pregleda

Stanislavsky - Elena Polyakova - STANISLAVSKI


Cena:
2.199 din
Stanje: Polovan sa vidljivim znacima korišćenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Vračar,
Beograd-Vračar
Prodavac

berkut1 (2087)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 4094

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Oblast: Pozorište
Autor: Strani

Elena Polyakova - Stanislavsky

Progress Publishers, Moscow, 1982.
Tvrd povez, zastitni omot krpljen (vidi slike), 362 strane, ilustrovano.

Biografija Stanislavskog, do dana danasnjeg jedna od najboljih.

The stage name was one of the commonplaces of the nine teenth-century Russian theatre. It might be adopted to replace an unfortunate or unglamorous surname, to elevate, to transform. Or, more rarely, it might permit a genteel actor to indulge incognito in what was then considered an unbecoming pursuit.
Konstantin Sergeyevich Alexeyev adopted his stage name-Stanislavski for both of these reasons. His real surname was not only one of the most common in Russia, but also carried – in Moscow at least – the connotations of hereditary affluence. As a nine teenth-century commentator testifies: “So very rich were the Ale xeyevs that their wealth became a by-word. Anyone wishing to accuse another of arrogance would say: “Don’t think you’re an Alexeyev.” ‘In assuming his stage name, Konstantin Alexeyev was making a concession both to his family–whose traditions and proclivities were far removed from the acting profession–and to society at large. And the change of name also served to confirm his commit ment to the stage as a career. While amateur involvement with the theatre normally faded with youth, becoming nothing more than a memory, the sole member of the large Alexeyev clan to take acting really seriously showed no sign of cooling enthusiasm as time went by. He was twenty-two years old when he changed his name. The young amateur had made his debut on a ‘real’-as opposed to a domestic – stage in the autumn of 1881, in Sekretary ov’s small theatre, which was often hired out to non-professional companies.Elena Polyakova has had a long association with the theatre, as critic and historiographer, and has written widely on the Russian theatre, examining the director’s, actor’s and designer’s craft.A doctor’s daughter born in 1926 in the town of Kulebaki not far from Gorky, she entered the Lunacharsky Institute of Performing Arts on leav ing school in 1944. Having completed her studies in the Theatre Faculty, she was encouraged to embark on a research programme in the Theatre Faculty. She holds a doctorate in art studies.Her books include The Moscow Art Theatre: “Armoured Train 14-69” (1965), Stanislavsky the Actor (1972), Tolstoy as Dramatist (1978), a biog raphy of the painter, archaeologist, traveller and social activist, Nikolai Roerich (1973), and this critical study of Konstantin Stanislavsky, the di rector, actor and pioneer of modern stagecraft (1977); these later two were published in the Life in Art Series, by Iskusstvo Publishers. Her studies appeal to critics and non-specialists alike.Elena Polyakova holds a senior post in the Theatre Department of the All-Union Art Studies Institute, which is attached to the USSR Ministry of Culture.

Konstantin Sergejevič Stanislavski (Ruski: Константин Сергеевич Станиславский) (17 Januar[O.S. 5 Januar] 1863 – 7 August , 1938), je bio ruski glumac, režiser i teatrolog. Najpoznatiji je kao tvorac sistema Stanislavskog koji je kasnije utjecao na razvoj metodske glume.
Biografija

Rodio se kao Konstantin Sergejevič Aleksejev u Moskvi, u bogatoj porodici. Prvi put glumi u pozorištu sa sedam godina. Izabrao je umetničko ime Stanislavski na početku karijere (verovatno da bi sačuvao reputaciju svoje porodice).

1888. godine, Stanislavski je osnovao Društvo umetnosti i knježevnosti pri Malom Teatru, gde je stekao iskustvo o estetici i scenskom nastupu.

1897. je bio jedan od suosnivača Moskovskog Teatra Umetnosti (MTU) zajedno sa Vladimirom Nemirovičem-Dačenkom. Jedna od prvih produkcija bila je Čehovljev `Galeb`. U MTU je Stanislavki počeo da razvija, zasnovano na tradiciji realizma Aleksandra Puškina, svoj čuveni `Sistem` (koji se ponekad pogrešno naziva i metod). `Sistem Stanislavski` se fokusira na razvoj realnih karaktera na sceni. Glumci se savetuju da koriste `emocionalnu memoriju` da bi na prirodan način prikazali emocije lika koga glume. Da bi ovo postigli, glumci treba da se sete momenta iz sopstvenog života kada su osećali traženu emociju, i da je ponovo prožive u svojoj ulozi da bi gluma izgledala realnije.

Veliki broj današnjih glumaca kako u pozorištu, tako i ne televiziji i filmu, duguju mnogo Stanislavski sistemu. Korišćenjem Sistema, glumac duboko analizira motivacije uloge koju igra. Glumac mora da pronađe `cilj` za svaku pojedinačnu scenu, kao i `super cilj`, za celu predstavu.

Jedan način da bi ovo postiglo je korišćenje Stanislavskovog `magičnog ako`. Glumci moraju stalno da sebi postavljaju pitanja. Na primer, jedno od prvih pitanja koje moraju sebi da postave je `Šta bi bilo kada bih se ja našao u istoj situaciji kao i osoba koju glumim?`

Stanislavki je takođe imao značajan uticaj na modernu operu i pojačao je rad pisaca kao što su Maksim Gorki i Anton Čehov.

Stanislavski je preživeo i Rusku revoluciju 1905 i rusku revoluciju 1917. Navodno je Lenjin intervenisao da bi ga zaštitio. 1918. Stanislavski osniva prvi studio kao školu za mlade glumce, i piše nekoliko važnijih dela.

