pregleda

Blez Sandrar - MORAVAGINE


Cena:
990 din
Želi ovaj predmet: 4
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3852)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7898

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1977
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Veoma dobro očuvano!

Autor - osoba Cendrars, Blaise, 1887-1961
Naslov Moravagine / Blaise Cendrars ; s francuskog prevela Ana Kolesarić
Vrsta građe roman
URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1977
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1977 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 260 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Kolesarić, Ana
Zbirka Hit : biblioteka moderne literature. ǂKolo ǂ9
ISBN (Ppl. sa omotom)

Blaise Cendrars (1887–1961), jedan od najvećih francuskih pjesnika XX stoljeća, preteča nadrealista, ostao je sve dosad kod nas nepoznat kao romanopisac, iako su mu romani slikoviti, nabijeni akcijom i prožeti lirikom. Pisao ih je na osnovi svog burnog života i nebrojenih putovanja. Sudjelovao je i u ruskoj revoluciji 1905. godine, o čemu, između ostalog, piše u romanu MORAVAGINE, tom neobičnom djelu koje je možda najbolje sam autor objasnio u dodatku PRO DOMO na kraju knjige.

Blez Sandrar (franc. Blaise Cendrars) (1887–1961), francuski i švajcarski književnik. Rođen je kao Frederik-Luj Soze (franc. Frédéric-Louis Sauser) 21. septembra 1887. u Šo de Fonu u kantonu Nojšatel u Švajcarskoj u porodici fabrikanta časovnika. U petnaestoj godini bježi od roditelja. Jedan od njegovih biografa i najboljih poznavalaca njegovog djela, Frederik Žak Tampl, kaže:
„Tako se zbilo prvo čuveno pseudobekstvo iz roditeljske kuće u Nojšatelu, zatim odlazak za Rusiju, pa Kinu, Holandiju, Ameriku. Eto kako se Frederik Luj Soze pripremao za Blez Sandrara“
O stvaralaštvu
Uz „Legendu o Novogorodu“, i “Mogani Nameh“, napisanih još 1911. godine, dugo ostaje nepoznat čitalačkoj publici. Pojavljuje se tek 1922. godine i konačno otvara put njegovom stvaralaštvu. Poema „Uskrs u Njujorku“ objavljena 1912. godine, već nagovještava Sandrarov književni karakter. Sandrar se oslobađa svih nezgoda simbolizma otklanjajući se preko „Transibirske proze“ (1913) ka savremenom modernizmu u djelima „Dubine današnjice“ i „Elastične poeme“.
