Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: bosanski
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti

Ivo Andrić - Prokleta avlija - Ivan Lovrenović

Ivo Andrić, paradoks o šutnji

Nakladnici: Matica hrvatska, Sarajevo i FMC Svjetlo riječi d.o.o., Sarajevo

Broj stranica: 147

Godina izdanja: 2007.

Uvez: tvrdi

Visina: 205 mm

Težina: 272 g

vrlo dobro ocuvano

kronologija zivota IVE ANDRICA



Iz ovoga turobnog i uskogrudnog pogleda na književnost i na Andrića (kao i na nacionalnu kulturu općenito) poniknula je davnašnja teza po kojoj bi se Andriću, eto, još nekako i moglo priznati književno hrvatstvo, ali u vrlo doziranoj mjeri. Bio bi to samo Andrić s Hrvatskom mladom lirikom, Ex Pontom i Nemirima te zaključno s Putom Alije Đerzeleza, dakle, do 1919. godine kada je otišao živjeti u Beograd i „posrbio se“. To se, kažu autori ove teze, podudara i s njegovom „promjenom jezika“: od tada je ostavio ijekavicu i prešao na ekavicu. Čak ni na suhoj činjeničnoj razini ovi „argumenti“ naprosto nisu točni. Recimo, Andrić je ijekavicu i ekavicu naizmjence koristio od svojih gimnazijskih dana, ijekavske tekstove objavljivao je u vrijeme kada svi viđeniji hrvatski pisci pišu ekavski (Krleža, A. B. Šimić, Ujević, Krklec…), a neke od svojih vrhunskih pripovjedaka, napisane i objavljene davno nakon što je „prešao u Beograd“, napisao je ijekavski i nikada kasnije nije ekavizirao. Apsurdnost takve nacionalno-jezične purifikacije i administriranja unutar jednoga kompleksnog a cjelovitog autorskog opusa najbolje se ogleda u činjenici da se na taj način iz Andrića, koji bi bio „priznat“ i kao hrvatski, te uvršten u hrvatsku književnost, izostavlja ono najbolje što je stvorio, a što umjetnički kulminira u Prokletoj avliji (cijeli „franjevački ciklus“ pripovjedaka, Travnička hronika itd.) (iz predgovora Ivana Lovrenovića).



( u sobi ,mala gornja ladnica ,u sobi)