ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Db
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!



Pisano u najboljoj tradiciji ruskog fantastičnog romana, „Amfibija“ je delo koje pred čitaoce postavlja neke od prvorazrednih moralnih dilema, posebno naglašene važnosti u ovo naše doba. Do koje granice, na primer, može sebi dozvoliti da ode jedan naučnik u svojim eksperimentima? Čak i ako je rukovođen željom da radi za dobrobit čovečanstva, može li biti siguran da će njegov rad biti iskorišćen u istinski vredne, humane svrhe? Može li on, uopšte, u svetu pohlepe, predrasuda, niskih strasti i bezobzirnosti, računati sa srećnom sudbinom svog pronalaska?
Mladi Ihtiandar je vodozemac, biće koje je, eksperimentalnim putem, osposobljeno za život u moru. Ako bi on bio sam i prvi od jedne nove rase – kakve bi to samo neslućene vidike otvorilo čitavom ljudskom rodu! Čoveku bi postala dostupna neizmerna blaga okeana; on bi dobio novi životni prostor, našao nove izvore hrane i energije; i tek tada bi postao istinski gospodar rodne planete.
Ali težnja ka visokim ciljevima suočava se sa grubom zbiljom: mladog Ihtiandra nedostojni žele da iskoriste u vlastite, prljave pobude, videći u njemu samo instrument bezmernog bogaćenja, i besprimerne moći. Svet još, očigledno, nije sazreo za velike perspektive što mu ih stvara ovakva sudbina; i mladi vodozemac se povlači u samoću, kao prerano procvali pupoljak jedne srećnije sutrašnjice.


Aleksandar Romanovič Beljajev (ruski: Алекса́ндр Рома́нович Беля́ев; 16. mart 1884 - 6. januar 1942) bio je ruski i sovjetski književnik, najpoznatiji kao autor popularnih science fiction i pustolovnih romana, zahvaljujući kojima je stekao reputaciju `ruskog Julesa Vernea`.

Rodio se u porodici pravoslavnog svećenika. Trebao je naslijediti očevo zanimanje, ali je u sjemeništu postao ateist te se umjesto toga odlučio posvetiti studiju prava. Kako bi financirao njega i vlastitu porodicu počeo se baviti pisanjem. Nakon studija prava je započeo advokatsku karijeru koja je bila toliko uspješna da je samo nakon nekoliko godina mogao priuštiti putovanja po svijetu, koja će mu kasnije postati inspiracija za opus. Godine 1914. se odlučio u potpunosti posvetiti književnosti, ali mu je iste godine dijagnosticirana tuberkuloza od čijih će posljedica neko vrijeme biti paraliziran i trpiti do kraja života. Slavu je stekao 1920-ih u Moskvi gdje je paralelno sa objavljivanjem prvih romana radio za sovjetsku vladu. Godine 1934. se preselio u Lenjingrad. U obližnjem mjestu Puškin ga je zatekla njemačka invazija 1941. godine; zbog bolesti se nije stigao evakuirati prije dolaska njemačkih snaga. Umro je nekoliko mjeseci kasnije od gladi; njegov grob je danas nepoznat.