Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Vrsta: Teorija književnosti

U dobrom stanju, nekorišćena

Priroda kritike / Svetozar Petrović
Vrsta građe naučna monografija
Jezik srpski
Godina 2003
Beograd : Samizdat B92, 2003 (Beograd : Standard 2)
Fizički opis 370 str. ; 24 cm
Edicija Reč / Samizdat B92
Napomene uz pojedina poglavlja
Registar.
Predmetne odrednice
Književna kritika
Književno delo
Nauka o književnosti


PREGLED SADRŽAJA
KRITIKA I DJELO ... 27
Okvir ... 29
Kronika knjige i bibliografski podaci. Prikazi o knjizi: nesporazum i njegov smisao. Poslije deset godina: opći osvrt, promjene u jezičnoj upotrebi; pregled historijata i prikaz škola analitičke kritike; dva duga:
R. S. Crane i Sekcija za teoriju književnosti.
Predgovor ... 38
Metodologija literarnog studija kao nova grana pro-učavanja književnosti: razlika prema starijim raspravama o književnoj kritici; nastanak i suvremena proširenost; Čikaška kritika. Gledišta tzv. Zagrebačke škole kao neposredan povod ovoj raspravi i razlog ograničenju njenog interesa na imanentno-analitičku kritiku. Zamka trivijalnosti: metodološki torzo B. Vodnika kao pouka ... 38
Kritika triju osnovnih opredjeljenja u suvremenoj metodologiji literarnog studija: gledište o ključnoj metodi, gledište o komplementarnosti metoda i gledište o totalnoj metodi. Neodrživost pojma metode u književnoj kritici: književna kritika kao kreativna aktivnost. Šta može značiti izraz »sociološka kritika«? Mogućnost da se tri gledišta u nekim granicama ipak praktički primijene ... 44
Smisao opisa književne kritike kao kreativne aktivnosti. Kritika prema umjetničkim književnim rodovima: ograničenje svrhom i predmetom. Bitno zajedništvo povijesti književnosti i književne kritike: Lanson o metodi u povijesti književnosti; pitanje o naučnosti književnopovijesnog studija; ni povijest književnosti ne može izbjeći pitanje o vrijednosti djela. Smisao tvrdnje o subjektivnosti suda: subjektivnost i neobrazloženost; razlika prema impresionističkoj kritici. Doživljaj tradicije kao uporište književnokritičkog suda ... 49
Unutrašnji pristup književnom djelu ... 56
Prethistorija i glavne škole zastupnika unutrašnjeg pristupa. Unutrašnji pristup prema tradicionalnoj nauci o književnosti: kritika biografskog, psihološkog, sociološkog i ideološkog tumačenja djela. Shvaćanje djela kao u sebi zatvorene jezične strukture i iz tog izvedeno shvaćanje o karakteru i zadatku studija književnosti. Eliotovi prigovori i mogućnost kritike polaznih stanovišta unutrašnjeg pristupa (jedan privremeni zaključak).
2. Lingvistička invazija u studiju književnosti ... 67
Richardsov memorandum o agresiji lingvističke znanosti na područje humanističkih nauka. Lingvistička invazija izazvana je karakterom moderne književnosti. Dvije vrste moderne stilistike: lingvistička stilistika i stilistička kritika; važnost održavanja granice među njima; njihov različit odnos prema proučavanju književnosti.
3. Nekoliko zaključaka ... 75
Prvi, o zamci što nam je postavlja pozitivistički mentalitet: o komotnom, konformističkom relativizmu gluhoga (i uzgred o onim osobinama pozitivističkoga kodeksa ponašanja koje su vrijedne da prežive). Drugi, o potrebi da se razlikuju pojmovi pristup i metoda (tj. o potrebi i načinu prevladavanja jednog privremenog zaključka). Treći, i najvažniji, o pitanju: ima li u književnom djelu išta što nije jezik? Djelo kao dijalektičko jedinstvo triju dimenzija: pisca, teksta i čitaoca. Stanovišta pisca i čitaoca; princip održavanja distance. Neka tradicionalna shvaćanja književnog djela kao posebni slučajevi ovog shvaćanja.
