ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1989.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Srbin u Hrvatskoj: Kazivanja kordunaškog seljaka, ratnika, ministra, osuđenika. . . / Stanko Opačić Ćanica
Priredio Dr Milan Vesović


Beograd 1989. Mek povez, ćirilica, ilustrovano, 173 strane.
Knjiga je veoma dobro / odlično očuvana.
K5



Vladimir Dedijer u ” Novim prilozima za biografiju Josipa Broza Tita” (knj. III, Beograd, 1984, str. 459), pored ostalog piše: ” Stevo Krajačić objašnjavao mi je, u jednom od mnogobrojnih razgovora, da ni Žigić, ni Brkić, kao ni Ćanica Opačić nisu bili pristalice SSSR-a.
`To su bili pravoslavci`, tvrdi Stevo. Ćanica Opačić je tražio da se u njegovom selu, kao i Karlovcu, svuda uvedu natpisi ćirilicom. A sa Krcunom Penezićem, mojim burazerom, tako smo se mi zvali jer smo se pazili, putovali smo jednom kroz Srbiju i Krcun mi pokaza u Mladenovcu da su natpisi bili latinicom” 


***

Autobiografska kazivanja Stanka Opačića Ćanice su dragoceno svedočanstvo za istoriju rata i revolucije u Hrvatskoj. Opačić je izvanredan poznavalac društveno-političkih prilika na Kordunu, a naročito sela i seljaštva, njihovog života i običaja. . .
Kod Srba Krajišnika, prirodno, je jako izražen nacionalni osećaj. To se uočava i kod Opačića, ali treba naglasiti da kod njega nema ni trunke animoziteta prema drugim narodima. Iz njegovog teksta proizilazi da srpski i hrvatski narod, a pre svega seljaci, niti su netrpeljivi jedni prema drugima, niti u osnovi među njima dominira mržnja već, naprotiv, Opačić ističe tradicionalno dobre odnose između srpskih i hrvatskih seljaka i njihovu svest o tome da im valja živeti zajedno. Prema Opačiću, svi raskoli dolaze iz političkog vođstva i da jedino ono ima interes da manipuliše navodnom netrpeljivošću među narodima i da muti međunacionalne odnose. Opačić ne pravi, razliku između ljudi iz političkog vođstva po nacionalnoj pripadnosti jer, po njemu, tu zaista nema bitne razlike. (Vlast je vlast). Katkad. možda, čak i prenaglašava spremnost pojedinih Srba da poradi raspodele vlasti čine svakojake kompromise, pa i podlosti. Za njih su njegove reči znatno reskije nego za ostale. . .