Cena: |
Želi ovaj predmet: | 6 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 1997
ISBN: 86-84299-19-3
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Komunizam u dvadesetom veku
Izdavač: Paideia, Beograd
Biblioteka Prizma
Prevod: Vera Ilijin
Povez: broširan
Broj strana: 609
Očuvanost: odlično 5-
Dvadeseti vek je proglašen kratkim vekom koji je trajao od 1914. do 1989. godine. Glavno obeležje ovog perioda je pojava i kraj komunizma i njegovog blizanca fašizma. Istoriju i bit komunizma izložio je Fransoa Fire u svojoj obimnoj i već klasičnoj knjizi Prošlost jedne iluzije - komunizam u dvadesetom veku.
Fransoa Fire (1927-1997) je jedan od vodećih francuskih revizionističkih istoričara. Bio je predsednik Visoke škole za društvene nauke u Parizu (1977-1985) i član Komunističke partije Francuske do 1956. U Francuskoj je važio pre svega kao istoričar koji je snažno uzdrmao klasičnu istoriografiju Oktobarske revolucije. (`Iz shvatljivih razloga samo bivši komunisti poseduju iskustvo o tome kakav je taj sistem iznutra i mogućnost da ga analiziraju spolja`). Poslednja Fireova obimna knjiga Prošlost jedne iluzije verovatno je najuticajnija evropska sintetička kritika socijalizma 90-ih godina. Pojavila se u Francuskoj 1994. i ubrzo prevedena na mnoge svetske jezike.
Već na početku Fire piše da - komunizam umesto da bude istraživanje budućnosti, ustvari predstavlja jednu od velikih antiliberalnih i antidemokratskih reakcija u svetskoj istoriji XX veka, a druga takva reakcija je, naravno, fašizam u svojim raznim varijantama.
Predmet knjige je istorijat jedne iluzije o komunizmu, iluzije koja je njegov konstitiutivni elemenat, kao vera u spasenje putem istorije, koju je najbolje demantovala sama istorija. Suština je u tome što je komunistički svet uvek sticao slavu pomoću onog što je želeo da bude, a ne po onome što je on stvarno bio. To je možda ključ što je on bio toliko prijemčiv za veliki deo planete, a neki su ga nazvali i - opijum za intelektualce („udišu sovjetski opojni tamjan“). To je plod njegove dvostruke prirode, i zavisnosti od toga da li ga posmatramo kao istorijsku realnost - komunistički režimi - ili kao filozofsko proročanstvo - čovek oslobođen otuđenosti.
(K-62)