ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1962
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju, bez posvete, pisanja, pečata!
Ilustracije: Ferdinand Kulmaer

Autor - osoba Župančič, Oton
Naslov Ciciban : i druge pjesme za djecu / Oton Župančič ; [preveli Gustav Krklec, Grigor Vitez ; ilustrirala Nives Kavurić-Kurtović]
Vrsta građe poezija
Jezik hrvatski
Godina 1962
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1962 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 87 str. : ilustr. ; 22 cm
Drugi autori - osoba Krklec, Gustav
Vitez, Grigor
Kulmer, Ferdinand
Zbirka Biblioteka Vjeverica
Napomene Bilješka o piscu: str. 83-84

Oton Župančič (sloven. Oton Župančič, Vinica, 23. januar 1878 – Ljubljana, 11. jun 1949), bio je slovenački pesnik, prevodilac i pisac drama.
Smatra se, uz Ivana Cankara, Dragotina Ketea i Josipa Murna, jednim od začetnika moderne u slovenačkoj književnosti. Za vreme Drugog svetskog rata bio je blizak antifašističkom pokretu.
Župančič potiče iz palanke Vinice, kod Črnomelja, u Beloj Krajini.
Po njemu je nazvana Ulica Otona Župančiča.


Oton Župančič (Vinica, 23. siječnja 1878 – Ljubljana, 11. lipnja 1949), slovenski pjesnik.
Kraće vrijeme suplent u Ljubljani, a zatim živio u Parizu, Beču i nekim njemačkim gradovima. 1910. vratio se u Ljubljanu, gdje je postao dramaturg Zemaljskoga kazališta, zatim gradski arhivar. 1914. uređuje časopis Slovan, a 1917 –1920. Ljubljanski zvon. Između dva rata Župančič je dramaturg i upravnik Slovenskog narodnog gledališča. Blistavim pjesničkim nastupom zasjenjuje generaciju realista i naturalista, udarajući s Ivanom Cankarom temelje slovenske moderne. U liriku uvodi izdiferencirane mogućnosti poetskog izraza: melodiozni živi ritam i bogatstvo alegorija, naglašavajući osjećaj osobne uzvišenosti i izdižući izuzetno značenje pjesničkog poziva do individualnog patosa (Čaša opojnosti, 1890.). Kasnije proširuje tematiku patriotskim i socijalnim motivima, sublimirajući sve više svoj poetski način (Čez plan, 1904.). Raskriljujući lirsku misao u dva dijametralno oprečna smjera: jedan prema misaonoj i vizionarnoj poeziji, a drugi prema stvarnoj socijalnoj problematici, zahvaća osobito pitanje slovenske ekonomske emigracije (Samogovori, 1908.). Župančič je i tvorac dječje poezije u slovenskoj književnosti (Pisanice, 1900, Lahkih nog naokrog, 1913, Sto ugank, 1915. i Ciciban in še kaj, 1951). Zbirka V zarje Vidove (1920) sadrži snažnu ratnu liriku. Poslije 1920. posvećuje se više kazalištu (lirska tragedija Veronika Deseniška, 1924, normiranje izgovora slovenskog jezika na sceni) i prevođenju. Preveo je mnogo poznatih djela iz različitih europskih književnosti. U posljednjem razdoblju njegova poezija, nadahnuta Narodnooslobodilačkom borbom, prožeta je borbenim patriotizmom, humanošću i slobodoljubivošću.

Biblioteka Vjeverica
MG59 (N)