4. Stil i struktura ... 87
Za »čišćenje jezične situacije«, ali ne takvo koje vodi samo do privatnih rješenja. Pojam čvrstog termina i termina indikatora; primjeri: »rima« i »realizam«. Definirani unutar jedne dimenzije teksta, čvrsti termini omogućuju objektivnu upotrebu ali ne otvaraju prema djelu perspektivu iz koje se ono može vrednovati. Smisao i posljedice nastojanja, u stilističkoj kritici, da se »stil« i »struktura« iz termina indikatora pretvore u čvrste termine. Definicije stila koje sežu dalje od jezika; u praksi stilističkih kritičara i inače u studiju književnosti. Pojam strukture u nauci XX stoljeća, i u stilističkoj kritici. Stil i struktura u lingvističkoj znanosti. Neupotrebljivost, u studiju književnosti, opisa` »jezik izriče a stil ističe«, i teškoća da se ma koje shvaćanje stila potpuno pomiri sa modernim poimanjem književnosti. Kritika gledišta koje u utvrđivanju devijacija od jezične norme vidi osnovu za objektivnu interpretaciju književnog djela. Lingvistika i studij književnosti.
5. Unutrašnji pristup kao vrsta književne kritike ... 104
Unutrašnji pristup kao nov tip akademske kritike i kao nastavljač antipozitivističke pobune. Sklonost teo-retičara unutrašnjeg pristupa običnim, i obično neistinitim, protustavovima. Sklonost monolitizmu škole u oblasti u kojoj je individualnost sve. Važnost, međutim, metodoloških ispovijesti vodećih imanentnih analitičara za raspravu o prirodi književne kritike. Kriteriji što ih sugeriraju za vrednovanje književnog djela nisu, doduše, ni objektivni ni imanentni tekstu ali su jasna i korisna indikacija o modernoj senzibilnosti iz koje je i unutrašnji pristup nastao.
6. Književna kritika i nauka o književnosti .. ..114
Mogućnost objektivnog kriterija u vrednovanju književnih djela ne može se dokazivati strahom od gubnog subjektivizma. Objektivan kriterij ne može se osnovati na uvjerenju da se ljudi od ukusa uglavnom slažu u sudu o djelima prošlosti (jer je ono zabluda). Sud o književnom djelu ne može se uopće dokazati tako da bi morao biti prihvatljiv svakom čitaocu: vrednovanje u kritici kao razvijanje kritičarevog ličnog stava prema djelu. Priroda naučnog objašnjenja, i nemogućnost takvog objašnjenja u književnoj kritici. Relativno ograničenje subjektivnosti književnokritičkog suda, i njegove posljedice. Rađanje ideala objektivne književne kritike; hoće li ona nastati ako se u budućnosti uzmognu egzaktno mjeriti čovjekove reakcije na književni tekst? Književna kritika nije nesavršena nauka nego svojevrsna čovjekova djelatnost; njena priroda i mehanizam kojim se ostvaruje. Teorija književnosti kao nauka o književnosti u pravom smislu riječi. Međuodnos književne kritike i teorije književnosti: nije domino.
Dodatak prvi: Kritika i etički kriterij ... 128
Jedan etički zahtjev, tj. demaskirati. — Jedna etička kriza, tj. koga? — Kritika i etika, tj. opredjeljenje protiv etičke kvalifikacije autora u književnoj i naučnoj kritici.
Dodatak drugi: Interpretacija u kritici i u nastavi ... 136
Iskustvo dosadašnjih rasprava o interpretaciji; tri pitanja i tri odgovora. Kategorično ne, na zahtjev da se stilska interpretacija književnog djela smatra nadmoćnom interpretacijama druge vrste. Kategorično da, na zahtjev da interpretacija djela bude osnovni posao književnoga kritičara i nastavnika književnosti; što je interpretacija? o interpretaciji Krležine »Jesenje pjesme«. Uvjetno ipak, na zahtjev da književni kritičar ili nastavnik književnosti raspravlja i o pitanjima kojima djelo može biti povod ali nisu pitanja o djelu; o uvjetima.
