Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem |
Grad: |
Beograd-Ralja, Beograd-Sopot |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: cccc
Jezik: Španski
Autor: Strani
PASIONARIA Y LOS SIETE ENANITOS
VÁZQUEZ MONTALBÁN, MANUEL
540 strana
udzbenički format
ilustrovana
španski jezik
pečati biblioteke, lepo očuvana
Según palabras del propio autor, es este un ensayo sobre la relación de Dolores Ibárruri, la Pasionaria, y una serie de hombres de la política y la cultura que tuvieron que asumir su impacto y su diferencia, minimizados hasta el enanismo por la fuerza imparablede esta mujer. Siete enanitos que no son siete hombres sino siete tipologías: los franquistas, que la consideraron una tiorra roja; los adoradores, encabezados por Rafael Alberti; los comunistas descolgados de los puestos directivos, que la consideraron una dama indigna; los díscolos, Claudín y Semprún, a los que Dolores calificó como intelectuales cabeza de chorlito, los sucesores como Carrillo, siempre pendientes del cumpleaños de Blancanieves; los irrespetuosos, como Gregorio Morán, y los respetuosos, como Andrés Sorel. Y solo un hombre al que Vázquez Montalbán pueda incluir en una categoría aparte, la de los incondicionales: su hijo Rubén. En este lúcido y muy personal ensayo, Manuel Vázquez Montalbán se plantea la valoración de la experiencia comunista a partir del desmoronamiento producido en 1989.
Riječima samog autora, ovo je esej o odnosu Dolores Ibárruri, Passionflower i niza ljudi iz politike i kulture koji su morali pretpostaviti svoj utjecaj i njihovu različitost, svesti na dwarfizam nezaustavljivom silom ovoga žena. Sedam patuljaka koji nisu sedam ljudi, već sedam tipologija: Francoisti, koji su to smatrali crvenom tiorom; štovatelji, na čelu s Rafaelom Albertijem; komunisti s rukovodećih pozicija, koji su je smatrali nedostojnom damom; prolazni, Claudín i Semprún, koje je Dolores opisala kao intelektualca koji glase na plač, nasljednike poput Carrilla, koji su uvijek čekali rođendan Snjeguljice; bezobrazni poput Gregoria Morána i poštovani poput Andrésa Sorela. A samo čovjek koji Vázquez Montalbán može uključiti u zasebnu kategoriju, one bezuvjetne: njegov sin Rubén. U ovom lucidnom i vrlo osobnom eseju, Manuel Vázquez Montalbán razmatra procjenu komunističkog iskustva propasti 1989. godine.