ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Korice:
Boris Dogan



S talijanskog preveo Ciril Petešić
Gaddin roman na kome je on radio čitava dva decenija osebujno je i u svakom pogledu nekonvencionalno djelo koje izmiče katalogiziranju u bilo kojem smislu. Na prvi pogled, obzirom na fabulu, moglo bi se govoriti o kriminalističkoj, ili bolje reći o opširno ispričanoj povijesti jednog ubistva, jer su tu sva vanjska obilježja takve storije: ubistvo, žrtva, detektivi, istražitelj, saslušanja, osumnjičeni, alibi i sav ostali instrumentarij toga žanra. Jedino što se kosi, a što je opet najvažnije za takav romaneskni rod, to je da je autoru, a naposljetku i samom čitaocu, posve nevažno otkriće ubojice.
S druge strane opet Ta gadna zbrka... (radnja se naime događa početkom tridesetih godina), jedinstveni je umjetnički obračun s fašizmom kao političkim sistemom, jer ni u jednoj knjizi koja je do sada izašla, nije tako snažno, tako jarko data klima, atmosfera, zaudarajući vonj jedne društvene stvarnosti. A zatim to je i historija jedne ljubavi, i neka vrsta erotikona itd., ukratko život u svim svojim emanacijama.
Ali ono što je najznačajnije u ovom djelu, što je jedinstveno i bez premca, to je sugestivna snaga Gaddina jezika, bujnost i obilnost, da ih tako nazovemo, atmosferičnih detalja, njihova autentična vjerodostojnost. U tom pogledu njega se upoređuje s Joyceom, a mnogi s razlogom govore kao o Melvilleovom „Mobby Dicku“, naime – mitos bijelog kita i modemi mitos ulice velegrada, u ovom slučaju Rima. Ispreplitanje euforičnosti groteske i melanholične depresije sve su to odlike ovoga u svakom pogledu velikog djela.

Gadda [ga`d:a], Carlo Emilio, talijanski književnik (Milano, 14. XI. 1893 – Rim, 22. V. 1973). Vrstan pripovjedač s istančanim darom za psihološko opažanje i introspekciju te s izrazitim smislom za humor. Autor romana i novela u kojima opisuje pojave u suvremenoj Italiji, često s primjesama nepoštedne društvene ironije. Jedan od najistaknutijih talijanskih prozaika sredine XX. st. Djela: Videmski dvorac (Il castello di Udine, 1934), Novele iz vojvodstva u plamenu (Novelle dal ducato in fiamme, 1953), Ta gadna zbrka u ulici Merulana (Quer pasticciaccio brutto de Via Merulana, 1957), Milanska meditacija (Meditazione Milanese, 1974) i dr.

Dogan, Boris, hrvatski slikar i grafičar (Zagreb, 29. X. 1923 – Zagreb, 26. III. 1992). Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1952 (Lj. Babić), bio suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića, član grupe Mart. U početku slikao poetične i maštovite krajolike te portrete (Tiha luka, 1959), poslije se približio apstraktnomu izrazu i tašizmu u kompozicijama naglašenih kromatskih vrijednosti (Kao noć, 1977; Krijes, 1980). Bavio se scenografijom, kostimografijom i ilustriranjem knjiga te izradbom plakata i tapiserija.