Bilješke ... 146
Predgovor (3: pohvala fusnoti; 5: kritika, etika, aristokratizam i mogućnost komunikacije; 12: princip kom
plementarnosti; 14: književna kritika, historija i teorija; 15: Vodnik o utjecaju sadašnjosti na viđenje prošlosti; 16: tekst kao sredstvo ograničavanja subjektivnosti vizije) ... 146
1. Unutrašnji pristup književnom djelu (3: Longin; 7: Eliotov »historijski smisao« ... 151
2. Lingvistička invazija u studiju književnosti (3: iracionalnost pretpostavki našeg jezičnog purizma; 7: stilistika P. Guberine; 8: Auerbach o stilističkoj kritici
i modernoj literarnoj senzibilnosti) ... 153
3. Nekoliko zaključaka (1: sadržaj i forma; 4: H. Levin
o konvenciji; 5: iskrenost u poeziji) ... 157
4. Stil i struktura (1: književna terminologija; 9: Riffaterreov postupak stilske analize) ... 159
5. Unutrašnji pristup kao vrsta književne kritike (1: tradicionalni kontekst modernoga pjesničkog izraza) ... 161
6. Književna kritika i nauka o književnosti (1: osude krajnjeg subjektivizma; 5: L. Spitzer; 9: mogućnosti egzaktnog proučavanja književnosti) ... 164
Dodatak drugi: Interpretacija u kritici i u nastavi ... 167
FILOLOGIJA U VREMENU ... 169
Okvir ... 171
Kronika i bibliografski podaci. Pitanje o mogućnosti angažirane filologije. Lijevi i desni stav o nacionalnom pitanju. Angažman u filologiji kao angačman za traženje istine: laboratorija i svijet. Filologija i društvene nauke: o teoriji nacije ... 171
Uz tekst »Pojam književne terminologije«: termini prošlosti i stanovište sadašnjosti. Uz tekst »Metodološka pitanja...«: o nekim formulacijama; dvije riječi u sarajevskoj diskusiji; specifičan položaj naših književnosti i vrijednost djela koja u njima nastaju; atipičan razvoj; usmena književnost u historiji naciolnalne književnosti ... 182
Metodološka pitanja specifična za proučavanje naših nacionalnih književnosti ... 193
Devet teza o specifičnosti književnog razvoja na rubu jedne civilizacije, a u jednoj istovremeno maloj, ne-razvijenoj i višenacionalnoj zemlji; o osobitosti problema koji stoji pred historičarem takve književnosti, o njegovim neprilikama i o njegovoj šansi u poslu na konstituiranju jedne opće nauke o književnosti. Objašnjenja i ilustracije. Paralele našoj situaciji. Mjesto usmene književnosti u našoj historiji književnosti.
Kolektivna i individualna historija književnosti. Kritičko izdanje i njegove moguće zamjene. Funkcija i karakter književnosti u zadatim horizontima. Atipičan razvoj i književnohistorijska ideja progresivne evolucije. Tradicije nacionalne i regionalne, i međuodnos I naših nacionalnih književnosti.
