pregleda

Gijom Apoliner - Povorke


Cena:
990 din
Želi ovaj predmet: 3
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5964)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10884

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K97
Jezik: Srpski
Autor: Strani

U dobrom stanju!

GIJOM APOLINER

POVORKE

Prevod - Nikola Trajković

Izdavač - Bagdala, Kruševac
Godina - 1961
59 strana
17 cm
Edicija - Mala biblioteka - Poezija u prevodu
Povez - Broširan

SADRŽAJ
PESME
Veze
Ljubavna pesma
Mesečina
Bolesna jesen
Senka
Jecaji
Večno
Samoubica
Ima
Postoji
Ispahan
Predosećanje Amerike
Saloma
Lovački rogovi

POEME
Riđokosa lepotica
Povorka
Na zvuk roga
Ključ
Krug


Guilaume Apollinaire, avangarda, kaligrami, kiša, vizuelna poezija, konkretna poezija...


Vilhelm Apolinaris de Kostrovicki, poznatiji pod pseudonimom Gijom Apoliner (franc. Guillaume Apollinaire; Rim, 26. avgust 1880. — Pariz, 9. novembar 1918), bio je francusko-italijanski pisac i dramaturg, poljskog porekla.


Apoliner je rođen u Rimu. O ocu se zna samo da je bio italijansko-švajcarski diplomata. Više se ne zna jer ga je on napustio odmah nakon rođenja. Majka mu je bila poljska grofica i avanturistkinja Agnes de Kostrovicki. Kao dete, često ga je vodila u Belgiju, Italiju i Monako. Ova kulturna raznolikost uticala je na pesnika čiji je rad uticao na tok 20. veka i početak skoro svakog trenda.

Išao je u najbolje škole na Azurnoj obali i na drugim mestima. Nakon završetka školovanja uputio se u Pariz, gde je postao ugledni član zajednice boema na Monparnasu. Postao je vrlo popularan i među njegovim prijateljima i saradnicima u ovom periodu kao što su: Pablo Pikaso, Mari Lorensen, Gertruda Stajn, Mark Šagal, Marsel Dišan, Erik Sati, Žan Kokto, Andre Breton, Andre Lot, i drugi. Mari Lorensen mu je bila i ljubavnica, a često ju je nazivao i svojom muzom.

Krajem 1909. ili početkom 1910. Metzinger je naslikao kubistički portret Apolinera. U svom Vie anecdotique, 16. oktobra 1911., pesnik je ponosno napisao: „Čast mi je da budem prvi model kubističkog slikara, Žana Metzingera, za portret izložen u Salonu nezavisnosti (Salon des Indépendants)“. Po Apolineru, to nije bio samo prvi kubistički portret, već i prvi veliki portret pesnika javno izložen.

Dana 7. septembra 1911. godine policija ga je uhapsila zbog sumnje da je učestvovao u krađi Mona Lize, ali je pušten nedelju dana kasnije.

Borio se i u Prvom svetskom ratu, a 1916. godine zadobio je tešku povredu glave, nakon koje se nikad u potpunosti nije oporavio.[1] Za vreme oporavka napisao je svoju dramu „Sisa Tiresijina“. Tokom ovog perioda skovao je i reč nadrealizam u programu napomena za mjuzikl „Parada“ Žana Koktoa i Erika Satija. Napisao je:

Autori mjuzikla su postigli jedinstvo slike i plesa, između plastičnih umetnosti i mimike, postavljajući osnovu za novu umetnost koja tek treba da stigne. Ovo novo jedinstvo u mjuziklu Parada je neka vrsta nadrealizma, koje smatram početnom tačkom za nastajanje novih umetničkih manifestacija. U vazduhu se osjeća nova duhovna inspiracija koja će bez sumnje privući najbistrije glave umetnoosti našega doba. Možemo očekivati korenite promene u umetnosti vođene duhom univerzalnosti. Jednostavno, prirodno je da umetnost napreduje istim korakom kao i nauka i industrija.

