Stara cena  | 
                                
                                     750 din | 
                            |
| Cena: | ||
| Želi ovaj predmet: | 5 | 
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta  DExpress Post Express Lično preuzimanje  | 
                            
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)  Pouzećem Lično  | 
                            
                                                                                        Godina izdanja: Ostalo
                                                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Oblast: Istorija umetnosti
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                                                        Autor: Strani
                                                                                
                        Mikelanđelo, autor Marija Lujza Ricati , izdanje Nolit Beograd 1979 , edicija Veliki majstori umetnosti , tvrd povez sa omotom, zlatotisak , ilustrovano brojnim reprodukcijama u boji i crno belim , latinica, 128 strana, format 22 x 26,5cm, solidno očuvana osim par oštećenja omota napred i pozadi 
 
Mikelanđelo Buonaroti (ital. Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni; Kapreze, 6. mart 1475 — Rim, 18. februar 1564) bio je italijanski renesansni vajar, slikar, arhitekta i pesnik, jedan od najznamenitijih i najuticajnijih umjetnika istorije evropske umjetnosti. 
 
Za vrijeme života već je bio smatran najvećim umjetnikom svoga vremena, a od tada pa do danas jednim od najvećih umjetnika svih vremena. Veliki broj njegovih djela iz slikarstva, vajarstva i arhitekture su među najpoznatijim u istoriji umjetnosti. Freske tavanice Sikstinske kapele u Vatikanu danas predstavljaju njegova najpoznatija djela, iako je Mikelanđelo sebe smatrao vajarem. Rad na više umjetnosti nije bio neuobičajen u njegovo vrijeme. Skulpture u mermeru je radio čitavog svog stvaralačkog vijeka, a drugim umjetnostima se bavio samo u određenim etapama.[1] Velika popularnost freski Sikstinske kapele je najvjerovatnije posljedica velike popularnosti slikarstva u 20. vijeku, ali takođe i činjenice da veći broj njegovih skulptura nisu završene.