| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1983
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spolja kao na fotografijama, unutra dobro očuvano.
Autor - osoba Crnjanski, Miloš, 1893-1977 = Црњански, Милош, 1893-1977
Naslov Roman o Londonu. Knj. 1–2 / Miloš Crnjanski
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1983
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1983 (Ljubljana : Mladinska knjiga)
Fizički opis 367 str. ; 357 str. ; 20 cm
Zbirka Izabrana dela / Miloš Crnjanski ; ǂknj. ǂ8–9
(Karton)
Napomene Tiraž 20.000.
Zima 1946/47. bila je najhladnija i najsnežnija u Londonu otkad se pamti: temperatura je padala i dvadeset stepeni ispod nule, snežni nanosi dosezali sedam metara, zemlju su paralisale nestašice uglja, struje i hrane. Da bi zagrejao stan, Džordž Orvel pali nameštaj i dečje igračke. London su poklopili težak smog i ledena hladnoća.
U jednom londonskom predgrađu te zime žive Miloš i Vida Crnjanski, bez novca, dostojnog posla i nade. Očajni su i „vrlo blizu samoubistva“. Usred tog beznađa, Crnjanski počinje da piše roman o jednom drugom izbegličkom paru, ruskom knezu i belogardejskom oficiru Nikolaju Rodionoviču Rjepninu i njegovoj ženi Nađi.
S krahom kontrarevolucije, oni su izbegli iz Rusije 1920, i godinama se kao nikome potrebna „raseljena lica“ potucali po Evropi, da bi se obreli u Londonu pod nacističkim bombama. U vreme kad roman počinje, te zime 1947, Rjepnin ima pedeset tri, Nađa četrdeset tri godine. Izgubljeni su u lavirintu velikog, tuđeg grada, brodolomnici carske Rusije i Evrope smrvljene u svetskim ratovima.
Uplićući u njihovu sudbinu sopstveno iskustvo i osećanje sveta, Crnjanski 1971. objavljuje Roman o Londonu, knjigu o samoći i ljubavi, vernosti i smrti, gradu i otadžbini, beznađu i bezdomnosti, delo za koje će hrvatski esejista Igor Mandić reći da je najveći roman srpske književnosti.
Miloš Crnjanski je rođen 1893. godine u Čongradu, školovao se kod fratara pijarista u Temišvaru, studirao u Rijeci i Beču, završio komparativnu književnost, istoriju i istoriju umetnosti u Beogradu.
U međuratnom periodu bio je profesor i novinar, istaknuta figura modernističke književnosti, polemičar u nizu raznorodnih pravaca, urednik antikomunistički orijentisanog lista Ideje. Kao niži diplomatski službenik, kao ataše za štampu i dopisnik Centralnog presbiroa, boravio je u Berlinu (1929–1931, 1935–1938) i Rimu (1938–1941). Kao novinar, specijalni dopisnik i reportažni pisac reprezentativnih beogradskih listova Politika i Vreme, izveštavao je iz Španskog građanskog rata i iz skandinavskih zemalja.
Drugi svetski rat ga je zatekao u Rimu, odakle je – posle nemačke okupacije i rasparčavanja Kraljevine Jugoslavije 1941. godine – sproveden, poput ostalih diplomatskih službenika, za Madrid i Lisabon. U 1941. godini priključio se emigrantskoj vladi Kraljevine Jugoslavije u Londonu. Budući da je bio novinar izrazito antikomunističke orijentacije, otpušten je iz diplomatske službe 1945. godine. Ostao je u emigraciji, u Londonu, u periodu između 1945. i 1966. godine. Označen kao predratni simpatizer pronemačke politike nije mogao dobiti prikladno zaposlenje – radio je kao knjigovođa u obućarskoj radnji i prodavac knjiga, ostajući često bez posla i u krajnjoj životnoj oskudici. Tek 1966. godine dozvoljeno mu je da se vrati u Beograd, u kojem je umro 1977. godine.
Kao romansijer, pesnik, putopisac, dramski pisac, pripovedač, novinar, on je obeležio i istorijsku i književnu pozornicu srpskog jezika. U svojoj životnoj i umetničkoj sudbini spojio je neka od najznačajnijih svojstava srpske i evropske istorije: visoku umetničku vrednost, samotništvo i siromaštvo, apatridsku sudbinu koja je postala evropska sudbina pisca, nepoznatost i privatnost egzistencije kao sadržaj savremenog duhovnog lika. Vrativši se u Beograd, svom lutalaštvu pripojio je povratak u zavičaj. I premda nikada nije u javnoj svesti imao onaj značaj i ono mesto koje je zasluživao kako po osećajnosti i duhovnosti svojih dela tako i po savršenstvu njihovog umetničkog izraza, Miloš Crnjanski ostaje najveći srpski pisac u dvadesetom veku.
MG P57 (N, K)