ISBN: 779
Godina izdanja: 779
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Autor - osoba Douhet, Giulio
Naslov Integralni rat / napisao Đulio Duhet ; preveo s italijanskog originala Ljub. Ivković
Jedinstveni naslov La guerra integrale. srpski jezik
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1938
Izdavanje i proizvodnja Beograd : G. Kon, 1938 (Beograd : Štamparija Drag. Gregorića)
Fizički opis 452 str., [1] list s autorovom slikom ; 24 cm
Drugi autori - osoba Ivković, Ljubinko = Ivković, Ljubinko
Zbirka Vojna biblioteka ; ǂknj. ǂ6
ISBN (Pl.)
Napomene Prevod dela: La guerra integrale / Giulio Douhet
Predgovor maršala Itala Balba: 5-6
Predgovor armiskog generala Dušana P. Simovića: str. 7-14
Život Đulia Duheta: str. 447-450
Pogovor prevodioca: str. 451-452.

PREDGOVOR MARŠALA ITALA BALBA

Što vreme više odmiče, ličnost generala Duheta postaje sve reljefnija, a njegove ideje kao preteče šire se, proučavaju i pretresaju, stvarajući učenja o vazduhoplovnom ratu, koja svaki narod izrađuje prema sopstvenim potrebama i najverovatnijim predviđanima budućeg rata.
Teorije generala Duheta danas su raširene i usvojene naročito u vazduhoplovnim krugovima, u kojima, u prvo vreme, nisu bile ni shvaćene. Sećam se da sam – kada smo, godine 1931, izveli prve vazduhoplovne manevre na osnovi Duhetove zamisli o upotrebi aeroplana u masi – morao konstatovati da je bilo čak vazduhoplovnih oficira protivnih načelima samostalnog vazduhoplovnog rata! Ova shvatanja, međutim, odmah je razumela naša veoma osetljiva zemlja, koja je vrlo mnogo doprinela – osećajući instinktivno opasnost – da se utiče na sve vojne krugove, koji danas složno tvrde da će vazduhoplovstvo, u budućim ratovima, imati veoma veliku važnost.
Ne treba, ipak, uopštavati: pravi rat u vazduhu ne može se izvesti uvek, na svakom mestu i u svima prilikama: on je apsolutan samo u sukobima izmenu moderno naoružanih zemalja.
U kolonijalnim ratovima, međutim, kad nije u pitanu da se povrede životna središta protivnikovog života, ratne industrije – da se parališu snabdevanja – čvorovi železničkih i suvozemnih puteva – da se spreči koncentracija i dolazak boraca na bojnu liniju – vazduhoplovstvo može da dobije zadatke saradnje sa vojskom od izuzetne važnosti. Danas, na primer, s obzirom na teškoće u snabdevanju, vazduhoplovstvo može da reši na ovom polju gotovo nerešive probleme. General Duhet nije posebno proučavao razvoje, koji su se pojavili poslednjih godina, zato što ga je smrt otrgla pre vremena. Ne treba zaboraviti da je prošlo 14 godina od prve čuvene knjige generala Duheta o gospodarstvu u vazduhu. Za to vreme, aeroplani su ogromno napredovali u izgradnji, u osobenostima, u nosivosti, u poluprečniku dejstva i u brzini. Ovi činioci doveli su, prirodno, do novih shvatanja i izmena u pogledu upotrebe vazduhoplovstva, ali ostaje neosporna zasluga generala Duheta što je predvideo, pre ma koga u celom svetu, prioritet i osnovnu, odlučnu važnost vazduhoplovstva u budućim ratovima.
Suština njegovog učenja, mada teorijski usvojena, još nije bila u ragu primenjena i Duhet je, zbog toga, sada više aktuelan no ikada.
Bio je čovek jakog karaktera, koji je trpeo zbog svojih ideja, poput svih pravih preteča. Poznavanje njegovih napisa odlično služi da se u današnjih Italijana podstakne osećanje za strogo učenje i za strog život, da se raširi ljudska i kulturna važnost velikih vojničkih problema.
Godine 1926, čim sam ušao u Ministarstvo vazduhoplovstva, potražio sam generala Duheta. Dugo sam sa njime razgovarao; pretresali smo italijanski vazduhoplovni problem i ponudio sam mu slobodnu govornicu vojničkog karaktera – časopis La Rivista Aeronáutica – sa koje je on mogao izlagati svoje ideje, pretresati ih i slobodno se boriti. Njegove polemike, koje je vodio tih godina, izazvale su veliku strast za studije i privukle su pažnju vojnih studioznih lica celoga sveta na italijansko vazduhoplovstvo.
Ja sam stoga veoma radostan što mogu da predstavim publici ovu zbirku polemičkih spisa, objavljenih u tome časopisu poslednjih godina njegovog života za vreme kojih se teorija ugladila i obogatila. Ova knjiga predstavlja nastavak i dopunu knjizi koju je – staranjem lista Le Vie dell`Aria – izdao Mondadori 1932. godine.
Tako sada imamo u Italiji potpunu i sređenu zbirku svih napisa generala Duheta. Oni će biti živ podsticaj naše vere i naše strasti za trijumf krila, koja je Musolini zavitlao put neba Italije i celoga sveta.
ITALO BALBO
maršal vazduha



Giulio Douhet (30. svibnja 1869. – 15. veljače 1930.) bio je talijanski general i teoretičar zračnih snaga.[1] Bio je ključni zagovornik strateškog bombardiranja u zračnom ratovanju. Bio je suvremenik zagovornika zračnog ratovanja Walthera Wevera, Billyja Mitchella i Hugha Trencharda.