On je takođe objavio i umetnički manifest, L`Esprit nouveau et les poètes. Apolinerov status književnog kritičara je najpoznatiji i najuticajniji u svom priznanju Markiza de Sada, čiji radovi su dugo bili nejasni, ali u to vreme postaju popularni pod uticajem dadaističkih i nadrealističkih dešavanja u Monparnasu početkom 20. veka, kao „najslobodnijeg duha koji je ikad postojao“.

Pisao je pesme i prozu. Najpoznatiji je kao pesnik (zbirke „Alkohol“ i posthumno objavljeni „Kaligrami“ gde tekst pravi sliku onog što je tema pesme), a takođe i kao autor erotskih romana „Jedanaest hiljada buzdovana“ (Les onzes milles verges), u kojem se nekoliko puta pojavljuju Srbi (oba pola) kao sporedni karakteri sa kojima junak ima seks, i „Iskustva mladog Don Žuana“. Prvom do smrti nije hteo da prizna autorstvo.

Voleo je da se elegantno oblači.

Umro je dva dana pre kraja Prvog svetskog rata, sa 38 godina, u svom pariskom stanu, od napada španske groznice.

Naslednici su mu Dejvid Herbert Lorens i Henri Miler.

Dela
Poezija
Le Bestiaire ou Cortège d`Orphée, 1911
Alkoholi, 1913
Vitam impendere amori, 1917
Kaligrami, poèmes de la paix et de la guerre 1913–1916, 1918 (objavljeno neposredno nakon njegove smrti)
Il y a..., Albert Messein, 1925
Julie ou la rose, 1927
Ombre de mon amour, 1947
Poèmes secrets à Madeleine, piratsko izdanjen, 1949
Le Guetteur mélancolique, ranije objavljeni radovi, 1952
Poèmes à Lou, 1955
Soldes, ranije neobjavljeni radovi, 1985
Et moi aussi je suis peintre, album drteža za Kaligrame, iz privatne kolekcije, objavljeno 2006
Fikcija
Mirely ou le Petit Trou pas cher (Mirely, or The Cheap Little Hole) (roman), 1900 (neobjavljeno)
`Que faire?` (What to Do?) (roman), 1900 (neobjavljen)
Les Onze Mille Verges ou les amours d`un hospodar (The 11 Thousand Rods [Penises], or The Loves of a Hospodar) (roman), 1907
L`enchanteur pourrissant (The Enchanter Rotting) (roman), 1909
L`Hérèsiarque et Cie (The Heretic & Co.) (kolekcija kratkih priča), 1910
Les exploits d`un jeune Don Juan (The Adventures of Young Don Juan) (roman), 1911
La Rome des Borgia (The Rome of the Borgias) (roman), 1914
La Fin de Babylone (The Fall of Babylon) (roman) – L`Histoire romanesque 1/3, 1914
Les Trois Don Juan (The Three Don Juans) (roman) – L`Histoire romanesque 2/3, 1915
Le poète assassiné (The Murdered Poet) (pripovetke), 1916
La femme assise (The Sitting Woman) (roman), 1920
Les Épingles (The Pins) (kolekcija kratkih priča), 1928
Drame
Farsa Tiresijine dojke / Sisa Tiresijina, 1917
La Bréhatine, screenplay (kolaboracija sa Andre Bilom), 1917
Couleurs du temps, 1918
Casanova, published 1952
Članci
Le Théâtre Italien, ilustrvana enciklopedija, 1910
Preface, Catalogue of 8th Salon annuel du Cercle d`art Les Indépendants, Musée moderne de Bruxelles, 1911.
La Vie anecdotique, Chroniques dans Le Mercure de France, 1911–1918
Pages d`histoire, chronique des grands siècles de France, hronika, 1912
Les Peintres Cubistes, Méditations Esthétiques, 1913
La Peinture moderne, 1913
L`Antitradition futuriste, manifeste synthèse, 1913
Jean Metzinger à la Galerie Weill, Chroniques d`art de Guillaume Apollinaire, L`Intransigeant, Paris Journal, 27 May 1914
Case d`Armons, 1915
L`esprit nouveau et les poètes, 1918
Le Flâneur des Deux Rives, chronicles, 1918

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 61578597
U dobrom stanju!