Slanje POSLE uplate na racun u banci Intesa ili Postnet uplate.

Predmet: 76082377
Elena Polyakova - Stanislavsky

Progress Publishers, Moscow, 1982.
Tvrd povez, zastitni omot krpljen (vidi slike), 362 strane, ilustrovano.

Biografija Stanislavskog, do dana danasnjeg jedna od najboljih.

The stage name was one of the commonplaces of the nine teenth-century Russian theatre. It might be adopted to replace an unfortunate or unglamorous surname, to elevate, to transform. Or, more rarely, it might permit a genteel actor to indulge incognito in what was then considered an unbecoming pursuit.
Konstantin Sergeyevich Alexeyev adopted his stage name-Stanislavski for both of these reasons. His real surname was not only one of the most common in Russia, but also carried – in Moscow at least – the connotations of hereditary affluence. As a nine teenth-century commentator testifies: “So very rich were the Ale xeyevs that their wealth became a by-word. Anyone wishing to accuse another of arrogance would say: “Don’t think you’re an Alexeyev.” ‘In assuming his stage name, Konstantin Alexeyev was making a concession both to his family–whose traditions and proclivities were far removed from the acting profession–and to society at large. And the change of name also served to confirm his commit ment to the stage as a career. While amateur involvement with the theatre normally faded with youth, becoming nothing more than a memory, the sole member of the large Alexeyev clan to take acting really seriously showed no sign of cooling enthusiasm as time went by. He was twenty-two years old when he changed his name. The young amateur had made his debut on a ‘real’-as opposed to a domestic – stage in the autumn of 1881, in Sekretary ov’s small theatre, which was often hired out to non-professional companies.Elena Polyakova has had a long association with the theatre, as critic and historiographer, and has written widely on the Russian theatre, examining the director’s, actor’s and designer’s craft.A doctor’s daughter born in 1926 in the town of Kulebaki not far from Gorky, she entered the Lunacharsky Institute of Performing Arts on leav ing school in 1944. Having completed her studies in the Theatre Faculty, she was encouraged to embark on a research programme in the Theatre Faculty. She holds a doctorate in art studies.Her books include The Moscow Art Theatre: “Armoured Train 14-69” (1965), Stanislavsky the Actor (1972), Tolstoy as Dramatist (1978), a biog raphy of the painter, archaeologist, traveller and social activist, Nikolai Roerich (1973), and this critical study of Konstantin Stanislavsky, the di rector, actor and pioneer of modern stagecraft (1977); these later two were published in the Life in Art Series, by Iskusstvo Publishers. Her studies appeal to critics and non-specialists alike.Elena Polyakova holds a senior post in the Theatre Department of the All-Union Art Studies Institute, which is attached to the USSR Ministry of Culture.

Konstantin Sergejevič Stanislavski (Ruski: Константин Сергеевич Станиславский) (17 Januar[O.S. 5 Januar] 1863 – 7 August , 1938), je bio ruski glumac, režiser i teatrolog. Najpoznatiji je kao tvorac sistema Stanislavskog koji je kasnije utjecao na razvoj metodske glume.
Biografija

Rodio se kao Konstantin Sergejevič Aleksejev u Moskvi, u bogatoj porodici. Prvi put glumi u pozorištu sa sedam godina. Izabrao je umetničko ime Stanislavski na početku karijere (verovatno da bi sačuvao reputaciju svoje porodice).

1888. godine, Stanislavski je osnovao Društvo umetnosti i knježevnosti pri Malom Teatru, gde je stekao iskustvo o estetici i scenskom nastupu.

1897. je bio jedan od suosnivača Moskovskog Teatra Umetnosti (MTU) zajedno sa Vladimirom Nemirovičem-Dačenkom. Jedna od prvih produkcija bila je Čehovljev `Galeb`. U MTU je Stanislavki počeo da razvija, zasnovano na tradiciji realizma Aleksandra Puškina, svoj čuveni `Sistem` (koji se ponekad pogrešno naziva i metod). `Sistem Stanislavski` se fokusira na razvoj realnih karaktera na sceni. Glumci se savetuju da koriste `emocionalnu memoriju` da bi na prirodan način prikazali emocije lika koga glume. Da bi ovo postigli, glumci treba da se sete momenta iz sopstvenog života kada su osećali traženu emociju, i da je ponovo prožive u svojoj ulozi da bi gluma izgledala realnije.

Veliki broj današnjih glumaca kako u pozorištu, tako i ne televiziji i filmu, duguju mnogo Stanislavski sistemu. Korišćenjem Sistema, glumac duboko analizira motivacije uloge koju igra. Glumac mora da pronađe `cilj` za svaku pojedinačnu scenu, kao i `super cilj`, za celu predstavu.

Jedan način da bi ovo postiglo je korišćenje Stanislavskovog `magičnog ako`. Glumci moraju stalno da sebi postavljaju pitanja. Na primer, jedno od prvih pitanja koje moraju sebi da postave je `Šta bi bilo kada bih se ja našao u istoj situaciji kao i osoba koju glumim?`

Stanislavki je takođe imao značajan uticaj na modernu operu i pojačao je rad pisaca kao što su Maksim Gorki i Anton Čehov.

Stanislavski je preživeo i Rusku revoluciju 1905 i rusku revoluciju 1917. Navodno je Lenjin intervenisao da bi ga zaštitio. 1918. Stanislavski osniva prvi studio kao školu za mlade glumce, i piše nekoliko važnijih dela.
76082377 Stanislavsky - Elena Polyakova - STANISLAVSKI

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.