Frederik Žak Tampl kaže: „Može se sasvim logično zaključiti da bez izlišne svađe oko prioriteta „Uskrsa“ u odnosu na Apolinerove „Zone“, Blez Sandrar ne bi nikada objavio „Mogani Nameh“ u „Slobodnim listovima“ 1922. godine. Nema sumnje da je on to učinio da bi se zapazili u tome tekstu praizvori „Uskrsa“ i da se „de facto“ njemu treba da dodeli mesto koje mu s pravom pripada.
Međutim, sudbina je imala svoju pravdu i odredila da on nikada ne nađe svoje pripadajuće mjesto. Zato je gotovo sve njegovo stvaralaštvo protkano izvjesnom količinom gorčine. Sandrar kao da nije bio rođen pod srećnom zvijezdom, nigdje nije mogao da pronađe svoje mjesto, pa ni među novim pjesnicima tog vremena, koji su takođe, bili u sukobu sa nastalim simbolizmom (Maks Žakob, Andre Salmon i Gijom Apoliner). Nije mu bilo mjesta ni u Dadi, ni sa nadrealistima. Bio je, mada najveći novator našeg vremena, definitivno osuđen da ostane usamljena izgnana zvijezda u svijetu sopstvene književne, ali i moralne imaginacije.
Pisac je umro 21. januara 1961. u Parizu, i sahranjen je u Batignoles groblju (Cimetière des Batignolles) u Parizu. 1994. godine su njegovi posmrtni ostaci preneseni na groblje u gradu Le Tremblai-sur-Mauldre (Le Tremblay-sur-Mauldre) gdje se nalazila i Sandrarova roditeljska kuća.
Priznanja
(1960) godine je dobio visoko francusko odlikovanja `Vitez ordena Legije časti`. 1961. godine bio je laureat Francuske Akademije za svoje pjesničko djelo. U 1978. godini osnovana je, njemu u čast, Međunarodna asocijacija Blez Sandrar.
Djela
Poezija
Legenda Novgorod (1907)
Sekvence (1912)
Uskrs u Njujorku (1912)
Proza Transibirca i male Žane Francuskinje (1913)
Rat u Luksemburgu (1916)
Panama ili avanture mojih sedam ujaka (1918)
19 elastičnih pesama (1919)
Mogani Nameh (1922)
Mape puta (1924)
Kodak (1924)
Dubine današnjice
Romani i priče
Ubio sam (1918)
Zlato (1925)
Male crnačke priče za decu belaca (1928)
Ispovesti (1929)
Rum (1930)
Holivud, Meka bioskopa (1936)
Istinite istorije (1937)
Zgromljeni čovek (1945)
Podela neba (1949)
Vodi me do kraja sveta! (1953)
Publikacije
Zlato, 1926.
Loš sudija (1900-1939)
Širom sveta i duboko u svet, 1974.
ABC bioskop. Intervju o filmu, 1911-1933
Sandrar, male crnačke bajke za belu decu, 1933.
Pesme, Sedam vekova francuske poezije u ruskom prevodu, 1999.
Princ Trbosek ili Ženomor, 2005.
Zlato, 2008.
Tajni život, 2010.
Neka njegova djela, „Opasni život“, „Al Kapone“ i „Panorama lopovskih staleža“, su u izvjesnom smislu prethodnica današnjih kriminalističkih romana. Pred smrt je pisao, sa velikim simpatijama, i o Sarajevskom atentatu i atentatorima.
MG32 (N)


