Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2008.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Beograd 2008. Tvrd povez, 486 + 420 strana.
Knjige su odlično očuvane.
K4
Istorija antičke estetike čini prvi tom ISTORIJE ESTETIKE i obuhvata najranije razdoblje estetičke misli, počev od mitoloških refleksija, preko Homerovih i Hesiodovih pogleda na stvaranje i umetnost, zatim učenja pretsokratovaca, zaključno s Platonom i Aristotelom, koji su stvorili celovit estetički sistem, tumačeći estetiku u najširem smislu kao razumevanje samog bića stvaranja i svega što to biće omogućava i utemeljuje.
Polazeći od Aristotelovog dela kao najblistavijeg trenutka u istoriji razvoja antičke estetike i s pravom ukazujući na činjenicu da misao velikog filozofa, između ostalog, predstavlja i sintezu sveukupne dotadašnje estetičke baštine, pa, kao takva, označava i završnu fazu jedne velike epohe, autor u zlatnom Aristotelovom finalizovanju onoga što se događalo pre njega pokušava da uoči zametke onoga što sleduje.
„Klice novih estetičkih shvatanja i opredeljenja“, kako u uvodnoj reči ističe Đokić, valja tražiti već u Aristotelovoj filozofskoj školi, kod nekoliko izuzetnih učenika, koji su prema učitelju i njegovoj misli gajili izrazito poštovanje, ali su, ohrabreni od samog učitelja, pokazivali interes za postavljanje novih pitanja, pa tako, na izvestan način stupajući u dijalog sa tradicionalnim, utirali put novoj tradiciji.
Ističući podatak da je za svog naslednika u školi Aristotel odredio učenika Teofrasta, kom je bilo suđeno da doživi kraj grčke nezavisnosti, koja je nagovestila nastanak helenističkih država i helenističke kulture, Radoslav Đokić kao ključnu misao svog razmatranja istorije helenističke estetike izdvaja stav da, suprotno dugo preovlađujućem mišljenju, između perioda obeleženog antičkom i perioda obeleženog helenističkom estetičkom mišlju, nije bilo praznine, to jest, da dve epohe ne razdvaja neko „mračno“, beslovesno doba