Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K63 / K45 / 349
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju!
Čingiz Ajtmatov je izuzetan predstavnik onoga što u književnoj teoriji nazivamo magični realizam. Povodom svog 90. rođendana, Viktor Šklovski je rekao u „Literaturnoj gazeti” da „treba pisati tako da bi se čitalo polako, da bismo se čudili i zaustavljali”. Pripovetke i romani Čingiza Ajtmatova su upravo tako napisani.
Čingiz Ajtmatov (kirgijski: Чыңгыз Айтматов, ruski: Чинги́з Тореку́лович Айтма́тов, 12. decembar 1928 - 10. jun 2008) bio je kirgijski pisac koji je stvarao na ruskom i kirgijskom. Najpoznatija je osoba u kirgijskoj književnosti.
Čingizov otac je bio Kirgiz, a majka Tatarka. Oboje su bili državni službenici u Šekeru. Godine 1937. njegov otac je optužen za „građanski nacionalizam” u Moskvi te je bio uhapšen i pogubljen 1938. Ajtmatov je živeo u vreme kada se Kirgistan pretvarao iz jedne od najudaljenijih zemalja Ruskog carstva u republiku SSSR. Studirao je u sovjetskoj školi u Šekeru, te je nakon toga radio razne poslove.
Godine 1946. je počeo da studira poljoprivredu u Biškeku, ali se kasnije prebacio na književnost u Moskvi, gde je živio od 1956. do 1958. Narednih osam godina radi za novine Pravda. Na ruskom jeziku 1952. objavljuje dve publikacije „Novine dečaka Džiuja” i „Ашым”. Njegov prvi rad objavljen u Kirgistanu je bio „Ак Жаан” (Bela kiša, 1954.), a poznata novela „Džamila”` (Jamila) objavljena je 1958. Dva puta je bio član žirija na Moskovskom filmskom festivalu.[2] Godine 1994. bio je član žirija na 44. Berlinskom filmskom festivalu.
Ajtmatov je pretrpio zatajenje bubrega, 16. maja 2008. te je primljen u bolnicu u Nirnbergu, u Nemačkoj, gde je umro od upale pluća 10. juna 2008 u dobu od 79 godina. Nakon smrti posmrtni ostaci su preneti u Kirgistan, gde je sahranjen. Dobitnik je Austrijske državne nagrade za evropsku književnost 1993. godine. Bio je kirgistanski ambasador u Evropskoj uniji, NATO-u, Unesku i zemalja Beneluksa.