Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 400
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Zadatak: Pronalaženje jednog od 30.000 `nestalih` u Argentini ... vjerojatni ishod: Postati i sam.
U `Prljavom ratu` argentinske vojske nestalo je 30.000 ljudi, a zadnje što Pepe Carvalho želi je istražiti jednog od nestalih, čak i ako je ta nestala osoba njegov rođak. Ali krv se pokazuje gušćom od finog Mendoza Cabernet Sauvignona, čak i za iscrpljenog gurmana poput Pepea, pa na zahtjev svoje obitelji odlazi iz Barcelone u Buenos Aires.
Ono što slijedi možda je remek-djelo Manuela Vázqueza Montalbána: kombinacija bijelog istraživanja i dirljivog psihološkog putopisa. Pepe brzo saznaje da je `Buenos Aires prekrasan grad sklon samouništenju` i nađe se na tragu koji uključuje boksače i učenjake, vojne mučitelje i zavodljive semiotičare, obožavatelje Borgesa i hladnokrvne ubojice.
I usprkos čudima Tanga i božanskoj kuhinji ove zemlje, on također zna jednu stvar: morat će se direktno suočiti s traumama argentinske prošlosti ako ne samo da želi pronaći svog rođaka, već jednostavno želi ostati živ.
Manuel Vázquez Montalbán (14. lipnja 1939. – 18. listopada 2003.) bio je plodan španjolski pisac iz Barcelone: novinar, romanopisac, pjesnik, esejist, antologičar, prolog, humorist, kritičar i politički zatvorenik, kao i gastronom i navijač FC Barcelone.
Biografija
Vázquez Montalbán rođen je u Barceloni 14. lipnja 1939. Roditelji su mu prijavili rođenje tek 27. srpnja; mnogi izvori pokazuju 27. ili 14. srpnja kao datum rođenja.[1] Studirao je filozofiju na Autonomnom sveučilištu u Barceloni, a bio je i član Ujedinjene socijalističke partije Katalonije. Proveo je 18 mjeseci u zatvoru nakon što je sudjelovao u štrajku rudara 1962. godine.[2]
Poeziju je počeo pisati 1967. On je jedan od Novísimosa Josea Maríe Castelleta. Njegovi pjesnički radovi do 1986. sabrani su u Memoria y deseo (`Sjećanje i želja`).
Iste karakteristike njegove poezije pojavljuju se iu njegovim romanima. Los mares del Sur, dio serijala Pepe Carvalho, osvojio je nagradu Planeta 1979. godine, donijevši slavu i piscu i fiktivnom detektivu, koji će kasnije biti portretiran u filmovima, TV serijama i stripovima. Godine 1988. napisao je i objavio knjigu za djecu Escenas de la Literatura Universal y Retratos de Grandes Autores (engleska verzija kao `Scenes from World Literature and Portraits of Greatest Authores`), koju je ilustrirao Willi Glasauer, a objavio Círculo de Lectores. Ova knjiga za djecu uključuje zabavne činjenice, trivijalnosti i informacije popraćene fotografijama i ilustracijama Willija Glasauera poput Ramóna del Valle-Inclána, Gabriela Garcíe Márqueza, Hermanna Hessea, Agathe Christie, Federica Garcíe Lorce, Williama Shakespearea, Samuela Becketta, Güntera Grassa , Marguerite Duras, Miguel de Cervantes, Elias Canetti, Johann Wolfgang von Goethe, Albert Camus, Jonathan Swift, Virginia Woolf, Franz Kafka, Doris Lessing, Vladimir Nabokov, Jorge Luis Borges, James Joyce, Jean-Paul Sartre, Thomas Mann, William Faulknera i Ernesta Hemingwaya.[3]
Ostala narativna djela uključuju narativne produkcije Galíndez (1991.), dobitnika Nacionalne nagrade za pripovijedanje; El estrangulador (Davitelj) (1994) i Erec y Enide (Erec i Enide) (2002). Godine 1992. objavio je Autobiografía del general Franco, koja je 1994. nagrađena međunarodnom nagradom Premio Internacional de Literatura Ennio Flaiano. Pisao je i neknjiževna djela na katalonskom, osobito L`art del menjar a Catalunya (1977). Dugi niz godina pisao je kolumne i članke u madridskim dnevnim novinama El País.
Umro je u Bangkoku, Tajland, dok se vraćao u svoju domovinu s govorne turneje po Australiji. Njegova posljednja knjiga, La aznaridad, objavljena je posthumno.