Godina izdanja: 1973
Autor: Domaći
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski

Kad bi drvece hodalo - Grigor Vitez, Bibl. Vjeverica

Odlično očuvana.


Autor - osoba Vitez, Grigor, 1911-
Naslov Kad bi drveće hodalo / Grigor Vitez ; [ilustrirao Đuro Seder]
Vrsta građe poezija
Jezik hrvatski
Godina 1973
Izdanje [5. izd.]
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1973 (Zagreb : Vjesnik)
Fizički opis : ilustr. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Seder, Đuro (ilustrator)
Zbirka ǂBiblioteka ǂVjeverica
ISBN (Karton)
Napomene Bilješka o piscu: str. 75.

Grigor Vitez, pravim imenom Grigorije Vitez, (Kosovac kraj Okučana, 15. veljače 1911. – Zagreb, 23. studenoga 1966), bio je hrvatski i srpski pjesnik, dječji pisac i prevoditelj.
Smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu. Autor je brojnih pjesama i priča namijenjenima djeci, te je autor i mnogobrojnih članaka u časopisima. Djeca se kroz svoje školovanje mogu često susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.[10][11] Grigor Vitez dobitnik je Zlatne ptice, posebnog priznanja za vrhunska dostignuća u književnosti za djecu.
Grigor Vitez rodio se 15. veljače 1911. godine pod imenom Grigorije u obitelji srpskoga podrijetla, kao dijete Ane i Teodora Viteza. O svojem je obiteljskom podrijetlu pisao u knjizi Ahmeta Hromadžića „Dječji pisci o sebi“. Majka Grigora Viteza prezivala se Milosavljević, a njezini su preci došli u Slavoniju iz Bosne krajem 17. stoljeća. S očeve strane preci su došli iz sjeverne Dalmacije, iz Ravnih kotara ili Bukovice, a nosili su prezime Alavanja. Jedan od Alavanja koji je došao u okučanski kraj od Marije Terezije dobio je počasni naslov viteza, i to je kasnije uzeto kao prezime.
Djetinjstvo, obrazovanje i posao učitelja
Odrastao je u tipičnom slavonskom multietničkom selu. Njegova obitelj bila je mnogočlana i bavili su se zemljoradnjom. Imao je dva starija brata (Joco i Savo) i jednog mlađeg (Pero). Bez oca je ostao kao predškolarac, pred početak Prvog svjetskog rata. Osnovnu školu završio je u Okučanima, a gimnaziju u Novoj Gradiški. Prve dvije pjesme napisao je kao maturant. Krajem 20-ih godina 20. stoljeća, upisao je učiteljsku školu u Pakracu, nakon koje je stekao zvanje učitelja. Prvo radno mjesto kao učitelj imao je u selu Slobodna Vlast pokraj Đakova, nakon čega dobiva premještaj u Voćin, gdje upoznaje svoju suprugu Elizabetu Perlik, te se tu i vjenčavaju.

Drugi svjetski rat i razdoblje do smrti
Početkom Drugog svjetskog rata, dobiva premještaj u Gornji Vakuf, a nakon toga u Golince pokraj Donjeg Miholjca. Nedugo zatim, pridružuje se partizanima, kojima je vodio učiteljske tečajeve, kako bi bili educirani nakon rata predavati u školama. Poslije rata radio je u Ministarstvu prosvjete u Zagrebu, te kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1957. pokreće knjižnicu „Vjeverica“, u okviru koje je objavljeno oko 500 naslova za djecu. Tijekom 50-ih godina 20. stoljeća bio je tajnik Društva književnika Hrvatske. 60-ih godina 20. stoljeća zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo. Kralježnica mu je bila nepovratno oštećena. I pokraj toga, stvarao je prikovan za krevet. Umro je 23. studenoga 1966. godine, a pokopan je u rodnom Kosovcu.
Stvaralaštvo
Pisao je poeziju za djecu i odrasle (Sto vukova, Kad bi drveće hodalo, Gdje priče rastu), a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: Pjesme, Naoružane ruže, Povjerenje života i Kao lišće i trava. Njegove pjesme prevođene su na gotovo sve europske jezike.
Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.
Postoji Nagrada „Grigor Vitez“ koja se od 1967. godine dodjeljuje piscu i ilustratoru najbolje knjige za djecu u godišnjoj produkciji.
Djela
San boraca u zoru, Nakl. Navod Hrvatske, Zagreb, 1948.
Pjesme, Zora Državno izdavačko poduzeće Hrvatske, Zagreb, 1950.
Naoružane ruže, Kultura, Zagreb, 1955.
Vesele zamke, Mladost, Zagreb, 1955.
Prepelica, Prosvjeta, Zagreb, 1956.
Lirika o Slavoniji, urednik, Slavonija danas, Osijek, 1956.
Povjerenje životu, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1957.
Sto vukova, i druge pjesme za djecu, „Svjetlost“, Sarajevo, 1957. (1987; 1990)
Perzijske bajke, Mladost, Zagreb, 1958.
Kad bi drveće hodalo, Mladost, Zagreb, 1959. (1990; Mozaik knjiga, 2015)
Kao lišće i trava: pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1960.
Maksimir, Mladost, Zagreb, 1960.
Iza brda plava: izbor pjesama za djecu, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
Hvatajte lopova, „Svjetlost“, Sarajevo, 1964.
Gdje priče rastu, Mladost, Zagreb, 1965. (1978)
Zekina kuća, Mladost, Zagreb, 1965.
Nevidljive ptice, Mozaik knjiga, 2002.