Godina izdanja: 1982, 1984, 1989
ISBN: 86-313-0172-8
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Odlično očuvano! Nobelova nagrada 1981.

Autor - osoba Canetti, Elias, 1905-1994 = Kaneti, Elijas, 1905-1994
Naslov Spašeni jezik : povijest jedne mladosti / Elias Canetti ; s njemačkoga preveo Zlatko Crnković
Vrsta građe dokumentar.lit.
Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1982
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1982
Fizički opis 326 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Crnković, Zlatko
Zbirka Hit : biblioteka moderne literature. ǂkolo ǂ20 ; ǂsv. ǂ120
(Pl. sa omotom)
Napomene Prevod dela: Die gerettete Zunge.
Predmetne odrednice Canetti, Elias, 1905-1994 – Autobiografija

Autor - osoba Canetti, Elias, 1905-1994 = Kaneti, Elijas, 1905-1994
Naslov Baklja u uhu / Elias Canetti ; [s njemačkog prevela Štefanija Halambek]
Vrsta građe roman
Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1984
Izdanje 1. izd.
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1984
Fizički opis 336 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Holambek, Štefanija = Holambek, Štefanija
Zbirka ǂBiblioteka ǂGama
(Karton sa omotom)
Napomene Prevod dela: Die Fackel im Ohr.
Predmetne odrednice Kaneti, Elijas, 1905- -- Autobiografija

Autor - osoba Canetti, Elias, 1905-1994 = Kaneti, Elijas, 1905-1994
Naslov Igra očiju : životna povijest : 1931-1937 / Elias Canetti ; s njemačkoga preveo Zlatko Crnković
Jedinstveni naslov Das Augenspiel. hrvatski jezik
Vrsta građe roman
Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1989
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1989 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 330 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Crnković, Zlatko, 1931-2013 = Crnković, Zlatko, 1931-2013
Zbirka Hit : ǂbiblioteka ǂmoderne literature. ǂkolo ǂ35 ; ǂsv. ǂ205
(karton)
Napomene Prevod dela: ǂDas ǂAugenspiel : Lebensgeschichte 1931-1937
Na omotnoj traci: Fascinantni memoari iz Beča 30-ih godina
Tiraž 3.000.

SPAŠENI JEZIK
Život nobelovca Eliasa Canettija zanimljiv je sam po sebi – rođen je 1905. u Ruščuku, u Bugarskoj, gdje je živio do svoje šeste godine, zatim je proveo dvije godine u Manchesteru, u Engleskoj, pa tri godine u Beču, pa pet godina u Zürichu. Odlaskom u Frankfurt, gdje je nastavio školovanje, završava se prva knjiga njegove autobiografije, koja se, evo, pojavljuje kod nas pod naslovom SPAŠENI JEZIK. Nastavak je, BAKLJA U UHU, izašao 1980. godine i bio, očito, neposredan povod dodjeljivanju Nobelove nagrade za književnost (1981). Canetti od 1938. živi u Engleskoj.

BAKLJA U UHU
Elias Canetti primio je Nobelovu nagradu za književnost 1981. godine.
Ovaj životopis, drugi tom autobiografije koji obuhvaća desetogodišnje razdoblje u mnogo čemu burno i izuzetno, višestruko je značajan: pruža priliku da upoznamo Canettija pisca, vrhunskog majstora pera, rijetko viđenog stilistu i poznavaoca ljudske naravi. S druge strane s izuzetnom pažnjom pratimo njegovo doživljavanje svijeta koji on u adolescentnim godinama zadivljujuće zrelo i analitično promatra, opisuje i portretira. Život svakog čovjeka na svoj je način pogodan da se literarno oblikuje i obogati a posebno život umne i tankoćutne osobe kao što je to pisac Canetti... čitalac će uranjajući u ovu nesvakidašnju knjigu povremeno smetnuti s uma da pred sobom ima autobiografske zapise!
Scena i kulise stalno se smjenjuju. Pred nama defilira čitav niz dirljivo-grotesknih figura. Upoznajemo Canettijevu autoritarnu majku, brata, ženu koja će mu postati suprugom te mnoge slavne ličnosti epoha: Karla Krausa, Georgea Grosza, Bertolda Brechta, Isaka Babelja.

IGRA OČIJU
Treća knjiga memoara nobelovca Canettija (prve su dvije, SPAŠENI JEZIK i BAKLJA U UHU, već objavljene kod nas) obrađuje tridesete godine u Beču – doba svjetskih velikana Brocha, Musila, Berga, Kokoschke i drugih s kojima se autor družio. Fascinantne godine i grad za svakoga tko ih bar malo poznaje, dočarani majstorskim perom velikog umjetnika.

