Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K183
Oblast: Ratarstvo
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Soja (Glycine max (L.) Merr.)[2] biljna je vrsta koja pripada porodici Fabaceae. Mesto porekla ove biljne vrste je Kina. Prvi istorijski, pisani, navodi o soji potiču iz 3000. godine p. n. e. Pored pirinča, pšenice, ječma i prosa, soja je jedan od glavnih useva koji su značajno doprineli opstanku kineske civilizacije.
Prvih 3.000 godina, soja se nije puno udaljila od svog mesta porekla. Početkom nove ere, soja se širi na teritorije današnje južne Kine, Koreje i Japana koji se smatraju sekundarnim centrima porekla. Razvojem pomorskog saobraćaja u 18. veku nove ere, soju polako upoznaju druge civilizacije i pojavljuje se u botaničkim baštama u Evropi i Americi. Smatra se da je soju u Ameriku doneo Bendžamin Frenklin. Novija istorija soje počinje u 19. veku u Americi odakle započinje širenje po celom svetu i soja zauzima značajno mesto u modernoj poljoprivredi. U modernoj istorije soje važna su još dva događaja. 1996. godine na tržištu se pojavila prva genetički modifikovana soja (otporna na totalni herbicid glifosat) i 2002. godine soja po prvi put napušta planetu zemlju - na međunarodnoj svemirskoj stanici proizvedene su eksperimentalne količine soje kao potencijalne hrane na svemirskim putovanjima.
Osnovni razlog gajenja soje jeste povoljan hemijski sastav zrna. Naime, u zrnu soje nalazi se između 35 i 40% proteina i oko 20% ulja što ga čini veoma povoljnom sirovinom za ishranu ljudi i životinja. Proteini soje sadrže sve esencijalne aminokiseline u dovoljnoj količini tako da prerađevine od soje predstavljaju kvalitetnu hranu. Sojino ulje ne spada u grupu visokokvalitetnih ulja (kao maslinovo i suncokretovo) zbog veće količine polinezasićenih masnih kiselina i manjeg udela oleinske kiseline. Pored ulja i proteina u zrnu soje nalaze i druga fiziološki aktivna jedinjenja kao što su izoflavoni, fitosteroli, saponini, fitinska kiselina koji imaju povoljan uticaj na zdravlje ljudi. Takođe u zrnu soje nalaze se i neke antinutritivene materije kao što su inhibitori proteaza (termičkom obradom zrna soje ove materije se neutrališu) i nesvarljivi oligosaharidi. Hemaglutinin je sastojak semena soje koji u krvi podstiče stvaranje mase koja slepljuje crvena krvna zrnca, što onemogućuje ispravnu apsorpciju kiseonika i njegovu distribuciju ćelijama organizma. Najkontroverzniji sastojci semena soje su neki izoflavoni (fitoestrogeni), poput genisteina i daidzeina. Genistein se pokazao kao inhibitor tirozin kinaze, enzima bitnog u procesu korišćenja esencijalne aminokiseline tirozina u mozgu, čiji je uticaj izuzetno važan za funkciju tiroidnih hormona i mnoge druge funkcije organizma. Uticaj izoflavona na smanjenje funkcije tiroidne žlijezde izaziva razvoj hipotireoze.
Spisak proizvoda koji se dobijaju od soje je dugačak i pored raznih prehrambenih proizvoda i aditiva, soja je sirovina u industriji gume, boja, lakova, lepkova, farmaceutskoj industriji, i sve popularnija sirovina za biodizel. Proteini soje čine oko 2/3 svetske proizvodnje biljnih proteina dok 1/3 biljnih ulja potiče od soje.
Obroci od sojnih semenki sa neutralisanim mastima su značajan i jeftin izvor belančevina u ishrani životinja i mnogim gotovim jelima. Sojino ulje je drugi važan proizvod u preradi soje. Na primer, proizvodi od soje poput teskturiranih biljnih belančevina (TVP) su zamenska namirnica za mnoge mesne i mlečne proizvode.[3] Soja daje više belančevina po hektaru od većine drugih poljoprivrednih proizvoda.[4]
Tradicionalni načini korištenja nefermentisanih semenki soje uključuju i sojino mleko, od kojeg se pravi tofu. Među fermentisanim namirnicama od soje nalaze se, između ostalih, i sojin sos, fermentisana pasta od semenki, japanski nattō (納豆) i javanski tempeh. Njeno ulje se koristi u mnogim industrijskim aplikacijama. Najveći svetski proizvođači soje su SAD (36%), Brazil (36%), Argentina (18%), Kina (5%) i Indija (4%).[5][6] Semenke soje sadrže značajne količine fitinske kiseline, alfa-linoleinske kiseline i izoflavona.
Ova biljka je poznata kao velika semenka na kineskom i japanskom jeziku (kin. 大豆 - daizu) ili žuta semenka (kin. 黄豆 - huángdòu). Nezrela soja kao i jelo koje se od nje spravlja nazivaju se edamame u Japanu,[7][8] ali se u engleskom i drugim jezicima, edamame naziva samo specifično jelo. Latinsko ime roda, Glycine, isto je kao i jedna jednostavna aminokiselina (glicin).
Od početka 20. veka soja se u Americi nazivala zlatne ili čudotvorne semenke (golden bean, miracle bean).[9] Međunarodni naziv soja je najzad izveden iz japanskog izgovora kinesko-japanske riječi 醤油 (shōyu) kojom se označava sojin sos, kroz nemačku adaptaciju iste reči, soja...