Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1987
Autor: Domaći
Jezik: Mađarski
Polovna knjiga, izuzetno očuvana.
Izdavač: Književna zajednica Novog Sada,
1987. god.
Broširan povez, 22,5 cm.
95 str.
Janoš Siveri (Sziveri János) je tvorac jedne nove poetske intonacije u književnosti jugoslovenskih Mađara. Na njegovo otvoreno, pravoreko pesništvo umnogome je uticao južnoslovenski plebejski duh, poetika Vaska Pope, Atile Jožefa, Janoša Pilinskog i Ištvana Domonkoša.
Siverijeva poezija ponudila je mogućnost uspostavljanja čvršćih veza između lirike jugoslovenskih Mađara i srodnih stremljenja današnjeg savremenog mađarskog pesništva, štaviše, ona je sa nešto “varvarske” krvi osvežila “stajaću vodu budimpeštanske lirike”.
Janoš Siveri je bio jedna od stožernih ličnosti svoje generacije – generacije današnjih tridesetpetogodišnjaka - i to ne samo u relacijama književnosti jugoslovenskih Mađara. Sa svojim najnovijim zbirkama, objavljenim u Budimpešti, delovao je kao eksplozija u mađarskoj duhovnoj svesti. Rodio se 1954. godine u Mužlji, nadomak Zrenjanina. Od 1970. redovno je objavljivao poeziju, zatim i eseje iz oblasti likovnih umetnosti. Njegove su pesme uvrštavane u više antologija: Pesništvo razlike - antologija vojvođanske poezije u Jugoslaviji, 1980; Ver(s)ziók, 1982; Ključevi - antologija novije jugoslovenske poezije, 1984; Iz savremene mađarske poezije u Jugoslaviji, 1986. Samostalne pesničke zbirke: Szabad gyakorlatok, 1977; Hidegpróba, 1981; Dia-dalok, 1987; Szájbardágás, 1988; Mi szél hozott?, 1989. Preveo je na mađarski jezik više jugoslovenskih auora; od 1980. do 1983. godine bio je i glavni urednik časopisa Új Symposion. Umro je februara 1990. godine.
Janoš Siveri je bio nepatvoreni lirski karakter, intuitivni lirski talenat. Njegova se poezija pročišćava kroz propaćenost doživljaja. Zakonotvornom snagom se u njegovoj lirici obistinjuje telo, prerano pokrenuto rastakanjem, u njoj se prepoznaje od rođenja čista duša. Do krajnosti etički intelekt dosledno govori o stanju sveta i o individuumu u njemu. U njoj se sjedinjuju uzvišeno dostojanstvo pesničke misije i njena ironična kritika.
Oto Fenjveši
Izdanje je na mađarskom jeziku