pregleda

Milan Šević - O NAŠIM LJUDIMA VELIKIM I MALIM


Cena:
499 din
Stanje: Nekorišćen sa felerom
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3852)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7898

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 2011
ISBN: 978-86-82275-64-0
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Šević, Milan, 1866-1934 = Šević, Milan, 1866-1934
Naslov O našim ljudima velikim i malim : anegdote i sećanja / Milan Šević ; priredila Zorica Hadžić
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 2011
Izdanje 1. izd.
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Gradska biblioteka, 2011 (Petrovaradin : Alfagraf)
Fizički opis 314 str. ; 19 cm
Drugi autori - osoba Hadžić, Zorica, 1977- = Hadžić, Zorica, 1977-
Šević, Dušan = Šević, Dušan
Zbirka Novosadski manuskript
(broš.)
978-86-82275-39-8 (za izdavačku celinu)
Napomene Autorova slika na koricama
Tiraž 500
Str. 5-13: Mali veliki ljudi Milana Ševića / Zorica Hadžić
Napomena priređivača: str. 313-314.
Predmetne odrednice Šević, Milan, 1866-1934 -- `O našim ljudima velikim i malim`
Hranislav, Gavrilo, 1775-1843 -- U anegdotama
Atanacković, Platon, 1788-1867 -- U anegdotama
Karadžić, Vuk Stefanović, 1787-1864 -- U anegdotama
Nović-Otočanin, Joksim, 1807-1868 -- U anegdotama
Knežević, Stefan, 1806-1890 -- U anegdotama
Mraović, Teodosije, 1815-1892 -- U anegdotama
Daničić, Đura, 1825-1882 -- U anegdotama
Natošević, Đorđe, 1821-1887 -- U anegdotama
Jakšić, Đura, 1832-1878 -- U anegdotama
Jovanović-Zmaj, Jovan, 1833-1904 -- U anegdotama
Stojanović, Nika, - -- U anegdotama
Šiler, Fridrih fon
Popović, Đorđe, 1832-1914 -- U anegdotama
Kostić, Laza, 1841-1910 -- U anegdotama
Nedić, Ljubomir, 1858-1902 -- U anegdotama
Obrenović, Milan, srpski kralj, 1854-1901 -- U anegdotama
Đurić, Milan, - -- U anegdotama
Sremac, Stevan, 1855-1906 -- U anegdotama
Geršić, Gligorije, 1842-1918 -- U anegdotama
Đorđević, Ljubomir, - -- U anegdotama
Novaković, Stojan, 1842-1915 -- U anegdotama
Ranković, Svetolik, 1863-1899 -- U anegdotama
Tolstoj, Lav Nikolajevič
Karić, Vladimir, 1848-1894 -- U anegdotama
Marić, Milan, - -- U anegdotama
Jovičić, Dragoljub, - -- U anegdotama
Matavulj, Simo, 1852-1908 -- U anegdotama
Milićević, Milan Đ., 1831-1908 -- U anegdotama
Pašić, Sreten, - -- U anegdotama
Cvijić, Jovan, 1865-1927 -- U anegdotama
Grčić, Jovan Milenko, 1846-1875 -- U anegdotama
Simić, Pavle, 1818-1876 -- U anegdotama
Ilić, Jovan, 1824-1901 -- U anegdotama
Hadžić, Antonije, 1833-1916 -- U anegdotama
Milošević, Raša, - -- U anegdotama
Rajković, Đorđe, 1825-1886 -- U anegdotama
Ignjatović, Jakov, 1822-1889 -- U anegdotama
Predić, Uroš, 1857-1953 -- U anegdotama
Vujić, Kosta, 1829-1909 -- U anegdotama
Obrknežević, Filip, - -- U anegdotama
Ilić, Vojislav, 1860-1894 -- U anegdotama
Karasek, Jozef, 1868-1916 -- U anegdotama
Marković, Svetozar, 1846-1875 -- U anegdotama
Stanković, Borisav, 1876-1927 -- U anegdotama
