Godina izdanja: 1997
ISBN: 9958-45-000-3
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Autor - osoba Simenon, Georges
Naslov Još ima lješnika / Georges Simenon ; prevela Nermina Štraus
Jedinstveni naslov Il y a encore des noisetiers
Vrsta građe roman ; odrasli, opća (lijepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1997
Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Zid, 1997
Fizički opis 180 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Štraus, Nermina
Zbirka ǂBiblioteka ǂU znaku Zenona. Frankofonsko kolo
(Broš.)
Napomene Prijevod djela: Il y a encore des noisetiers
Bilješka o autoru na omotu

`Dakle, jutros, dok je razmicala zavjese, gledao sam je drugim očima. Naglo se okrenula; Sta li je nju iznenadilo u mojim očima? Ali, ona je pocrvenila, kao što sam i ja sinoć pocrvenio, a ruka joj je drhtala dok mije dodavala kafu.
Zar to nije smiješno za sedamdest i četiri godine? Puno mislim na svoje godine, previše. Na primjer, ja idem do gospode Blanche samo zato da ne bih nametao ovo svoje staro tijelo drugim ženama do profesionalkama.
Međutim, ne osjećam se starim. Ne znam da li se ovako osjećaju i drugi ljudi mojih godina. Zapravo, meni se čini da sam ostao derle.
Kada sam bio mlad, mislio sam da odrastao čovjek dođe u neko posebno stanje, da dođe momenat, u životu, kada osjeti da je jak, siguran u sebe, kada na probleme gleda trezveno i hladnokrvno.
To nije tačno. Neki dobro igraju u toj komediji, navuku na sebe ozbiljna i svečana odijela, navuku na lice ozbiljan izraz. Izmišljene su titule, ono što se naziva počastima, odlikovanja, akademije.
A svi ti ljudi ipak ostaju djeca. !` – Još ima Iješnika

Žorž Simenon je belgijski književnik koji piše na francuskom jeziku, rođen u Liježu 1903. godine. Vrlo rano odlučuje da se bavi pisanjem. Sa šesnaest godina postaje novinar u Gazet de Lijež, gde je u prvo vreme zadužen za najrazličitije događaje, a kasnije za duhovite komentare o gradskim glasinama. Njegov prvi roman, objavljen pod pseudonimom Žorž Sim, izlazi 1921: Most na Mezi, kratak duhoviti roman o životu u Liježu. Zajedno sa suprugom, slikarkom Režinom Ranšon, seli se 1922. u Pariz, gde uči zanat tako što piše priče i romane-feljtone svih žanrova: policijske, erotske, melodramatske itd. Između 1923. i 1933. objavljuje gotovo dve stotine romana, preko hiljadu priča i veliki broj članaka.
Godine 1929. Simenon piše svog prvog Megrea – Zagonetni Letonac – koga je izdavačka kuća Fajar objavila 1931. Komesar Megre ubrzo postaje veoma popularan lik. Simenon će napisati ukupno sedamdeset dve Megreove pustolovine (kao i nekoliko zbirki priča), od kojih je poslednja – Megre i gospodin Šarl – objavljena 1972. godine.
Ubrzo posle Zagonetnog Letonca Simenon počinje da piše ono što će nazvati svojim „pravim“ ili „teškim romanima“: više od sto deset naslova, od Alzaskog pansiona, objavljenog 1931, do Nevinih iz 1972, preko njegovih najpoznatijih dela: Kuća na kanalu (1933), Čovek koji je posmatrao vozove (1938), Gradonačelnik Vernea (1939), Neznanci u kući (1940), Tri sobe na Menhetnu (1946), Pismo mom sudiji (1947), Sneg je bio prljav (1948), Zvona Bisetra (1963) itd. Uporedo sa plodnom spisateljskom aktivnošću, mnogo putuje, seli se iz Pariza i nastanjuje u Šarantu, a za vreme Drugog svetskog rata u Vandeji. Godine 1945. odlazi iz Evrope u Sjedinjene Američke Države, gde će živeti deset godina; ženi se Denizom Uime. Vraća se u Francusku, a zatim konačno nastanjuje u Švajcarskoj. Godine 1972. odlučuje da prestane da piše. Opremljen magnetofonom, baca se na svoja dvadeset dva Diktata, a onda, posle samoubistva ćerke Mari-Žo, piše ogromne Intimne memoare (1981).
Simenon je umro u Lozani 1989. godine. Mnogi njegovi romani adaptirani su za film i televiziju.