Autor: Domaći
Godina izdanja: ostalo
ISBN: ostalo
Oblast: Pravoslavlje
Jezik: Srpski

Mitropolit Mitrofan Ban

Strana: 324
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 20 cm

Iz Predgovora

Kada sam, u još mladim godinama, kao nov sveštenik, došao u priliku da ispovedam, odmah sam uvidio da za pravilno obaljvanje svete i spasonosne tajne ispovijedi nema dovoljno spreme. Ovo zadosta uznemiravalo me je, jer sam znao kakvu odgovornost na sebi nosi sveštenik koji nema potrebnog znanja da pri ispovijedi, pokajnika ispita o svijema grijehovima koji potiječu od njegovijeh duševnijeh i telesnijeh slabostih, i da ga pouči, ukoliko mu je potrebno, da se o daljega griješenja popravi i hrišćanski život nastavi.

Poznajući ja ovako sebe da mi ovakva svojstva za ispovijed potrebna oskudjevaju, pa u težnji, da bih sebe u ovome nedostatku bar u nekoliki popravio, ja sam, u mojim mlađim godinama, o ovome često puta u razgovor stupao sa nekijema svojiema po činu drugovima, i iz toga manje ili više uverio sam se, da mnogi od njih, na žalost samnom zajdeno takvi nedostatak dijele. Što je naše vrlo revnosno sveštenstvo u ovijema stranama u duhovno spremi tako izostalo, nije ni baš ni čudo, pošto je ono, silimo okolnosti, često puta bivalo prinuđeno da se više bavi oružijem negoli knjigom.
…

Pri pisanju ovoga, poslužio sam se najboljijema, koje sam pri ruci mogao imati, srpskijema i ruskijema autorima.

SADRŽAJ

Predgovor, 5

PRVI DIO

OPĆI POGLED NA SV.TAJNU POKAJANjA – ISPOVIJEDI

DRUGI DIO

O SVEŠTENIČKIM DUŽNOSTIMA PRI ISPOVIJEDI

TREĆI DIO

1. U koje smo vrijeme dužni pristupiti na ispovijed? 133
2. Kako se hrišćanin ima priugotoviti za ispovijed? 139
3. Red za pristupanje na ispovijed valja mirno očekivati bez svake smetnje onoga koji se tada na ispovijed pred duhovnikom nalazi, 149
4. Ni jedan grijeh na ispovijedi ne valja utajiti ni zaboraviti, 152
5. Ne valja se stiđeti ispovjedati svoje grijehove, 156
6. Na ispovijedi ne valja se izvinjavati za svoje grijehove, 161
7. Pokajnik pri ispovijedi dužan je sam kazivati svoje grijehove, a ne očekivati da ga svešetnik za svaki grijeh pita, 164
8. Pokajnik, očitujući svoje grijehove, samoga sebe osuđuje, i tako, svojevoljno priznajući ih, dobija oproštaj i pomilovanje od Boga, 165
9. Šta se zahtijeva od pokajnika pri ispovijedi? 168
10. Ne valja očajavati, jer i najveće grehove Bog oprašta, samo kad se za njih grešnik iskreno pokaje, 171
11. Pomisao na potonji čas i zagrobni život pobuđuje grješnika na pokajanje, 173
12. Bog grešnika čeka na pokajanje i potonji čas može pomoći ako se grešnik iskreno pokaje, 176
13. Nije dozvoljeno da pokajnik mimo svojega nadležnoga sveštenika drugog duhovnika bira sebi za ispovijed, 177

ČETVRTI DIO

1. Prethodna sprema pred samu ispovijed, 181
2. Čin ispovijedi, 182
3. O ispovijedi djece, 183
4. Pitanje za sedmogodišnju djecu koja prvi put dođu na ispovijed, 185
5. Pitanja za decu mušku i žensku od 7 do 14 godina od prilike mogla bi biti ova, 201
6. Pitanja za ispovijed odraslih hrišćana po rukovođenju 10 Božijih zapovijedi, 221
7. Zaključna pitanja pri svršetku ispovijedi, 228
8. Što se tiče ispovijedi za same sveštenike, to, osim više izloženijeh općijeh pitanja za svijetovnjake, duhovnik koji ispoveda svoga brata sveštenika, može ga pitati otprilike još i ovako, 288
9. Sveštenik poučava pokajnike, 292
10. Ispovijed bolesnijeh koji se pri kraju života nalazi, 293

PETI DIO

1. O epitimiji, 311
2. Molitva za one koji su sebe kletvom svezali, 323