Canetti, Elias, židovski književnik njemačkoga izraza (Ruščuk, danas Ruse, Bugarska, 25. VII 1905 – Zürich, 13. VIII 1994). Odrastao je u višejezičnoj sefardskoj obitelji, te je u djetinjstvu, uz njemački na kojem je pisao, usvojio židovskošpanjolski, engleski i francuski. S obitelji se iz rodnoga grada 1911. preselio u Manchester, odakle nakon iznenadne očeve smrti odlazi 1913. u Lausanneu pa u Beč, gdje je rane formativne poticaje stekao na javnim predavanjima Karla Krausa, zanoseći se idejama moralističkoga idealizma i borbe protiv konvencija građanskoga društva. Od 1916. živio u Zürichu, od 1921. u Frankfurtu, a od 1924., unatoč mnogovrsnim kulturnim i književnim interesima, u Beču je studirao kemiju koju je završio 1929. Bogato čitateljsko iskustvo i profinjen estetski, napose literarni ukus dovode ga u krugove utjecajnih pisaca (B. Brecht, I. E. Babelj, H. Broch, F. Werfel), likovnih umjetnika i osoba iz kulturnoga života (G. Grosz, Fritz Wotruba, Anna Justine Mahler). Prva književna djela, Svadba (Hochzeit, 1932) i Komedija taštine (Komödie der Eitelkeiten, napisano 1934., objavljeno 1950), bliska ekspresionističkomu senzibilitetu i poetici apsurda, oblikovana su u dramskoj formi, kojoj se nakratko vratio i poslije (Život na rok – Die Befristeten, napisano 1952., objavljeno 1964). Premda je već u dramskim tekstovima zaokupljen dijalektičkom tenzijom između pojedinca i društva, probleme modernoga života, navlastito narcizma i masovne otuđenosti, potanje razrađuje u romanu Zaslijepljenost (Die Blendung, 1935), gdje, slijedeći tradiciju srednjoeuropske psihološke proze, u središte zapleta postavlja konfliktan bračni odnos između ćudljiva učenjaka Petera Kiena i proračunate domaćice Therese, dojmljivo ilustrirajući naličje velegradske svakodnevice i tragičnu opsjednutost glavnoga lika vlastitom bibliotekom. Nakon Anschlussa i emigracije u London (1939), posvećuje se izradbi opsežne filozofsko-sociološke studije Masa i moć (Masse und Macht, 1960). Djelomično se oslanjajući na nietzscheansku i freudovsku liniju proučavanja socijalne psihologije kao i na vlastito iskustvo sudjelovanja u bečkim nemirima 1927, u tom djelu podastire iscrpnu evolucijsko-historijsku analizu fenomena mase, osobito njezinih iracionalnih i emotivnih karakteristika, koje tumači u odnosu spram hijerarhijskih struktura i dispozicija moći u društvu. Istodobno radi na obimnim aforističkim, esejističkim i memoarskim zapisima (Zapisi – Aufzeichnungen, 1965; Ljudska provincija: zapisi 1942–1972 – Die Provinz des Menschen: Aufzeichnungen 1942–1972, 1973; Tajno srce sata: zapisi 1973–1985 – Das Geheimherz der Uhr: Aufzeichnungen 1973–1985, 1987. i dr.), nakon što je 1952. dobio britansko državljanstvo putuje u Marrakech (o čemu piše u putopisu Glasovi Marrakecha: zapisi nakon putovanja – Die Stimmen von Marrakesch: Aufzeichnungen nach einer Reise, 1968), a sporadično se bavi i poviješću književnosti, osobito korespondencijom F. Kafke (Drugi Proces: Kafkina pisma Feliciji – Der andere Prozeß: Kafkas Briefe an Felice, 1969). Književni vrhunac postigao je u četverodijelnom ostvarenju, spoju intelektualne autobiografije i memoarskih zapisa (Spašeni jezik: povijest jedne mladosti – Die gerettete Zunge: Geschichte einer Jugend, 1977; Baklja u uhu: životna povijest 1921–1931 – Die Fackel im Ohr: Lebensgeschichte 1921–1931, 1980; Igra očiju: životna povijest 1931–1937 – Das Augenspiel: Lebensgeschichte 1931–1937, 1985; Party in Blitz: engleske godine – Party im Blitz: die englischen Jahre, 2003), o svom jezičnom i duhovnom sazrijevanju, obiteljskim odnosima i književnim početcima, s opisima kulturnog života i portretima istaknutih suvremenika (K. Kraus, R. Musil i dr.), u prvome planu ističući intimnu rekonstrukciju vlastita života te diskurzivno prodiranje do subjektivnoga „smisla“ povijesnih i političkih zbivanja XX. stoljeća. Iako isprva neujednačene recepcije, opus mu zapaženiji odjek stječe nakon što je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1981. Na hrvatski su ga, među ostalima, prevodili Zlatko Crnković (Spašeni jezik, Igra očiju), Štefanija Halambek (Baklja u uhu) i Andy Jelčić (Zaslijepljenost), dok je u HNK-u u Zagrebu uprizorena Svadba (1990, redatelj Joško Juvančić).
MG138 (K)