| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično | 
| Grad: | Novi Sad, Novi Sad | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1988
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Oblast: Pravoslavlje
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        sabac 1988 
veoma dobro stanje 
ilustrovano 
podvuceno na par mesta grafitnom olovkom, uredno, moze da se obrise 
 
Nikolaj Velimirović (4. januar 1881 - 18. mart 1956) je bio episkop Srpske pravoslavne crkve, hrišćanski teolog i nacionalistički ideolog. 
 
Velimirović je školovan na Zapadu i u mladosti je bio velik zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. U međuratnom periodu postaje predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okreće se anti-evropejstvu i konzervativizmu. Osnivač je desničarske političke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom Ljotićeve organizacije ZBOR.[1][2][3] Često je kritikovan zbog antisemitskih stavova.[1][2][4][5][6] Njegovi sledbenici se nazivaju nikolajevci. 
 
Centralno mjesto u Velimirovićevim razmišljanjima činila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalističkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba čuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres.[7] Episkop Nikolaj je bio duboko očaran srpskom prošlošću nemanjićkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti.[7] 
 
2003. godine Srpska pravoslavna crkva ga je kanonizovala za sveca i od tada ga slavi kao svetog Nikolaja Žičkog.