ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Titova poslednja ispovjest Vjenceslav Cenčić
izd Grafos, Orfelin, Beograd, 2001g
tvrd povez sa omotom, u veoma dobrom stanju,
358str, 24cm
Vjenceslav Cenčić (1927.) je hrvatski novinar i publicist.

Široj javnosti postao je poznat po knjizi Enigma Kopinič (1983.), posvećenoj predratnom agentu Kominterne Josipu Kopiniču. Knjiga, pisana u suradnji sa samim Kopiničem, iznijela je na vidjelo provokativne nepoznate činjenice o predratnom djelovanju KPJ i Josipa Broza Tita, ali njihova je vjerodostojnost, zbog nedostatka nezavisnih izvora, upitna. Kopinič je bio upleten u žestoke sukobe sa vodstvom KPH uoči i početkom Drugog svjetskog rata, pa su njegova svjedočenja i danas nepouzdana.

Cenčićeva kniga Titova poslednja ispovijest doživjela je odgovor u obliku zbornika Velika podvala - Cenčić podmeće Titu izmišljene stenograme, Beograd: Društvo za istinu o NOB-u, 2002. Cenčić, po ocjeni izdavača, premašuje prethodne falsifikate povijesti »kako po bezskrupuloznosti izvrtanja i izmišljanja `istorijskih činjenica`, po olakom nametanju javnosti opsežnih falsifikovanih dokumenata tako i po ignorisanju osnovnih moralnih postulata delovanja u javnosti«.

Lažna `Titova posljednja ispovijest`
Titova poslednja ispovijest, Beograd 2001. (2. izdanje)
Lako je vidjeti da je ova publicistička knjiga pisana u službi velikosrpske političke propagande. Autor iznosi proizvoljne, klevetničke tvrdnje na račun raznih ne-srpskih istaktnutih ličnosti, ne hajući o bilo kakvim dokazima (ne navodi se ni jedna referenca); tvrdnje su uglavnom pokupljenje iz `čaršijskih` ogovaranja i iz razgovora sa Josipom Kopiničem, te promovirane u neupitnu istinu na temelju određene vrijednosne prosudbe.

Glavni dio knjige, prema kojoj je dat i naslov, je opsežni stenogram razgovora kojeg je Josip Broz Tito navodno vodio sa Josipom Kopiničem na Vangi, 1979. (str. 67–204) Original se, navodno, nalazi u Arhivi Josipa Broza Tita u Beogradu. Lako je međutim vidjeti da se radi o falsifikatu, načinjenom u interesu velikosrpskih političkih ciljeva, snažno promoviranih u drugoj polovici 1980-ih godina. Tito se, navodno, starom partijskom drugu (Poznaju se iz 1930-ih) jada zbog procesa slabljenja centralne vlasti u Jugoslaviji i jačanja republika. »Ede nema da mu kažem otvoreno kakvu nam je kašu skuhao donijetim Ustavom 1974.« (str. 69) (`Edo` je Edvard Kardelj. Ukidanje Ustava SFRJ iz 1974., koji je decentralizirao državu i republikama dao pravo na samoopredjeljenje do samootcjepljenja, bilo je jedan od glavnih ciljeva velikosrpske politike 1980-ih.)

Tito je po Cenčiću i Kopiniču bio naprosto naivan, pa je dozvolio slabljenje središnjih represivnih organa federacije, koji su jedini mogli suzbiti separatističke težnje i antisrpsku mržnju koju su iskazivali i iskazuju svi politički vođe svih drugih naroda u Jugoslaviji. Cenčić tako nastoji mrtvog jugoslavenskog vođu pridobiti za velikosrpsku stranu, nasuprot drugim velikosrpskim autorima koji samog Josipa Broza, Hrvata, optužuju za mržnju prema Srbima (npr. Miroslav Todorović u knjizi Hohštapler), dok ga u Hrvatskoj mnogi optužuju da je zastupao velikosrpske interese.

Falsifikati su naivni. Samo onaj koji smatra samorazumljivim da svi Hrvati (osim samog Tita) mrze Srbe može `progutati` navod da je Tito za Vladimira Bakarića rekao da je »veliki Hrvat, mrzi Srbe« (str. 69) te da je tijekom Drugog svjetskog rata »odlazio s Andrijom, Lorkovićem i Budakom da razgovara o stvaranju KP NDH.« (str. 186) (Zapravo, prema povijesnim dokazima, iako ne sasvim sigurnim, sam Josip Kopinič je 1941. radio sa Kominternom na priznanju raspada Jugoslavije i otcjepljenju KPH od KPJ. Tvrdnja o pregovorima sa vodećim osobama NDH su naravno besmislica.) Ni Edvard Kardelj ne prolazi bolje; pad u Srbiji neprežaljenog Aleksandra Rankovića bio je plod »suptilne antisrpske zavjere«, koju su smislili Kardelj i Bakarić.

Djela
Enigma Kopinič, Beograd: Rad, 1983.
Titova poslednja ispovijest, Beograd: Orfelin; Cetinje: Grafos; Ecological World Media, 2001. (2. izdanje)
Ljubav nema cijene, Delnice: vlastita naklada, 2002.
Atentanti na Tita, Delnice: Spectrum, 2006.