Stanojević, Dragiša, - -- U anegdotama
Budmani, Petar, 1835-1914 -- U anegdotama
Krečarević, Pera, - -- U anegdotama
Kršnjavi, Isidor, 1845-1927 -- U anegdotama
Jakšić, Beluš Đ., 1864-1882 -- U anegdotama
Kaćanski, Stevan Vladislav, 1930-1890 -- U anegdotama
Jagić, Vatroslav, 1838-1923 -- U anegdotama
Skerlić, Jovan, 1877-1914 -- U anegdotama
Petrović Njegoš, Petar II, 1813-1851 -- U anegdotama
Alković, Kosta, oko 1836-1909 -- U anegdotama
Vujković, Mitar, - -- U anegdotama
Protić, Ljubomir, 1866-1928 -- U anegdotama
Male, Alber, 1864-1915 -- U anegdotama
Meštrović, Ivan, 1883-1962 -- U anegdotama
Petronijević, Branislav, 1875-1954 -- U anegdotama
Pirot
Lovran
Novi Sad
Smederevo

ŠEVIĆ-MAKSIMOVIĆ Milan – pedagog, pisac, prevodilac (Novi Sad, 25. XI 1866 – Beograd, 21 XII 1934). Kad mu je bilo dve i po g. otac Jovan, koji je bio knjigovoditelj u Miletićevom magistratu i siročadski otac, je zbog pronevere izvršio samoubistvo. Mati Sofija bila je iz ugledne srpke porodice: ćerka gradskog načelnika i patrona novosadske srpske gimnazije Gligorija Jovšića, a sestre su joj bile Jelisaveta Pavla Simića, Nana Đorđa Natoševića i Marija Vula Paštrmca. Njenom udajom za lekara Svetozara Maksimovića, mali Š. je dobio veoma dobrog poočima, čije je prezime dodavao svome i tako se potpisivao. Prvih pet razreda gimnazije (treći privatno) učio je u novosadskoj srpskoj velikoj gimnaziji, a šesti, sedmi i osmi u Halašu. Studirao je filosofiju, slavistiku i nemački jezik u Budimpešti, Minhenu, Ženevi i Lajpcigu. U toku studiranja boravio je 1886. u NSadu i iskazao je veliko interesovanje za rad SNP. U „Pozorištu“ je napisao prikaz Sigetijevog komada Vampir i čizmar (A kisèrtet), koji je posrbio J. Đorđević, čiji je rad pohvalio i istakao kao primer kako treba posrbiti neki tekst. Iste g. je za SNP napisao izvornu šaljivu jednočinku Na pozornici i u životu sa temom iz građanskog života, štampanu u nastavcima i u devet brojeva „Pozorišta“ (1886, br. 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53 i 55) i preštampanu u Zborniku pozorišnih dela, sv. 20. Posle izvođenja komada u NSadu recenzija u „Pozorištu“ (br. 56, 222, 223; br. 57, 227), koju je potpisao F., bila je izrazito negativna: delo je ocenjeno kao „u pravom smislu reči pronosak“, a za mladog pisca se kaže da je prvi put pred velikim forumom predstavio komediju sa veoma malenom i slabom radnjom koja predstavlja samo jednu scenu, a dve trećine su prazan razgovor i bledo slikanje nekolikih običnih osoba i prostih karaktera. Osporeno mu je da ima „žicu dramskog pesnika“. Komad je publika „primila hladno“. Poražavajuća kritika je uticala da se okane pisanja dramskih tekstova. Nastavio je, kako je napisao njegov prijatelj J. Grčić, da se raspituje za pozorišne prilike. U „Pozorištu“ je 1886. (br. 62 i 63) pisao o nemačkom glumcu Srbinu Joci Saviću, s kojim ce prvi put sreo tokom studiranja u Minhenu. Preveo