Pojam, književne terminologije ... 208
Pristup. — Matošev i naš problem: termini i terminologija ... 208
Ujednačiti? — Od težnje ujednačavanju do sumnje u mogućnost tačne definicije. Osobitosti književne ter-minologije: u porijeklu i u karakteru ... 211
Univerzalna ili evropska književna terminologija. — Vjerovanje u univerzalnost književne terminologije općenito je ali neosnovano. Izbor orijentalnih termina u evropskim i američkim rječnicima nije reprezentativan za orijentalne književnosti nego za razdoblja egzotizma u evropskim književnostima. Terminologija i koju smatramo univerzalnom neadekvatna je raspravi o orijentalnim književnostima. Potreba komparativneg ) proučavanja evropskoga premallfugim ferminološkim sistemima. Šta nosi budućnost, a šta previđanje razlike u sadašnjosti 214
Književna terminologija i nacionalna književna tradicija. — Cjelovitost evropske književne terminologije, i neujednačenosti u njoj. Ogledne analize: »pjesma«;
»balada« i »romanca«; »lirika«, »epika« i »dramatika«; »kritika«; »narodna« i »umjetnička« književnost. Književna terminologija i književna tradicija .. ..218
Slavenske književnosti i evropska književna terminologija. — Specifično slavenski termini u zapadnoevropskim rječnicima. Odstupanje slavenske književne terminologije od opće evropske, napose u području usmene književnosti: podudarnosti i razlike među slavenskim književnostima. Slavenski ekvivalenti njemačkog »Marchen« i »Sage«. Adaptacija međunarodne terminologije. Odnos prema njemačkoj .... 224 Zastarjelo, jednostrano i pogrešno u književnoj terminologiji. — Rezultat jednog pokušaja da se književni termini suvremeni i živi luče od zastarjelih. Pitanje o zastarijevanju termina kao pitanje o zastarijevanju književnosti: književna i naučna terminologija. Izvorna značenja termina nadživljavaju teoretski sistem odnosno shvaćanje unutar kojega su nastala. Šta tu može značiti »jednostrano« i »pogrešno« .... 229
Dragocjena neujednačenost. — Književna terminologija kao pomoćno oruđe istraživača i kao zasebna književnopovijesna činjenica ... 231
Stanovište sadašnjosti i stanovište prošlosti u historiji književnosti (Prilog utvrđivanju granice među filologijom i politikom) ...236
Filolog u međunacionalnim sporovima o jeziku i književnosti. Razlike među naučnom i praktično-političkom razinom. Osnovna dužnost filologa i prema vlastitom narodu: da bude filolog. Politički sporovi o književnosti, i domet praktičkih rješenja. Kako se može ispravno dokazivati valjanost književnohistorijske teze u takvim slučajevima? Pojam stanovišta prošlosti i stanovišta sadašnjosti. Gledište o stanovištu sadašnjosti i ahistorizam. Pojam nacionalne književnosti: nastanak, sudbina u XIX st., kriza pozitivističke koncepcije nacionalne književnosti i suvremene alternative. Nacionalna književnost kao jedna od perspektiva u kojima se književno djelo vidi. Pitanje: »jugoslavenska književnost« ili »jugoslavenske književnosti«?, i i kako se odgovor na to pitanje može dokazivati. Nesretne posljedice okolnosti da se političke rasprave o književnosti zbivaju u duhovnom horizontu krize pozitivizma: pojedinačni pojmovi naslijeđeni iz mrtve teorije vladaju se kao predmet iracionalne vjere; uspješna rješenja na političkoj razini tada su teška.
Prevladavanje antipozitivističke pobune ... 251
Kritiku pozitivizma naučili smo lučiti od pobune protiv metodičnosti i znanja; pozitivističku metodološku poziciju od njezinih nepametnih tumača. Nedostaje, međutim, pouzdan kriterij za razlikovanje pozitivističke i nepozitivističke pozicije: antipozitivistička pobuna ostala je puka, nespecifična pobuna. Neprihvatljivost rješenja koje se svodi na nabrajanje pojedinačnih osobina. Razlike među kritičarima pozitivizma u odnosu prema pitanjima o uzoru prirodnih nauka, o pozitivizmu kao filozofskom stavu, o metafizičkim pretpostavkama i empirijskoj osnovanosti bavljenja književnošću. Protivurječan karakter antipozitivističke pobune kao posljedica okolnosti da se u pobuni protiv pozitivizma dovršava zasebno konstituiranje dviju vrsta bavljenja književnošću: empirijske nauke o književnosti i kreativnih djelatnosti književne kritike i historije književnosti. Smisao suprotstavljanja duhovne nauke prirodnoj na jednoj i na drugoj strani. Stanovište prošlosti kao bitna oznaka pozitivističke pozicije u književnoj kritici i historiji književnosti. Važnost prevladavanja antipozitivističke pobune.