GIJOM APOLINER

POVORKE

Prevod - Nikola Trajković

Izdavač - Bagdala, Kruševac
Godina - 1961
59 strana
17 cm
Edicija - Mala biblioteka - Poezija u prevodu
Povez - Broširan

SADRŽAJ
PESME
Veze
Ljubavna pesma
Mesečina
Bolesna jesen
Senka
Jecaji
Večno
Samoubica
Ima
Postoji
Ispahan
Predosećanje Amerike
Saloma
Lovački rogovi

POEME
Riđokosa lepotica
Povorka
Na zvuk roga
Ključ
Krug


Guilaume Apollinaire, avangarda, kaligrami, kiša, vizuelna poezija, konkretna poezija...


Vilhelm Apolinaris de Kostrovicki, poznatiji pod pseudonimom Gijom Apoliner (franc. Guillaume Apollinaire; Rim, 26. avgust 1880. — Pariz, 9. novembar 1918), bio je francusko-italijanski pisac i dramaturg, poljskog porekla.


Apoliner je rođen u Rimu. O ocu se zna samo da je bio italijansko-švajcarski diplomata. Više se ne zna jer ga je on napustio odmah nakon rođenja. Majka mu je bila poljska grofica i avanturistkinja Agnes de Kostrovicki. Kao dete, često ga je vodila u Belgiju, Italiju i Monako. Ova kulturna raznolikost uticala je na pesnika čiji je rad uticao na tok 20. veka i početak skoro svakog trenda.

Išao je u najbolje škole na Azurnoj obali i na drugim mestima. Nakon završetka školovanja uputio se u Pariz, gde je postao ugledni član zajednice boema na Monparnasu. Postao je vrlo popularan i među njegovim prijateljima i saradnicima u ovom periodu kao što su: Pablo Pikaso, Mari Lorensen, Gertruda Stajn, Mark Šagal, Marsel Dišan, Erik Sati, Žan Kokto, Andre Breton, Andre Lot, i drugi. Mari Lorensen mu je bila i ljubavnica, a često ju je nazivao i svojom muzom.

Krajem 1909. ili početkom 1910. Metzinger je naslikao kubistički portret Apolinera. U svom Vie anecdotique, 16. oktobra 1911., pesnik je ponosno napisao: „Čast mi je da budem prvi model kubističkog slikara, Žana Metzingera, za portret izložen u Salonu nezavisnosti (Salon des Indépendants)“. Po Apolineru, to nije bio samo prvi kubistički portret, već i prvi veliki portret pesnika javno izložen.

Dana 7. septembra 1911. godine policija ga je uhapsila zbog sumnje da je učestvovao u krađi Mona Lize, ali je pušten nedelju dana kasnije.

Borio se i u Prvom svetskom ratu, a 1916. godine zadobio je tešku povredu glave, nakon koje se nikad u potpunosti nije oporavio.[1] Za vreme oporavka napisao je svoju dramu „Sisa Tiresijina“. Tokom ovog perioda skovao je i reč nadrealizam u programu napomena za mjuzikl „Parada“ Žana Koktoa i Erika Satija. Napisao je:

Autori mjuzikla su postigli jedinstvo slike i plesa, između plastičnih umetnosti i mimike, postavljajući osnovu za novu umetnost koja tek treba da stigne. Ovo novo jedinstvo u mjuziklu Parada je neka vrsta nadrealizma, koje smatram početnom tačkom za nastajanje novih umetničkih manifestacija. U vazduhu se osjeća nova duhovna inspiracija koja će bez sumnje privući najbistrije glave umetnoosti našega doba. Možemo očekivati korenite promene u umetnosti vođene duhom univerzalnosti. Jednostavno, prirodno je da umetnost napreduje istim korakom kao i nauka i industrija.

