| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2011.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Povelja, 2011.
Nova knjiga Vojislava Karanovića ima za osnovnu temu prolaznost. Suočavajući se u različitim životnim situacijama sa ovim stanjem, pesnik, odnosno subjekat ove poezije pronalazi smisao i doživljava trenutke vedrine upravo u onome što je čulno dostpuno. Bilo da je reč o intimnim prostorima, bilo o prostorima do kojih pogled dopire, ili da se priziva svet detinjstva, Karanović se sada mnogo više, svestan da svet oko njega prolazi, pita o onome što se nalazi sa druge strane. Ponekad to što je sa druge strane, poput anđela, uđe u pesnikov svet, ali mnogo češće odatle dolaze sumnja i zapitanost nad sobom.
Ovaj, metafizički sloj je u novoj Karanovićevoj knjizi naglašeniji nego u prethodnim knjigama i sasvim sigurno je izdvaja kao jednu od najznačajnjih pesničkih knjiga ove godine.
Vojislav Karanović (Subotica, 1. januar 1961) srpski je književnik.
Život
Diplomirao je na grupi za jugoslovenske i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Piše poeziju i eseje. Pojedine pesme prevođene su mu na više jezika. Radi kao urednik u Radio-televiziji Srbije. Živi u Beogradu.
Nagrade
Dobitnik je značajnih nagrada:
Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke”, za knjigu pesama Zmijolik, 1989.
Nagrada „Branko Ćopić”, za knjigu pesama Sin zemlje, 2000.
Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu pesama Sin zemlje, 2000.
Nagrada „Meša Selimović”, za knjigu pesama Svetlost u naletu, 2003.
Nagrada „Zlatni suncokret”, za knjigu pesama Svetlost u naletu, 2003.
Disova nagrada, za celokupno pesničko stvaralaštvo, 2005.
Nagrada „Lenkin prsten”, za pesmu „Tuneli”, 2007.
Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu pesama Naše nebo, 2008.
Nagrada „Vasko Popa”, za knjigu pesama Naše nebo, 2008.
Zmajeva nagrada, za knjigu Unutrašnji čovek, 2011.[1]
Nagrada „Tudor Argezi”, za celokupno pesničko stvaralaštvo, Rumunija, 2019.[2]
Nagrada „Desanka Maksimović”, 2019.[3]
Dela
Objavio je devet zbirki pesama:
Tastatura, Matica srpska, Novi Sad (1986)
Zapisnik sa buđenja, Matica srpska, Novi Sad (1989)
Živa rešetka, Matica srpska, Novi Sad (1991)
Strmi prozori, Matica srpska, Novi Sad (1994)
Sin zemlje, Srpska književna zadruga, Beograd (2000)
Svetlost u naletu, Plato, Beograd (2003)
Dah stvari - izabrane pesme, Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis“, Čačak (2005)
Naše nebo, ZUNS (2007)
Unutrašnji čovek, Povelja, Kraljevo (2011)