U svom utjecajnom djelu iz 1921. godine, Zapovjedništvo zraka, Douhet je tvrdio da strateško bombardiranje - posebno usmjereno na civilno stanovništvo i infrastrukturu - može slomiti volju nacije za borbom. Vjerovao je da će nanošenjem dovoljno terora i razaranja iz zraka moral civilnog stanovništva propasti, prisiljavajući neprijateljsku vladu na kapitulaciju.

Douhetove teorije pokazale su se utjecajnima, iako se učinkovitost njegovih strategija i dalje raspravlja.

Biografija
Rođen u Caserti, Kampanija, Italija, iz obitelji savojskih prognanika koji su tamo migrirali nakon ustupljenja Savoje Francuskoj[2], pohađao je Vojnu akademiju u Modeni i 1882. godine je proglašen članom topništva talijanske vojske.[2] Kasnije je pohađao Politehnički institut u Torinu gdje je studirao znanost i inženjerstvo.[3]

Dodijeljen Glavnom stožeru, nakon početka novog stoljeća, Douhet je objavljivao predavanja o vojnoj mehanizaciji.[4] Dolaskom dirižabla, a zatim i zrakoplova s ​​fiksnim krilima u Italiju, brzo je prepoznao vojni potencijal nove tehnologije. Douhet je uočio zamke dopuštanja da zračna moć bude ograničena od strane zemaljskih zapovjednika i počeo se zalagati za stvaranje zasebne zračne grane kojom bi zapovijedali zrakoplovci. Udružio se s mladim zrakoplovnim inženjerom Giannijem Capronijem kako bi u nadolazećim godinama veličao vrline zračne moći.[4]

Godine 1911. Italija je zaratila protiv Osmanskog Carstva za kontrolu nad Libijom. Tijekom rata, zrakoplovi su prvi put djelovali u izviđanju, transportu, topničkom promatranju, pa čak i u ograničenim bombarderskim ulogama. Douhet je napisao izvješće o naučenim lekcijama iz zrakoplovstva u kojem je predložio da bombardiranje na velikim visinama bude primarna uloga zrakoplova.[4]: 3  Godine 1912. Douhet je preuzeo zapovjedništvo nad talijanskim zrakoplovnim bataljunom u Torinu i napisao skup Pravila za upotrebu zrakoplova u ratu (Regole per l`uso degli aeroplani in guerra) - jedan od prvih priručnika o doktrini te vrste.[4] Međutim, Douhetovo propovijedanje o zračnoj moći označilo ga je kao radikala. Nakon incidenta u kojem je naredio izgradnju bombardera Caproni bez odobrenja, prognan je u pješaštvo.

Kada je započeo Prvi svjetski rat, Douhet je počeo pozivati ​​Italiju da pokrene masovno vojno gomilanje, posebno u zrakoplovstvu. `Stjecanje zapovjedništva nad zrakom`, rekao je, znači učiniti neprijatelja `bezopasnim`.[4] Kad je Italija ušla u rat 1915. godine, Douhet je bio šokiran nesposobnošću i nepripremljenošću vojske.[4]: 5  Predložio je silu od 500 bombardera[2] koji bi mogli dnevno bacati 125 tona bombi[4] kako bi prekinuo krvavi zastoj s Austrijom, ali je ignoriran.[2] Dopisivao se sa svojim nadređenima i vladinim dužnosnicima, kritizirajući vođenje rata i zalažući se za rješenje zračnim snagama.[4]: 5  Douhet je izveden pred vojni sud i bio je zatvoren na godinu dana zbog kritiziranja talijanskih vojnih vođa u memorandumu kabinetu.[2]

Douhet je nastavio pisati o zračnoj sili iz svoje ćelije, završivši roman o zračnoj sili i predloživši masovnu savezničku flotu zrakoplova u komunikaciji s ministrima.[4]: 6  Pušten je na slobodu i vraćen na dužnost ubrzo nakon katastrofalne bitke kod Caporetta 1917. godine.[4]: 6  Douhet je pozvan u službu 1918. kako bi služio kao šef Talijanskog središnjeg zrakoplovnog ureda.[2]

Oslobođen je optužbi 1920. i promaknut u generala 1921. Iste godine dovršio je izuzetno utjecajnu raspravu o strateškom bombardiranju, Zapovjedništvo zraka (Il dominio dell`aria), te se ubrzo nakon toga povukao iz vojne službe. Osim nekoliko mjeseci kao šef zrakoplovstva u vladi Benita Mussolinija 1922. godine, Douhet je veći dio ostatka života proveo teoretizirajući o utjecaju vojne zračne moći.[2]

Douhet je umro od srčanog udara 1930. u Rimu, Italija.