je, s piščevom dozvolom, dramu Henrika Ibzena Nora (Et dukkehjem) koristeći nemački prevod objavljen u 2517. svesci Reklamove Universal-Bibliothek pod naslovom Nora oder Ein Puppenheim. Ibzenov komad u njegovom prevodu bio je igran u Bgdu, a SNP ga je prvi put prikazalo u Sremskim Karlovcima 31. III 1894. Milka Marković je tumačila lik Nore. Prevodio je sa nemačkog, francuskog, ruskog i engleskog jezika. U Lajpcigu je 1888. završio studije s doktorskom tezom o Dositeju Obradoviću – Dositheus Obradović, ein serbischer Aufklàrer des 18 Jahrhunderts, koja je y zasebnoj knjizi objavljena u NSadu 1889. Vratio se, potom, u Srbiju i započeo svoju profesorsku karijeru. Radio je prvo u Požarevcu, odakle je „Javoru“ 1889. poslao prevod Istorije ruske književnosti Pavla Viskovatova. U razdoblju od 1889. do 1909. bio je profesor gimnazija u Kragujevcu, Nišu i Bgdu, kratko vreme i u beogradskoj učiteljskoj školi. Za tih dvadeset g. delovao je i na književnom polju. Pisao je udžbenike: Uvod u filosofiju za srednju školu (1893), Logika za srednju školu (1894), Srpska čitanka za drugi razred srednje škole (1898), Srpska čitanka za treći razred srednje škole (1902), kao i studije: Petar Preradović prema Srpstvu i Hrvatstvu („Nova iskra“, 1901), Molitva u umetničkoj pesmi srpskoj (NSad 1902), Mihailo Vitković („Nova iskra“, 1902), O Luči mikrokozma („Zora“, 1902), O Dositejevim i o narodnim basnama („Srpski književni glasnik“, 1903), O Sremcu i P. Adamovu („Delo“, 1907), Ostavina Henrika Ibzena (LMS, 1911) i dr. Zbog partijskih sukoba je prevremeno penzionisan. Od 1910. do 1920. je mnogo putovao po inostranstvu, proučavajući pedagoške seminare. Objavio je i mnogobrojne studije iz književnosti i pedagogije: Stara i nova pedagogija (1920) i Obrazovanje učitelja i dečja knjiga (1920), Iz Brankova i Daničićeva kruga (1925), Miletić, Zmaj, Branko (Spomenica Svetozara Miletića, LMS, 1926), Problemi Emanuila Jankovića (LMS, 1927), Jedinstvena škola (1929), Prilozi o životu i radu Koste Trifkovića (LMS, 1932); od 1908. je uređivao ediciju Pedagogijska knjižnica, a od 1922. i ediciju Pedagoški klasici. Reaktiviran je od 1920, predavao je u beogradskoj Prvoj gimnaziji, a bio je i honorarni profesor univerziteta do smrti. Bio je saradnik redakcije Narodne enciklopedije Srba Hrvata Slovenaca – napisao je 29 odrednica, između ostalog i o sebi. Od 11. VIII 1924. do 9. XI 1934. dopisivao se sa J. Grčićem, poslao mu je 74 sitno ispisanih „dopisnih karata“ i 13 pisama. Umro je nakon kratke bolesti u Bgdu. Sahranjen je na Almaškom groblju u NSadu porodičnoj grobnici svog poočima.
BIBL: Na pozornici i u životu, NSad 1886; O našim ljudima velikim i malim: anegdote i sećanja, NSad 2011; Dnevnici. Knj. 1, NSad 2013; Dnevnici. Knj. 2, NSad 2014; H. Ibzen, Nora (prev. Š.), Bgd 1891, 2011.
LIT: J. Grčić, Naši pokojnici, LMS, 1935, sv. 1, s. 132–136; V. Stajić, Novosadske biografije, NSad 1940, sv. 5, s. 266–277.
