ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1969
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Spolja kao na fotografijama, unutra odlično očuvano. Retko u ponudi.

Autor - osoba Beckett, Samuel, 1906-1989 = Beket, Samjuel, 1906-1989
Naslov Malone umire / Samuel Beckett ; [s engleskog preveli Svevlad i Ivan Slamning]
Vrsta građe roman
Jezik hrvatski
Godina 1969
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Zora, 1969 (Zagreb : Vjesnik)
Fizički opis 188 str. ; 17 cm
Drugi autori - osoba Slamning, Svevlad (prevodilac)
Slamning, Ivan (prevodilac)
Zbirka Mala biblioteka
(Karton.)
Napomene Prevedeno prema: Malone dies; izvornik na franc. jeziku
Svijet Samuela Becketta / Novak Simić: str. 177-188.
Predmetne odrednice Beket, Samjuel, 1906-1989 -- `Malone umire`


Samuel Beckett MALONE UMIRE
S francuskog preveli SVEVLAD I IVAN SLAMNIG
Beckett je najosporavaniji, a ujedno i najhvaljeniji pisac današnjice. O njemu se mnogo govori tek u posljednjih deset godina, i to ili s osudom i užasavanjem ili u superlativima (sredine nema), odonda kad je u proljeće 1953. u Parizu izazvao senzaciju svojim kazališnim prvijencem „Čekajući Godoa“.
U „Malone umire“, kao u cijeloj trilogiji, Beckett daje svijet na „rubu“ egzistencije. Malone u tom romanu leži u postelji, u goloj sobici u kojoj se nalazi samo nekoliko bezvrijednih sitnica, koje on palicom s kukom na kraju privlači ili odgurava – leži sam i umire. Sposoban je još samo da črčka okrajkom olovke. To je sve. Soba u kojoj Malone umire, možda je u nekom azilu, možda u nekoj napuštenoj kući: postoji jedna ruka, koja svakog dana gura hranu u sobu i iznosi ono što je preostalo od prošloga dana. Malone ne zna gdje je, ni tko se brine o njemu i zašto. On ne zna ni koliko mu je godina, ni kako je dospio u tu sobu. Njegova se svijest i povezanost sa svijetom (s pretpostavkom ako takav uopće postoji) ograničuje samo na ono, što sa svoje postelje vidi i čega se prisjeća. Istrgnut iz života, toliko, da još samo sa slabom znatiželjom očekuje njegov kraj, on se zabavlja pričajući sebi priče o samome sebi. To su priče o nesretnicima koje više užasava ne doživljaj patnje, već činjenica što ona nije vječno trajna. Te priče on sažimlje u priču o čovjeku i ženi, te priču o kamenu i ptici. Svoje pripovijedanje on često prekida, katkada nezadovoljan njime, katkada da na časak izvijesti o svome stanju i odvijanju umiranja unutarnjeg i vanjskog. Postaje gluh na zvukove, ne uzima više hranu i baca svoju palicu kojom je bio vezan sa svojim opipljivim uspomenama naslaganim u jednom kutu – ali uvijek se vraća svojoj priči, ostavljajući često velike praznine u kontinuitetu, dok na koncu ne dođe do neke vrste klimaksa, često se pitajući živi li ili ne, da bi završio usred daha, prekidajući život s nedorečenom rečenicom.

Samjuel Beket je rođen 13. aprila 1906. godine, u Irskoj, u Fokskroku blizu Dablina. Krajem dvadesetih godina dvadesetog veka odlazi u Pariz i počinje da piše i prozu i poeziju. Do 1945. pisao je na engleskom ali posle toga prelazi na francuski, svoj usvojeni jezik. Njegovi prevodi vlastitih dela na engleski jezik sami za sebe predstavljaju umetnička dela. Godine 1969. dodeljena mu je Nobelova nagrada, a njegovo književno stvaralaštvo koje obuhvata drame, romane, priče i poeziju, čini ga jednim od najvažnijih pisaca našeg vremena. Umro je 1989.

MG P51