DNO IZNAD BEZDNA
Matijević je pisac nesumnjivo autentičnog i prepoznatljivog glasa, i tvorac jednog osobenog
ispripovijedanog svijeta kakav smo slabo poznavali i do sada ga malo u srpskoj prozi imali. Taj svijet je
prepoznatljiv kao naš, onaj u kojem i sa kojim živimo, ali istovremeno toliko stran, začudan i zastrašujući;
bolno uvjerljiv, a nevjerovatan; svijet sa razmeđa dvaju milenijuma, s kraja jednog paklenog stoljeća;
svijet domaći, ali i internacionalni; svijet čije je zlo univerzalno. Taj svijet je više obilježen vremenom
nego mjestom.
Izborom književnih junaka, njihovim otvaranjem i otkrivanjem iznutra, izuzetnom sposobnošću
uživljavanja u najrazličitije likove i sudbine, lijepim jezičkim osjećanjem, orijentacijom na tuđ glas i govor,
dvoglasnom rječju, a naročito dočaranim ispripovijedanim svijetom i sklonošću ka mračnim i razornim
stranama ljudske prirode, Matijevićeva knjiga izaziva pravi estetski šok ne dopuštajući čitaocu da se tako
lako oslobodi njenog duboko pesimističkog i ubjedljivog doživljaja svijeta.
Matijević se okrenuo onima od kojih je svak okrenuo glavu, uživio se u duše onih kojima je duša krvavo
iskidana i u koje niko ne želi da se uživi, progovorio iz njihove perspektive i njihovim jezikom, otvorio
ustave njihove jeze i njihovih strahova, zavirio u njihovu ćutnju i u njihov unutarnji mrak. I u tome se
pokazao majstor.
Jovan Delić, Sveske Zadužbine Ive Andrića
''Andrićeva nagrada''