MG92


Predmet: 76295313
Autor - osoba Šević, Milan, 1866-1934 = Šević, Milan, 1866-1934
Naslov O našim ljudima velikim i malim : anegdote i sećanja / Milan Šević ; priredila Zorica Hadžić
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 2011
Izdanje 1. izd.
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Gradska biblioteka, 2011 (Petrovaradin : Alfagraf)
Fizički opis 314 str. ; 19 cm
Drugi autori - osoba Hadžić, Zorica, 1977- = Hadžić, Zorica, 1977-
Šević, Dušan = Šević, Dušan
Zbirka Novosadski manuskript
(broš.)
978-86-82275-39-8 (za izdavačku celinu)
Napomene Autorova slika na koricama
Tiraž 500
Str. 5-13: Mali veliki ljudi Milana Ševića / Zorica Hadžić
Napomena priređivača: str. 313-314.
Predmetne odrednice Šević, Milan, 1866-1934 -- `O našim ljudima velikim i malim`
Hranislav, Gavrilo, 1775-1843 -- U anegdotama
Atanacković, Platon, 1788-1867 -- U anegdotama
Karadžić, Vuk Stefanović, 1787-1864 -- U anegdotama
Nović-Otočanin, Joksim, 1807-1868 -- U anegdotama
Knežević, Stefan, 1806-1890 -- U anegdotama
Mraović, Teodosije, 1815-1892 -- U anegdotama
Daničić, Đura, 1825-1882 -- U anegdotama
Natošević, Đorđe, 1821-1887 -- U anegdotama
Jakšić, Đura, 1832-1878 -- U anegdotama
Jovanović-Zmaj, Jovan, 1833-1904 -- U anegdotama
Stojanović, Nika, - -- U anegdotama
Šiler, Fridrih fon
Popović, Đorđe, 1832-1914 -- U anegdotama
Kostić, Laza, 1841-1910 -- U anegdotama
Nedić, Ljubomir, 1858-1902 -- U anegdotama
Obrenović, Milan, srpski kralj, 1854-1901 -- U anegdotama
Đurić, Milan, - -- U anegdotama
Sremac, Stevan, 1855-1906 -- U anegdotama
Geršić, Gligorije, 1842-1918 -- U anegdotama
Đorđević, Ljubomir, - -- U anegdotama
Novaković, Stojan, 1842-1915 -- U anegdotama
Ranković, Svetolik, 1863-1899 -- U anegdotama
Tolstoj, Lav Nikolajevič
Karić, Vladimir, 1848-1894 -- U anegdotama
Marić, Milan, - -- U anegdotama
Jovičić, Dragoljub, - -- U anegdotama
Matavulj, Simo, 1852-1908 -- U anegdotama
Milićević, Milan Đ., 1831-1908 -- U anegdotama
Pašić, Sreten, - -- U anegdotama
Cvijić, Jovan, 1865-1927 -- U anegdotama
Grčić, Jovan Milenko, 1846-1875 -- U anegdotama
Simić, Pavle, 1818-1876 -- U anegdotama
Ilić, Jovan, 1824-1901 -- U anegdotama
Hadžić, Antonije, 1833-1916 -- U anegdotama
Milošević, Raša, - -- U anegdotama
Rajković, Đorđe, 1825-1886 -- U anegdotama
Ignjatović, Jakov, 1822-1889 -- U anegdotama
Predić, Uroš, 1857-1953 -- U anegdotama
Vujić, Kosta, 1829-1909 -- U anegdotama
Obrknežević, Filip, - -- U anegdotama
Ilić, Vojislav, 1860-1894 -- U anegdotama
Karasek, Jozef, 1868-1916 -- U anegdotama
Marković, Svetozar, 1846-1875 -- U anegdotama
Stanković, Borisav, 1876-1927 -- U anegdotama
Stanojević, Dragiša, - -- U anegdotama
Budmani, Petar, 1835-1914 -- U anegdotama
Krečarević, Pera, - -- U anegdotama
Kršnjavi, Isidor, 1845-1927 -- U anegdotama
Jakšić, Beluš Đ., 1864-1882 -- U anegdotama
