ISBN: Ostalo
Godina izdanja: -
Jezik: hrvatski
Autor: Strani

Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja
NZMH zagreb 1989.
tvrde korice, omotnica 505 str.
odlično očuvana
izuzetno retko u ponudi
u trenutku postavljanja
jedini primerak


Opis djela
Knjigu je dr. Tuđman pripremao od ranih 1980-ih,[1] a objavio 1989. – 1990. godine.[2]

Ako se pogleda cjeloviti Tuđmanov spisateljski opus, Bespuća povijesne zbiljnosti nameću se kao knjiga središnja po važnosti i utjecaju. Tuđmanov povjesničarski magnum opus ostaje Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji; uz nju, tu je i vrijedna rasprava Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, dok je polemičar i strateg Tuđman najbolje predstavljen u Usudbenim povjesticama i u zbirci interviewa inozemnim novinarima, Hrvatska riječ svijetu.

U tome korpusu pisanih djela, Bespuća se nameću kao čudan križanac: dijelom polemika s političko-ideološkim protivnicima iz Tuđmanovog komunističkog razdoblja (ako koji od jugokomunističkih «kadrova» i ostane zapisan u povijesnom sjećanju, to će, ironijom sudbine, biti zahvaljujući upravo ovoj knjizi); dijelom historiozofski pokušaj meditacije nad nasiljem u svjetskoj povijesti- a najviše pokušaj artikulacije auktorove težnje za profiliranjem političke aktivnosti koja će svoj najbolji izraz dobiti u borbi za hrvatsku samostalnu državu. Već u početku valja reći da je Tuđman kao «filozof povijesti» neoriginalan i ne previše uvjerljiv: najveći broj ilustracija njegovih tvrdnji je iz dosta popularne knjige Barbare Tuchman o zlosretnom 14. stoljeću. Klasični pisci filozofije povijesti, od Sv. Augustina preko Gioacchina da Fiore i Giambattiste Vica i Hegela do Marxa, Toynbeea do Spenglera u Tuđmanovovu svjetonazoru ne igraju veliku ulogu. Zanimljivo je da su i najugledniji domaći analitičari hrvatske geo- i povijesnopolitičke sudbine kao Ivo Pilar i Milan Šufflay slabo zastupljeni u ovome djelu. Štoviše, u svome je pojmovnom instrumentariju Tuđmanova knjiga bila pomalo zastarjela već u trenutku izlaska: autorovo pozivanje na marksističke autoritete i ljevičarsko pravovjerje predstavljalo je anakronizam i 1989., kada se knjiga prvi puta pojavila.
I, vjerojatno najrazvikaniji Tuđmanov ideološki crimen, njegov tobožnji antisemitizam, nazočan je jedino u ovome djelu. U cijelom jednom poglavlju naslovljenom `O historijatu umnožaba ratnih zločina i stvaranja `jasenovačkog` mita i `bleiburškog` mita dr. Tuđman podrobno analizira to pitanje.[3] Radi se o tome da je Franjo je Tuđman, pobijajući glavni velikosrpski mit, onaj o Jasenovcu, statistikama potkrijepljivao proizvoljnost raznih dotada nedodirljivih procjena o žrtvoslovlju u Drugom svjetskom ratu. Naveo je i dosta izraelskih i drugih židovskih povjesničara koji problematiziraju brojke o stradanju Židova pod nacističkim režimom, držeći upitnom tezu o 6 milijuna poubijanih Židova. Ti istraživači smatraju da se točna brojka ne može odrediti, ali da je bliža procjeni od 4 milijuna, a ne 6 milijuna. Naglasivši to, kao i otvorivši neugodnu temu židovskih kapoa u koncentracijskim logorima (tj. o «suradnji» židovskih logoraša s nacističkim nadzornicima, uglavnom po memoarima hrvatskoga komunista Ante Cilige, koji je proveo godinu dana kao zatočenik u Jasenovcu), Tuđman je, stavi li se na stranu i nezgrapnost pojedinih njegovih formulacija, dirnuo u «svetu kravu» židovske novovjeke nacionalne mitologije koja je ugrađena i u temelje izraelske države. Ukratko- autor je perspektivizirajući židovsko mučeništvo kao samo jedno od stradanja u općoj povijesti genocida, dirnuo u srž moderne političke korektnosti i političkoga vrijednosnoga sustava koji majorizira nacističko i minorizira komunističko zlosilje.

Trajne vrijednosti Tuđmanove knjige se mogu sažeti u dvije izuzetne odlike: rušenje centralnog modernoga velikosrpskoga mita, Jasenovca, koji je u svojem histeričnom goebbelsovskom obliku, po stupnju opsesivne malignosti, lažljivosti i patološke fiksiranosti daleko nadišao srpsku Kosovsku mitologiju koja pripada predmodernomu razdoblju nacionalne kristalizacije, te odigrao zloćudnu ulogu u novijoj povijesti. Više no desetorostruko napuhivanje brojki i «nacionalno profiliranje» Jasenovačkih žrtava poslužilo je glavnim sredstvom za stvaranje slike o Hrvatima kao dijaboličnim krvolocima i u oblikovanju morbidne mješavine paničnoga straha i genocidne agresivnosti, i zatrovavši stanje duha srpske nacije odigralo je kobnu ulogu u masovnoj mobilizaciji cijeloga Srpstva koje se sunovratilo u istrjebljivački rat protiv Hrvata i Bošnjaka-muslimana. Doduše, moglo bi se dodati da su neki suvremenici (kao povjesničar Ljubo Boban, i, kasnije, matematičar-publicist Josip Pečarić) također obrađivali temu goebbelsovske mitologizacije i instrumentalizacije logora Jasenovac u službi velikosrpske ekspanzionističke agresije-no, nitko nije kao Tuđman otvorio taj tumor protuhrvatskoga šovinizma niti je uporno ustrajao u njegovu demaskiranju do konca. Povijest je, uza svu nemoć da se egzaktno odredi broj žrtava u Jasenovačkom logoru, potvrdila validnost Tuđmanovih procjena, isto kao što je srušila lažnost srpskih histeriografskih projekcija.