Književnost malog naroda i strani utjecaj ... 259
Sadržaj pitanja i njegova iskušenja. Inherentne neprilike književnosti koja nastaje u malom narodu; neprilike književnosti koja nastaje u narodu politički neslobodnom. Književnost politički podjarmljenog naroda i strani utjecaj; od ksenofobije do formule: domaće = originalno. O utjecaju i originalnosti u književnosti. Odlučan potez u književnoj igri: na tlu ni nacionalnog ni univerzalnog nego individualnog. Otpor stranom utjecaju u književnosti, motiviran ksenofobijom i formulom domaće=originalno, kao zalaganje za konzervativno i drugorazredno; nesposobnost koja nije vrlina ni kad je nužda. Položaj pisca malog naroda: u književnosti i u svijetu.
Bilješke ... 267
Okvir (1: kontinuitet lijevog stava prema nacionalnom pitanju; 3: tri komentara o jednom shvaćanju pojma jugoslavenske književnosti; 4: »muška pripovijetka« i »Sage«) ... 267
Metodološka pitanja specifična za proučavanje naših nacionalnih književnosti (6: zašto naši pisci ne mare da formuliraju svoju poetiku?) ... 274
Pojam književne terminologije (12: evropski i vanevropski termini, posebno nazivi za pojave spontanog nastanka; 16: »poema«; 24: metrika i retorika prema lingvistici i književnoj kritici; 39: »pripovijetka« i »pripovijest«, »novela« i »roman«) ... 277
Prevladavanje antipozitivističke pobune .... 287 Književnost malog naroda i strani utjecaj .... 288
POJAM KNJIŽEVNE KRITIKE I POJAM
MARKSISTIČKE KNJIŽEVNE KRITIKE ... 289
Okvir 291
Pitanje o marksističkoj književnoj kritici i pitanja sa njim prepletena: o metodi njihovog ispitivanja. O utvrđivanju ideološkog smisla i društvenog ekvivalenta umjetničkih pojava, o G. Lukacsu, o smjeni umjetničkih orijentacija kao predmetu književne historije, o funkciji kritike i autonomiji umjetnosti. Bibliografski podaci. Tri riječi u diskusiji na beogradskom sastanku o vidovima i mogućnostima marksističke kritike.
O prethistoriji, pretpostavkama i pravilima za ovaj razgovor ... 311
Dosadašnje iskustvo iz spora o tvrdnji da »nešto što bi se ispravno moglo nazvati marksističkom književnom kritikom ne postoji« kao ilustracija teškoća u razgovoru među ljudima različitih intelektualnih fizionomija i interesa. Tri pretpostavke i tri pravila za ponašanje u interdisciplinarnoj situaciji. Pretpostavka o postojanju više vrsta znanja o književnoj kritici, i pravilo intelektualne otvorenosti i radoznalosti. Pretpostavka da međuodnos raznih vrsta znanja nije odnos jednostavne komplementarnosti, i pravilo o razumijevanju razlike među razinama u razgovoru. Pretpostavka da plodno međusobno sravnjivanje rezultata jest ipak moguće, i pravilo o usmjerenosti na uspostavljanje kontakta sa subesjednikom.
O pojmu književne kritike... 319
Jedno određenje književne kritike. Njegov karakter i elementi od kojih je sastavljeno; značenje opisa: kreativna aktivnost, doživljaj djela, kontekst, sud o djelu, tumačenje djela. Funkcija književne kritike; njen nastanak i uslovi njenog postojanja. Književna kritika prema teoriji književnosti (legitimnom nasljedniku tradicionalne poetike i retorike), prema običnom komentaru o djelu i običnom sudu o djelu. Primjedbe i prigovori koji se ovom shvaćanju književne kritike mogu zamisliti, prije svega sa stanovišta koje nije književno teoretsko. Primjer: tretman nekih pojmova naučne psihologije u ovom izlaganju. Pojava interdisciplinarne refrakcije, njen protivurječan karakter. Pitanje o relativnom određenju književne kritike među srodnim.oblicima čovjekove aktivnosti kao pitanje kojemu se interdisciplinarna diskusija o književnoj kritici može najplodnije posvetiti. Mogućnosti njegova sistematskog razmatranja, i dvije ogledne analize. Prva, na primjeru književne terminologije: promjena u značenju i, osobito, u prirodi termina koji prelazi iz književne kritike u teoriju književnosti ili filozofski sistem. Druga, na primjeru rasprave o metodi u književnoj kritici: pitanje o ulozi kritičarevih filozofskih, književnoteoretskih i drugih pretpostavki u književnokritičkom činu (neka važnost ili odlučna važnost).