Kaćanski, Stevan Vladislav, 1930-1890 -- U anegdotama
Jagić, Vatroslav, 1838-1923 -- U anegdotama
Skerlić, Jovan, 1877-1914 -- U anegdotama
Petrović Njegoš, Petar II, 1813-1851 -- U anegdotama
Alković, Kosta, oko 1836-1909 -- U anegdotama
Vujković, Mitar, - -- U anegdotama
Protić, Ljubomir, 1866-1928 -- U anegdotama
Male, Alber, 1864-1915 -- U anegdotama
Meštrović, Ivan, 1883-1962 -- U anegdotama
Petronijević, Branislav, 1875-1954 -- U anegdotama
Pirot
Lovran
Novi Sad
Smederevo

ŠEVIĆ-MAKSIMOVIĆ Milan – pedagog, pisac, prevodilac (Novi Sad, 25. XI 1866 – Beograd, 21 XII 1934). Kad mu je bilo dve i po g. otac Jovan, koji je bio knjigovoditelj u Miletićevom magistratu i siročadski otac, je zbog pronevere izvršio samoubistvo. Mati Sofija bila je iz ugledne srpke porodice: ćerka gradskog načelnika i patrona novosadske srpske gimnazije Gligorija Jovšića, a sestre su joj bile Jelisaveta Pavla Simića, Nana Đorđa Natoševića i Marija Vula Paštrmca. Njenom udajom za lekara Svetozara Maksimovića, mali Š. je dobio veoma dobrog poočima, čije je prezime dodavao svome i tako se potpisivao. Prvih pet razreda gimnazije (treći privatno) učio je u novosadskoj srpskoj velikoj gimnaziji, a šesti, sedmi i osmi u Halašu. Studirao je filosofiju, slavistiku i nemački jezik u Budimpešti, Minhenu, Ženevi i Lajpcigu. U toku studiranja boravio je 1886. u NSadu i iskazao je veliko interesovanje za rad SNP. U „Pozorištu“ je napisao prikaz Sigetijevog komada Vampir i čizmar (A kisèrtet), koji je posrbio J. Đorđević, čiji je rad pohvalio i istakao kao primer kako treba posrbiti neki tekst. Iste g. je za SNP napisao izvornu šaljivu jednočinku Na pozornici i u životu sa temom iz građanskog života, štampanu u nastavcima i u devet brojeva „Pozorišta“ (1886, br. 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53 i 55) i preštampanu u Zborniku pozorišnih dela, sv. 20. Posle izvođenja komada u NSadu recenzija u „Pozorištu“ (br. 56, 222, 223; br. 57, 227), koju je potpisao F., bila je izrazito negativna: delo je ocenjeno kao „u pravom smislu reči pronosak“, a za mladog pisca se kaže da je prvi put pred velikim forumom predstavio komediju sa veoma malenom i slabom radnjom koja predstavlja samo jednu scenu, a dve trećine su prazan razgovor i bledo slikanje nekolikih običnih osoba i prostih karaktera. Osporeno mu je da ima „žicu dramskog pesnika“. Komad je publika „primila hladno“. Poražavajuća kritika je uticala da se okane pisanja dramskih tekstova. Nastavio je, kako je napisao njegov prijatelj J. Grčić, da se raspituje za pozorišne prilike. U „Pozorištu“ je 1886. (br. 62 i 63) pisao o nemačkom glumcu Srbinu Joci Saviću, s kojim ce prvi put sreo tokom studiranja u Minhenu. Preveo je, s piščevom dozvolom, dramu Henrika Ibzena Nora (Et dukkehjem) koristeći nemački prevod objavljen u 2517. svesci Reklamove Universal-Bibliothek pod naslovom Nora oder Ein Puppenheim. Ibzenov