA-e 1929. godine.[8]

Prema Sybil Gordon Kantor u svojoj knjizi Alfred H. Barr Jr. i intelektualno podrijetlo Muzeja moderne umjetnosti, Frank Crowninshield, umjetnički kritičar, novinar i urednik Vanity Faira, bio je jedan od Barrovih mentora i jedan od članova utemeljitelja Muzeja moderne umjetnosti, zajedno s nekoliko drugih.[9]

Godine 1937. Barr je pokazao Leo Frobeniusovu zbirku crteža i slika koje su pokazivale pretpovijesne afričke gravure i slike na kamenu do velikog uspjeha.[10]

Godine 1941., u suradnji sa svojom suprugom i Varianom Fryjem, pomogao je mnogim umjetnicima da pobjegnu iz Francuske, okupirane od strane nacista, a jedan od njih bio je Marc Chagall.[11][12] Barr je pomogao osigurati američke vize, kao i sponzorstvo od 3000 dolara traženo za dobivanje vize.[13] Barr je također pomogao trgovcima umjetninama Curtu Valentinu i Ottu Kalliru da uđu u Ameriku.[14][15] Obojica su opskrbljivali MoMa modernim umjetničkim djelima.[16] Neki od njih kasnije su bili predmet zahtjeva za restituciju od nasljednika židovskih kolekcionara koje su opljačkali nacisti.[17]

Godine 1943. predsjednik Muzeja moderne umjetnosti Stephen Carlton Clark smijenio je Barra s mjesta ravnatelja Muzeja, iako mu je dopušteno da ostane na mjestu savjetodavnog direktora (radeći sa svojim nasljednikom Reneom d`Harnoncourtom); kasnije je Barr dobio titulu direktora zbirki. U vrijeme kad je Barr napustio MoMA-u 1968., moderna umjetnost bit će csmatralo se legitimnim poljem proučavanja povijesti umjetnosti kao i ranija razdoblja poput renesanse. Izabran je za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti 1952. godine.[18]

Kao priznanje za Barrovu ostavštinu kao povjesničara umjetnosti i prvog ravnatelja MoMA-e, College Art Association je 1980. godine ustanovio nagradu Alfred H. Barr Jr. za muzejsku stipendiju. Nagrada se svake godine dodjeljuje autoru izvanrednog kataloga proizvedenog u muzeju, knjižnici ili javnoj ili privatnoj zbirci.