"Poniženi i uvređeni" je duboko isprepleteno delo Fjodora Mihajloviča Dostojevskog koje istražuje teme poniženja, ljubavi i otpora. Ovaj roman, prvi put objavljen 1861. godine, nije samo naslov, već centralna nit Dostojevskog filozofije. Oni poniženi i uvređeni nisu samo likovi, već ogledalo autoraove duše. Kroz ovu priču, Dostojevski hrabro iznosi moralnu presudu tlačiteljima i tiranima. Kroz najautobiografskije delo, on postavlja etički okvir otpora protiv poniženja i zlostavljanja. Njegova poruka je jasna - gnev i tlačenje sade seme otpora, a otpor prerasta u nemirenje do smrti. Pored "Zapisa iz mrtvog doma", "Poniženi i uvređeni" se ističe kao delo u kojem Dostojevski istražuje dubinu ljudske duše, konflikte moralnosti i pravde. U svojstvenom humanističkom tonu, on baca svetlo na patnje poniženih, pružajući im svoj glas i izražavajući njihovu istrajnost u suočavanju sa zlom. Ova knjiga je odraz umetnikove filozofije, pokazujući nam da su poniženje i uvreda deo ljudskog iskustva, ali i da postoji snaga u prkosu i etičkom otporu.