komad u njegovom prevodu bio je igran u Bgdu, a SNP ga je prvi put prikazalo u Sremskim Karlovcima 31. III 1894. Milka Marković je tumačila lik Nore. Prevodio je sa nemačkog, francuskog, ruskog i engleskog jezika. U Lajpcigu je 1888. završio studije s doktorskom tezom o Dositeju Obradoviću – Dositheus Obradović, ein serbischer Aufklàrer des 18 Jahrhunderts, koja je y zasebnoj knjizi objavljena u NSadu 1889. Vratio se, potom, u Srbiju i započeo svoju profesorsku karijeru. Radio je prvo u Požarevcu, odakle je „Javoru“ 1889. poslao prevod Istorije ruske književnosti Pavla Viskovatova. U razdoblju od 1889. do 1909. bio je profesor gimnazija u Kragujevcu, Nišu i Bgdu, kratko vreme i u beogradskoj učiteljskoj školi. Za tih dvadeset g. delovao je i na književnom polju. Pisao je udžbenike: Uvod u filosofiju za srednju školu (1893), Logika za srednju školu (1894), Srpska čitanka za drugi razred srednje škole (1898), Srpska čitanka za treći razred srednje škole (1902), kao i studije: Petar Preradović prema Srpstvu i Hrvatstvu („Nova iskra“, 1901), Molitva u umetničkoj pesmi srpskoj (NSad 1902), Mihailo Vitković („Nova iskra“, 1902), O Luči mikrokozma („Zora“, 1902), O Dositejevim i o narodnim basnama („Srpski književni glasnik“, 1903), O Sremcu i P. Adamovu („Delo“, 1907), Ostavina Henrika Ibzena (LMS, 1911) i dr. Zbog partijskih sukoba je prevremeno penzionisan. Od 1910. do 1920. je mnogo putovao po inostranstvu, proučavajući pedagoške seminare. Objavio je i mnogobrojne studije iz književnosti i pedagogije: Stara i nova pedagogija (1920) i Obrazovanje učitelja i dečja knjiga (1920), Iz Brankova i Daničićeva kruga (1925), Miletić, Zmaj, Branko (Spomenica Svetozara Miletića, LMS, 1926), Problemi Emanuila Jankovića (LMS, 1927), Jedinstvena škola (1929), Prilozi o životu i radu Koste Trifkovića (LMS, 1932); od 1908. je uređivao ediciju Pedagogijska knjižnica, a od 1922. i ediciju Pedagoški klasici. Reaktiviran je od 1920, predavao je u beogradskoj Prvoj gimnaziji, a bio je i honorarni profesor univerziteta do smrti. Bio je saradnik redakcije Narodne enciklopedije Srba Hrvata Slovenaca – napisao je 29 odrednica, između ostalog i o sebi. Od 11. VIII 1924. do 9. XI 1934. dopisivao se sa J. Grčićem, poslao mu je 74 sitno ispisanih „dopisnih karata“ i 13 pisama. Umro je nakon kratke bolesti u Bgdu. Sahranjen je na Almaškom groblju u NSadu porodičnoj grobnici svog poočima.
BIBL: Na pozornici i u životu, NSad 1886; O našim ljudima velikim i malim: anegdote i sećanja, NSad 2011; Dnevnici. Knj. 1, NSad 2013; Dnevnici. Knj. 2, NSad 2014; H. Ibzen, Nora (prev. Š.), Bgd 1891, 2011.
LIT: J. Grčić, Naši pokojnici, LMS, 1935, sv. 1, s. 132–136; V. Stajić, Novosadske biografije, NSad 1940, sv. 5, s. 266–277.
MG92
76295313 Milan Šević - O NAŠIM LJUDIMA VELIKIM I MALIM

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.