On je takođe objavio i umetnički manifest, L`Esprit nouveau et les poètes. Apolinerov status književnog kritičara je najpoznatiji i najuticajniji u svom priznanju Markiza de Sada, čiji radovi su dugo bili nejasni, ali u to vreme postaju popularni pod uticajem dadaističkih i nadrealističkih dešavanja u Monparnasu početkom 20. veka, kao „najslobodnijeg duha koji je ikad postojao“.

Pisao je pesme i prozu. Najpoznatiji je kao pesnik (zbirke „Alkohol“ i posthumno objavljeni „Kaligrami“ gde tekst pravi sliku onog što je tema pesme), a takođe i kao autor erotskih romana „Jedanaest hiljada buzdovana“ (Les onzes milles verges), u kojem se nekoliko puta pojavljuju Srbi (oba pola) kao sporedni karakteri sa kojima junak ima seks, i „Iskustva mladog Don Žuana“. Prvom do smrti nije hteo da prizna autorstvo.

Voleo je da se elegantno oblači.

Umro je dva dana pre kraja Prvog svetskog rata, sa 38 godina, u svom pariskom stanu, od napada španske groznice.

Naslednici su mu Dejvid Herbert Lorens i Henri Miler.

Dela
Poezija
Le Bestiaire ou Cortège d`Orphée, 1911
Alkoholi, 1913
Vitam impendere amori, 1917
Kaligrami, poèmes de la paix et de la guerre 1913–1916, 1918 (objavljeno neposredno nakon njegove smrti)
Il y a..., Albert Messein, 1925
Julie ou la rose, 1927
Ombre de mon amour, 1947
Poèmes secrets à Madeleine, piratsko izdanjen, 1949
Le Guetteur mélancolique, ranije objavljeni radovi, 1952
Poèmes à Lou, 1955
Soldes, ranije neobjavljeni radovi, 1985
Et moi aussi je suis peintre, album drteža za Kaligrame, iz privatne kolekcije, objavljeno 2006
Fikcija
Mirely ou le Petit Trou pas cher (Mirely, or The Cheap Little Hole) (roman), 1900 (neobjavljeno)
`Que faire?` (What to Do?) (roman), 1900 (neobjavljen)
Les Onze Mille Verges ou les amours d`un hospodar (The 11 Thousand Rods [Penises], or The Loves of a Hospodar) (roman), 1907
L`enchanteur pourrissant (The Enchanter Rotting) (roman), 1909
L`Hérèsiarque et Cie (The Heretic & Co.) (kolekcija kratkih priča), 1910
Les exploits d`un jeune Don Juan (The Adventures of Young Don Juan) (roman), 1911
La Rome des Borgia (The Rome of the Borgias) (roman), 1914
La Fin de Babylone (The Fall of Babylon) (roman) – L`Histoire romanesque 1/3, 1914
Les Trois Don Juan (The Three Don Juans) (roman) – L`Histoire romanesque 2/3, 1915
Le poète assassiné (The Murdered Poet) (pripovetke), 1916
La femme assise (The Sitting Woman) (roman), 1920
Les Épingles (The Pins) (kolekcija kratkih priča), 1928
Drame
Farsa Tiresijine dojke / Sisa Tiresijina, 1917
La Bréhatine, screenplay (kolaboracija sa Andre Bilom), 1917
Couleurs du temps, 1918
Casanova, published 1952
Članci
Le Théâtre Italien, ilustrvana enciklopedija, 1910
Preface, Catalogue of 8th Salon annuel du Cercle d`art Les Indépendants, Musée moderne de Bruxelles, 1911.
La Vie anecdotique, Chroniques dans Le Mercure de France, 1911–1918
Pages d`histoire, chronique des grands siècles de France, hronika, 1912
Les Peintres Cubistes, Méditations Esthétiques, 1913
La Peinture moderne, 1913
L`Antitradition futuriste, manifeste synthèse, 1913
Jean Metzinger à la Galerie Weill, Chroniques d`art de Guillaume Apollinaire, L`Intransigeant, Paris Journal, 27 May 1914
Case d`Armons, 1915
L`esprit nouveau et les poètes, 1918
Le Flâneur des Deux Rives, chronicles, 1918
61578597 Gijom Apoliner - Povorke

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.