Tuđman je također dobro uočio da je orkestrirana navala srpskih historičara na Katoličku crkvu i na njezinu ulogu među Hrvatima, napose tijekom Drugoga svjetskog rata, zapravo nastavak i primjena Stojanovićeve teze s početka stoljeća.[1]

Drugo, pomalo neočekivano trajno nasljeđe Tuđmanovih Bespuća povijesne zbiljnosti je na polju ponovnoga pohrvaćivanja hrvatskoga jezika. Neke su Tuđmanove novotvorenice ušle u hrvatski jezik, većina nije, no, važnijom se pokazala njegova upornost u oživljavanju izvornih hrvatskih riječi koje su razni jugorežimi gurali u zaborav. Već legendarni naslov jednoga poglavlja: «Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe», izazvao je pravi užas jugounitarista jer je ukazao na smjer slobode kojim je otada krenuo hrvatski jezik- makar se taj put nerijetko i razilazio s Tuđmanovim. Ovaj je učinak ponovno potvrdio staru istinu: jezik i politika su neodvojivi, a ovaj se puta, nasreću, politika našla na strani hrvatskoga jezika.

Sadržaj djela
Dio prvi
Povijest i životna sudba
I. O orisu jasenovačkog mita i teza o genocidnosti hrvatstva
II. O »Eri tuđmanovštine« ili otkada i o čemu je spor
1. U sukobu s dogmatsko unitarističkim nagnućima na strategijskom području narodne obrane
2. U viru ključnog spora oko sloma monarhističke Jugoslavije i Hrvatske u NOR-u
3. U procjepu političkog voluntarizma i znanstvenog nastojanja
4. U žrvnju obračuna dogmatskih snaga s demokratsko-progresivnim strujama
Dio drugi
Povijest kao zločinidba i mitska pričimba
I. O historijatu umnožaba ratnih žrtava i stvaranja »jasenovačkog« mita i »bleiburškog« mita
II. Tragovima povijesne (pre)ozbiljnosti i nerazboritosti
1. Pri-činidbe mitomanske pri-povijesti
2. O ratnim i genocidnim zlodjelima u ranijoj povijesti
3. U sjeni »holokausta«
4. Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe
Dio treći
Filozofija i povijesno zlo
I. Prazdvajanja ljudskog uma nad bivstvom nasilja
1. U mitologijsko-religijskom mudroslovlju
2. U antičkom filozofskom umovanju
3. U kršćanskoj skolastici
II. Promišljanja smisla neizbježiva zla
4. U humanističko-renesansnom povijesno-misaonom grotlu
5. Na putovima racionalizma
6. U razboru prosvjetiteljskom
7. U obzorju europske klasike
III. Osmišljavanje svrhovitosti i besciljnosti sile
8. Na inačištu suglasja i opreka s filozofskim nasljeđem
9. U domišljanju pacifističkom i marksističkom
10. U faštističko-nacističkom procijepu volje i raz-uma
11. U suvremenom promišljanju svevremenskoga bezgraničja zlosilja
12. U razdvojbi - zdvojnosti
Dio četvrti
Povijesne činjenice i neznanstvene teorije
I. Izopaka povijesno-znanstvenih činjenica
1. O vjerodostojnosti izvora i svjedočanstava o ratnim žrtvama
2. O dosadašnjim znanstvenim spoznajama
II. Mitska podloga teorija o genocidnosti hrvatstva
3. Od mita do teorija o genocidnosti svakog hrvatstva
4. O povijesnoj krivnji katoličke Crkve
5. O prosudbama nacionalizma i separatizma hegemonizma i federalizma
Zaglavak
Pretpostavke za ozbiljenje povijesne razboritosti
Kazalo imena[4]
Izdanja
Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja,

Zagreb, 1989.;
II. izd. 1989.,
III. i IV. izd. 1990.[2]
Izvori
Jure Krišto: Katolička crkva i katolicizam u djelu Franje Tuđmana (III.) (pristupljeno 18. kolovoza 2012.)
Životops, Dr. Franjo Tudjman, povjesničar i državnik (Arhivirano 25. studenoga 2012.) (pristupljeno 18. kolovoza 2012.)
Vladimir Žerjavić: `Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu`, Globus, Zagreb 1992. (pristupljeno 18. kolovoza 2012.) (Hrčak)
Franjo Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti, Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Izabrana djela Franje Tuđmana, Zagreb, 1990., ISBN 86-401-0042-X, str. 506-507