O marksizmu i književnoj kritici ... 333
Uslovi pod kojima bi se pojam marksističke književne kritike mogao valjano zamisliti: da se kritika dosljedno shvati kao primijenjena aktivnost odlučno određena kritičarevim filozofskim pretpostavkama; da se promijeni današnje naše značenje izraza »književna kritika«; da se marksizam shvati kao cjelovit a individualan doživljaj svijeta. Nemogućnost odnosno neplodnost pokušaja da se ma koji od tih uslova zadovolji. Treći uslov, i odnos politike i književnosti. Podjela čovjeka na sfere, zov utopije i zamka pseudoutopije. Cjelovito osjećanje svijeta i subjektivistička interpretacija opće povezanosti i uzajamne zavisnosti. Razlozi zbog kojih ni uslovna ni približna upotreba naziva »marksistička književna kritika« nije poželjna: struktura naziva sugerira pogrešnu orijentaciju kritičaru koji se inspirira marksizmom i pogrešno vrednovanje kritike (i nasljeđa lijeve kritike); žilavost narodnjačke retorike u našoj književnosti čini preciznost riječi za nas životno važnom. Književna kritika svoje potpuno opravdanje mora sadržavati u sebi.
Bilješke ... 341
(3: pitanje o mogućnosti marksističke književne kritike nije terminološkoj 7: poslije brodoloma univerzalnog čovjeka, šta da se radi; 14: iskustvo tzv. filozofske ili ontološke književne kritike kao primjer protivurječnog ponašanja doktrinarnog kritičara; 16: pojam suda o djelu; 25: protivurječan karakter utopijskog; 26: historija književne kritike koja ne razlikuje književnu kritiku od teorije književnosti; 37: Taineove filozofske pretpostavke; »treći odgovor« na pitanje o odnosu književne kritike i teorije; 38: pitanje o metodi kao pitanje o činjenicama djela; 40: Lukacseva estetika i njegova književna kritika; 41: kritika i književna kritika; 43: riječ »totalitaran«; 47: Lenjin o književnosti; 48: »katolička književna kritika«).








Knjigu Priroda kritike objavio je 1972. zagrebački Liber, kao drugu knjigu onome što se kasnije prozvalo Bibliotekom L. U ovo izdanje tekst se prenosi onako kakav je bio i u originalnom, sa svim neujednačenostima u jeziku i u pravopisu, pa u dva tri slučaja i u pisanju stranih imena (što je sve posljedica da li prestrogog? izvoda iz uverenja da u spisima ove vrste jednom objavljen tekst, u načelu, ne treba naknadno da se ispravlja). Ispravljao sam samo, u originalnom izdanju rijetke, slovne pogreške. Nisam ipak odolio da ne ispravim, po rukopisu, i jednu riječ koju sam propustio da ispravim kada je tekst objavljen u časopisu, a odatle je stigla i u knjigu: na str. 144 originalnog izdanja, u 23. redu odozgo, pisalo je "estetski", a u novom na istoj strani, u 18. redu odozgo, piše ispravno "etički". Ova pogreška, pretpostavljam, nije mogla da zbuni pažljivog čitaoca, ali jedna bezazlena slovna pogreška (kojoj nema traga ni u jednoj od četiri publikacija u kojima je taj tekst, prije knjige objavljen), nekog možda i jest: na str. 237, u 17. redu odozdo, pisalo je "u nekoj namjeri", umjesto "u nekoj mjeri (kako je sada u 15. redu odozdo).

Prikaži manje