ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 379
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Edward Adam Strecker, M.D. (1886. – 1959.) bio je američki liječnik, psihijatrijski edukator, profesor psihijatrije na nekoliko medicinskih škola i vođa američke psihijatrije sredinom dvadesetog stoljeća.[1][2][3]

Strecker je rođen u Philadelphiji, Pennsylvania, a rano obrazovanje stekao je u župnim školama, uključujući St. Joseph`s College i La Salle College u Philadelphiji. Upisao je Jefferson Medical College u Philadelphiji 1907., a diplomirao 1911. Nakon stažiranja u bolnici St. Agnes u Baltimoreu, Maryland, pridružio se osoblju bolnice Pennsylvania (Philadelphia) 1913. Također je predavao psihijatriju na Jefferson Medical Collegeu gdje je kasnije imenovan profesorom psihijatrije i neurologije. Godine 1925. preselio se na Sveučilište Yale kao profesor psihijatrije i predavao je do 1931. kada se vratio u Philadelphiju kako bi nastavio predavati na Jefferson Medical Collegeu. Godine 1932. prihvatio je imenovanje za profesora i voditelja psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pennsylvaniji, gdje je ostao do umirovljenja 1952. godine.

Tijekom Prvog svjetskog rata, Strecker je stupio u američku vojsku u činu bojnika i služio kao divizijski psihijatar u Francuskoj. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je kao savjetnik u vojsci i bio je aktivan u regrutiranju i obuci psihijatara za službu u vojsci.

Strecker je igrao važnu ulogu u američkoj psihijatriji kao učitelj, te je bio konzultant za brojne vladine agencije i organizacije. Bio je član Philadelphia County Medical Society, Pennsylvania Medical Society, American College of Physicians, član Odbora za psihijatriju i neurologiju, American Neurological Association (potpredsjednik, 1942.), American Psychiatric Association (predsjednik, 1943–1944) i član Kraljevskog medicinsko-psihološkog udruženja Velike Britanije. Održao je Salmonovo predavanje na Medicinskoj akademiji u New Yorku 1939. godine. Dobio je počasne diplome od koledža La Salle (D.Litt.), koledža St. Joseph (D.Sc.) i koledža Franklin i Marshall u Lancasteru, Pennsylvania (LLD).

Streckerovi profesionalni spisi odražavaju njegovu aktivnu karijeru. Objavio je više od 100 monografija i članaka u časopisima, uključujući svoje udžbenike iz psihijatrije i neurologije. Njegov prvi udžbenik, Practical Clinical Psychiatry, bio je koautor s Franklinom Ebaughom, profesorom psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Coloradu, i imao je osam izdanja (1940. – 1957.). Strecker je kasnije s drugim stručnjacima napisao Osnove psihijatrije, a knjiga je imala šest izdanja (1942.–1952.). Njegovo podučavanje temeljilo se na pristupu evidencije slučajeva koji je slijedio Adolpha Meyera, doktora medicine, profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins u Baltimoreu, Maryland. Meyer je vjerovao da je psihijatrijska bolest dio životne putanje pacijenta. Dok su se Streckerove rane publikacije temeljile na deskriptivnoj psihijatriji, njegove kasnije monografije i članci uključivali su doprinose psihoanalitičke teorije i prakse u razumijevanju i liječenju mentalnih bolesti.

Strecker se povukao iz nastave 1952. Umro je od raka pluća u bolnici Jefferson 1959.



Psihijatrija (grčki psyche - duša, iatrea - liječenje) klasično je određena kao medicinska struka koja se bavi nastankom, razvojem, manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti koji proizlaze iz subjektivnoga individualnog života ili njegova odnosa s okolinom.

Osnovna su dva područja u medicinskoj struci psihijatrija: mentalni poremećaji i individualno ponašanje u zdravlju i bolesti. Oba su područja karakterizirana stupnjem znanstvene nesigurnosti. Psihijatrija upotrebljava modele ponašanja i mentalne aktivnosti da bi umanjila nesigurnost organizirajući znano u konceptualni okvir.