ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K124
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Omot malo ostecen po ivicama, nista strasno!

Veci Format!
Dezmond Moris
Ilustrovano sa 470 fotografija, 290 u boji, i sa oko 250 crteža, gravura i dijagrama, veći fomat, strana 318


Naslov oiginala:
MANWATCHING

Preveo s engleskog:
Aleksandar Saša Petrović

Ova knjiga o čovekovim telesnim radnjama (akcijama), o tome kako te radnje postaju gestovi i kako ti gestovi šalju poruke.Psiholozi su dugo proučavali poreklo ljudskih tikova.Sada nam Dezmond Moris otkriva zašto se ljudi trzaju, zašto pilje, prave grimase, pokazuju i bodu prstom i sležu ramenima...Ovo je jedan potpun, očaravajući katalog ljudskog ponašanja koje Moris podrobno naučno ispituje svojom živo pisanom studijom i potkrepljuje stotinama rečitih fotografija, crteža i starih (istorijskih) gravura.U ovoj fascinirajućoj antologiji govora ljudskog tela nalazimo telesne stavove, gestove i izraze lica koja prate čovekova istinska osećanja koja on često skriva pod maskom konvencija.Ovde se jasno vidi kako pantomimiziramo pravo značenje ispod našeg prividnog ponašanja u nizu situacija u društvu - u našem druženju i s muškarcima i sa ženama, u lovu, u rukovođenju, u našem statusu - i teritorijalnom i ritualnom.


Dezmond Moris (engl. Desmond Morris; Perton, Viltšir, 24. januar 1928) je britanski zoolog i etolog, kao i pisac popularnih antropoloških knjiga. Takođe je poznat kao slikar nadrealista, televizijski radnik i pisac.

Moris je pohađao Dontsijevu školu (engl. Dauntsey`s School), nezavisnu privatnu školu u Zapadnom Lavingtonu, u Viltširu. Nakon služenja vojnog roka, studirao je na Univerzitetu u Birmingemu, gdje je diplomorao 1951. godine u prvoj klasi (podrazumijeva najviše ocjene) na katedri za zoologiju. Godine 1954. dodijeljena mu je titula doktora filozofije na Univerzitetu u Oksfordu sa tezom „Reproductive Behaviour of the Ten-spined Stickleback“ (Reproduktivno ponašanje vrste pygosteus pungitius l.), i nobelovcem Nikom Tinbergenom kao mentorom. Radio je kao kustos u Londonskom zoološkom vrtu, gdje ga je postavilo Društvo zoologa Londona, ali je na kraju napustio ovo radno mjesto 1966. godine iz nezadovoljstva stagnacijom vrta.


Pojavljivanje u medijima
Moris je prvi put izazvao pažnju javnosti 1950ih godina, kao voditelj u televizijskom programu kanala ITV, „Zoo Time“,[1] ali je svjetku slavu stekao svojom knjigom iz 1967. godine, Goli majmun.[2] Knjiga predstavlja otvoren pogled na ljudsku vrstu kao jednu od životinjskih vrsta, direktan pregled životinjske prirode čovjeka, kao i našu sličnost sa majmunskim rođacima. U ovoj knjizi, Moris opisuje ljudsko ponašanje i psihologiju kao proizvod evolucije koji je pomogao čovjeku da se suoči sa izazovima koji su nastali kad se iz primata-biljojeda pretvorio u lovca-skupljača. Reprintovana mnogo puta na mnogim jezicima, između ostalih i na srpsko-hrvatskom, ova knjiga je i danas bestseler.

Njegova kasnija proučavanja, knjige i televizijske emisije nastavile su se usredsređivati na ljudsko ponašanje, objašnjeno sa direktnog zoološkog stanovišta. Njegova knjiga „The Soccer Tribe“, objavljena 1981. godine, djelimično je zasnovana na proučavanju sprovedenom tokom njegovog upravljanja fudbalskim klubom Oksford junajted i obuhvata analizu „plemenskog“ skandiranja navijača tokom fudbalskih mečeva.

Slikarstvo

Painting by Congo.
Pored svojih naučnih zanimanja, Moris je slikar nadrealista. Izlagao je radove sa slikarima poput Đoana Mira i značajno doprinosio britanskom nadrealističkom pokretu. Godine 1957. na Institutu savremenih umjetnosti u Londonu Moris je predstavio izložbu majmunskog slikarstva, slika i crteža koje su načinili majmuni, uključujući slike mladog šimpanze Konga. Skupa sa svojim saradnikom Tajlerom Harisom, Moris je na osnovu slika koje su slikali majmuni zaključio da postoji unutrašnja motivacija za apstraktnom kreativnošću, izražena kroz istraživanje boja i vidnog polja. Iznenađujuće, mnogi od ovih majmunskih slikara su napredovali tokom vremena, šireći ili sužavajući prostor za sliku (majmun Bozo), dovodeći u vezu uspravne i vodoravne zamahe četkice, a među onima koji su podučavani nekim engleskim riječima čak je primijećeno uvođenje smislenog sadržaja (majmun Mođa, Moja).

Detalji iz Morisovog slikarskog opusa mogu se pronaći na koricama ranih izdanja knjiga Ričarda Dokinsa „Sebični gen“ i „Slepi časovničar“.

Moris je bio izvršni direktor Instituta savremenih umjetnosti u Londonu u periodu 1967-1968.