Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: K78
Autor: Strani
U dobrom stanju! Eng. Jezik!
Robert Charroux francuski je novinar, pisac i publicista, producent televizijskog programa Le Club de l`Insolite (Klub neobičnog na kanalu RTF [fr. ]). Autor je knjiga u žanru eseja na teme paleokontakta, teorije katastrofe i mističnih pojava. Osnivač i prvi predsednik Međunarodnog kluba tragača za blagom (1948-1958). Jedan od popularizatora teorije drevnih astronauta; njegova knjiga iz 1968. godine inspirisala je Švajcarca Ericha von Danikena [4], a knjiga iz 1965. godine inspirisala je belgijskog Erzhea (stripovi o Tintinu) [5]; Knjiga „Sveta blaga - zakopana, ozidana, potopljena“ poslužila je kao glavni izvor za Pierre Plantar za stvaranje prevara o Sionskom prioratu. Bio je zagovornik teorije zavere
Rođen je 7. aprila 1909. godine u Pairi (departman u Beču) u pošti, koja je bila zadužena za njegovog oca. Nakon studija na koledžu komune Civre, obavlja funkciju poštanskog službenika, bavi se ronjenjem (od 1930) i počinje novinarske aktivnosti (od 1937)
Pod prvim pseudonimom „Saint-Saviol“ (Saint-Saviol, ime komune njegovog odeljenja), on je objavio 194 umetnička dela koja su kvalifikovana kao „novini o hrani“ od 1942. do 1946., odnosno radi zarade na obroku [9]. Piše scenarije, posebno naučnu fantastiku, a 1948. stvara futuristički lik Atoma, čije avanture igra u svojim scenarijima.
1942 godine objavio je svoju prvu priču pod novim pseudonimom `Šarru` (po imenu druge komune svog rodnog odeljenja), koji će od 1962. godine postati njegov stalni pseudonim; a 1943. napustio je poštansku službu. Dobiva sastanak iz službe nacionalnih muzeja [en] u skladištu komune Lavut [en] (Gornja Loara), gde se bavi evakuacijom zbirki. Oktobra 1944. rukovodstvo nacionalnih muzeja postavilo ga je za privremenog skladišta u dvorcu Vertoi [en] (Charente) na jednu godinu, dok se zbirka nije vratila u svoje rodno mesto.
Nakon rata, radi u Parizu kao nezavisni novinar i sarađuje sa Destinom, Ici Parisom, Tout savoir-om, Noir et blanc-om, Miroir de l`Histoire. 1947. godine postao je fotograf. Sledeće godine zgrada iz 16. veka, koja posle predaje postaje nacionalni istorijski spomenik, spašava se od uništenja u komuni Šara.
Uz podršku svoje supruge Ivette, 1948. osnovao je Međunarodni klub tragača za blagom (Club international des chercheurs de tresors) čiji je predsednik duži više od deset godina. Rezultat aktivnosti bila je njegova knjiga Treasures of the Vorld (Tresors du monde; 1962) o više od dvesta i pedeset blaga, što mu je donelo prvi uspeh
Oduševljen primitivnom istorijom, 1961. godine opremio je pećinu u blizini Šarru [12] i osnovao lokalni arheološki klub za mlade. 1962. godine, UNESCO, predsednik Francuske i Muzej čoveka obratili su se njegovom manifestu, osuđujući nezainteresovanost naučne zajednice za primitivno nasleđe [13].
Njegova putovanja kroz zemlje drevnih civilizacija nadahnjuju ga na nove scenarije [14]. Objavio je i osam eseja (1963-1977) kod Roberta Laffona, stvarajući tako teoriju o drevnim astronautima. Prevodi dela na engleski, španski i italijanski jezik doneli su mu međunarodnu slavu `arheologa samouka`. Tiraž njegovih prvih sedam eseja `fantastične arheologije` dostigao je 775 000 primeraka [15].
U aprilu 1973. godine u Peruu je prvi put video Ica kamenje, u autentičnost u koje nije sumnjao [16]. Finansirao je svoja istraživačka putovanja [17].
Umro je po povratku u Šaru sa svog poslednjeg putovanja 24. juna 1978. [17]. Sahranjen je na groblju u Šaru pod ogromnim menhirom [10].
Ideje
U knjizi Le Livre des mondes oublies (1971), on je tvrdio da okultne snage upravljaju razvojem čovečanstva, da uzrok studentskih nemira 1968. nije bio toliko socijalni protest koliko promena zemljinog magnetnog polja i povećanje solarne aktivnosti. Optužio je Jevreje za rasizam i sebičnost i predvidio skorašnji pad judeo-hrišćanske civilizacije. Međutim, nije insistirao na svom stanovištu, koje je nazvao `igrom uma`