Predmet: 73723485
Veoma dobro očuvano!

Autor - osoba Cendrars, Blaise, 1887-1961
Naslov Moravagine / Blaise Cendrars ; s francuskog prevela Ana Kolesarić
Vrsta građe roman
URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1977
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1977 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 260 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Kolesarić, Ana
Zbirka Hit : biblioteka moderne literature. ǂKolo ǂ9
ISBN (Ppl. sa omotom)

Blaise Cendrars (1887–1961), jedan od najvećih francuskih pjesnika XX stoljeća, preteča nadrealista, ostao je sve dosad kod nas nepoznat kao romanopisac, iako su mu romani slikoviti, nabijeni akcijom i prožeti lirikom. Pisao ih je na osnovi svog burnog života i nebrojenih putovanja. Sudjelovao je i u ruskoj revoluciji 1905. godine, o čemu, između ostalog, piše u romanu MORAVAGINE, tom neobičnom djelu koje je možda najbolje sam autor objasnio u dodatku PRO DOMO na kraju knjige.

Blez Sandrar (franc. Blaise Cendrars) (1887–1961), francuski i švajcarski književnik. Rođen je kao Frederik-Luj Soze (franc. Frédéric-Louis Sauser) 21. septembra 1887. u Šo de Fonu u kantonu Nojšatel u Švajcarskoj u porodici fabrikanta časovnika. U petnaestoj godini bježi od roditelja. Jedan od njegovih biografa i najboljih poznavalaca njegovog djela, Frederik Žak Tampl, kaže:
„Tako se zbilo prvo čuveno pseudobekstvo iz roditeljske kuće u Nojšatelu, zatim odlazak za Rusiju, pa Kinu, Holandiju, Ameriku. Eto kako se Frederik Luj Soze pripremao za Blez Sandrara“
O stvaralaštvu
Uz „Legendu o Novogorodu“, i “Mogani Nameh“, napisanih još 1911. godine, dugo ostaje nepoznat čitalačkoj publici. Pojavljuje se tek 1922. godine i konačno otvara put njegovom stvaralaštvu. Poema „Uskrs u Njujorku“ objavljena 1912. godine, već nagovještava Sandrarov književni karakter. Sandrar se oslobađa svih nezgoda simbolizma otklanjajući se preko „Transibirske proze“ (1913) ka savremenom modernizmu u djelima „Dubine današnjice“ i „Elastične poeme“.
Frederik Žak Tampl kaže: „Može se sasvim logično zaključiti da bez izlišne svađe oko prioriteta „Uskrsa“ u odnosu na Apolinerove „Zone“, Blez Sandrar ne bi nikada objavio „Mogani Nameh“ u „Slobodnim listovima“ 1922. godine. Nema sumnje da je on to učinio da bi se zapazili u tome tekstu praizvori „Uskrsa“ i da se „de facto“ njemu treba da dodeli mesto koje mu s pravom pripada.
Međutim, sudbina je imala svoju pravdu i odredila da on nikada ne nađe svoje pripadajuće mjesto. Zato je gotovo sve njegovo stvaralaštvo protkano izvjesnom količinom gorčine. Sandrar kao da nije bio rođen pod srećnom zvijezdom, nigdje nije mogao da pronađe svoje mjesto, pa ni među novim pjesnicima tog vremena, koji su takođe, bili u sukobu sa nastalim simbolizmom (Maks Žakob, Andre Salmon i Gijom Apoliner). Nije mu bilo mjesta ni u Dadi, ni sa nadrealistima. Bio je, mada najveći novator našeg vremena, definitivno osuđen da ostane usamljena izgnana zvijezda u svijetu sopstvene književne, ali i moralne imaginacije.
Pisac je umro 21. januara 1961. u Parizu, i sahranjen je u Batignoles groblju (Cimetière des Batignolles) u Parizu. 1994. godine su njegovi posmrtni ostaci preneseni na groblje u gradu Le Tremblai-sur-Mauldre (Le Tremblay-sur-Mauldre) gdje se nalazila i Sandrarova roditeljska kuća.
Priznanja
(1960) godine je dobio visoko francusko odlikovanja `Vitez ordena Legije časti`. 1961. godine bio je laureat Francuske Akademije za svoje pjesničko djelo. U 1978. godini osnovana je, njemu u čast, Međunarodna asocijacija Blez Sandrar.
Djela
Poezija
Legenda Novgorod (1907)
Sekvence (1912)
Uskrs u Njujorku (1912)
Proza Transibirca i male Žane Francuskinje (1913)
Rat u Luksemburgu (1916)
Panama ili avanture mojih sedam ujaka (1918)
19 elastičnih pesama (1919)
Mogani Nameh (1922)
Mape puta (1924)
Kodak (1924)
Dubine današnjice
Romani i priče
Ubio sam (1918)
Zlato (1925)
Male crnačke priče za decu belaca (1928)
Ispovesti (1929)
Rum (1930)
Holivud, Meka bioskopa (1936)
Istinite istorije (1937)
Zgromljeni čovek (1945)
Podela neba (1949)
Vodi me do kraja sveta! (1953)
Publikacije
Zlato, 1926.
Loš sudija (1900-1939)
Širom sveta i duboko u svet, 1974.
ABC bioskop. Intervju o filmu, 1911-1933
Sandrar, male crnačke bajke za belu decu, 1933.
Pesme, Sedam vekova francuske poezije u ruskom prevodu, 1999.
Princ Trbosek ili Ženomor, 2005.
Zlato, 2008.
Tajni život, 2010.
Neka njegova djela, „Opasni život“, „Al Kapone“ i „Panorama lopovskih staleža“, su u izvjesnom smislu prethodnica današnjih kriminalističkih romana. Pred smrt je pisao, sa velikim simpatijama, i o Sarajevskom atentatu i atentatorima.
MG32 (N)
73723485 Blez Sandrar - MORAVAGINE

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.