ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1971
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

Odlično očuvano!

Autor - osoba Pavletić, Vlatko
Naslov Djelo u zbilji : eseji i analize / Vlatko Pavletić
Vrsta građe esej
Jezik hrvatski
Godina 1971
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Naprijed, 1971 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 379 str. ; 21 cm
Zbirka Jugoslavenski pisci
Napomene Napomena: str. 375
Registar.

Vlatko Pavletić
DJELO U ZBILJI
Eseji i analize
Premda se ova Pavletićeva knjiga nominalno sastoji od pet, a u biti od tri tematski različita dijela: (1) eseja posvećenih stranim piscima i problemima umjetnosti uopće, (2) studija o trojici velikih hrvatskih književnika i (3) analiza određenih knjiga suvremenih naših literarnih stvaralaca, iz nje izbija jedinstven stav i zahtjev: zbiljski govoriti o zbilji, što, drugim riječima, znači: književnost koja nije okrenuta životu, literatura koja ne vodi računa o datom povijesnom času – nije književnost. Naravno, kao i svaki istinski stvaralac, Pavletić ovdje nije dogmatik, on dopušta i drugačije pristupe pri ocjeni jednog umjetničkog djela, ali od svojih stavova ne odustaje nikada. Bez ikakve namjere da prejudiciramo, ustvrditi nam je da je ovaj rasni kritik i esejist stopostotno u pravu. Dokazati ovu tvrdnju nije nimalo teško: sve ono što nas u jednom književnom ostvarenju zaokuplja i uzbuđuje jest suklađivanje našega, čitateljeva, pogleda na svijet i život s pogledom piščevim; pisac bez iskustva i dolične komunikativnosti u iskazivanju toga svoga životnog i umjetničkog iskustva, pa ma koliko on inače bio darovit, ne može udovoljiti našoj intelektualnoj i osjećajnoj radoznalosti: mi se odmah u početku počinjemo razilaziti, odnosno: mi se ne razumijemo. Da je tome tako, Pavletić bjelodano dokazuje u svojim vanredno sažetim a razgovijetnim analizama književnoga opusa Tina Ujevića, Vladana Desnice, Vjekoslava Kaleba i Ive Frangeša, u kritičko-esejističkim napisima o „Skitnjama“ Matka Peića, „Zoon grafikon“-a Tomislava Ladana, „Frede, laku noć“ srpskog prozaika Dragoslava Mihailovića, te pišući o zbirkama pjesama Zvonimira Goloba i Arsena Dedića.
Govoreći o kritici kao takvoj, Pavletić kaže da se ona sastoji od nekoliko slojeva; postoji:
– recenzent koji informira o djelu,
– kritičar koji u javnosti djeluje, i
– kritičar kojega djelo zavređuje pažnju i studiju drugih kritičara.
Kojem od ovih slojeva pripada sam Pavletić? Uvjereni smo: svima. Jer on umije briljantno informirati o djelu, ne boji se kritički javno djelovati i, napokon, stvara kritička djela koja zavređuju ne samo pažnju drugih kritičara, već, u prvom redu, pažnju i naklonost čitateljskog općinstva u cijelosti, i sve to uvijek na jednom mjestu, u svakom svom napisu posebno, što je, nema dvojbe, odlika samo vrsnih prosuditelja umjetnosti. A da se ovom konstatacijom nismo prebacili, posvjedočit će i najnovija Pavletićeva knjiga eseja i analiza „Djelo u zbilji“.

Pavletić, Vlatko, hrvatski književni kritičar, književni teoretičar, esejist i političar (Zagreb, 2. XII. 1930 – Zagreb, 19. IX. 2007). Studij jugoslavistike završio 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1975. i doktorirao temom o Ujevićevu pjesništvu. Radio je kao urednik u Vjesniku (1954–57), ravnatelj Drame zagrebačkoga HNK-a (1958–60), glavni urednik izdanja Matice hrvatske (1965–72). Od 1960. bio je profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti. Početkom 1972. uhićen je kao sudionik Hrvatskoga proljeća te osuđen na godinu i pol zatvora. God. 1990–92. bio je ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa RH, od 1992. saborski zastupnik, 1995–99. predsjednik Sabora, a potom, nakon smrti F. Tuđmana, dva mjeseca privremeni predsjednik RH. Redoviti je član HAZU bio od 1991.
Bio je među pokretačima časopisa Krugovi (1952) i prvi glavni urednik, a poslije se afirmirao kao vodeći teoretičar i kritičar krugovaškoga naraštaja te promicao vrjednovanje književnosti na temelju isključivo estetskih kriterija. Uređivao je i Izvor, Republiku, Literaturu, Kolo i Kritiku te kulturne rubrike Vjesnika, Vjesnika u srijedu i Telegrama. Objavio je mnoštvo recenzija, osvrta, članaka, feljtona, eseja, antologija, zbornika, kritičkih panorama te teorijskih tekstova o tumačenju i razumijevanju pjesništva. Kao književni kritičar sljedbenik je matoševske impresionističke kritike, a služio se i postupcima hermeneutike i strukturalističke kritike. Autor je i mnogobrojnih monografija o hrvatskim književnicima. Djela: Sudbina automata (1955), Kako su stvarali književnici (1956), Trenutak sadašnjosti (1960), Analiza bez koje se ne može (1961), Protivljenja (1970), Protiv barbarokracije (1971), Djelo u zbilji (1971), Ujević u raju svoga pakla (1978), Obuzdani gnjev (1978), Ključ za modernu poeziju (1986), Zagonetka bez odgonetke (1987), Poetizacija životnih običnosti (1991), Kako razumjeti poeziju (1995), Kritički medaljoni: panorama hrvatskih pisaca i djela (1996), Prisjećanja o sebi i drugima (2006), Poetka korelacija: sveopća mreža odnosa (2007) i dr.
MG53