Godina izdanja: Ostalo
Autor: Domaći
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski

Odlicno ocuvana
G8
MUJO HRNJICA — EPSKI I HISTORIJSKI Ovaka je krvava Krajina: s krvi ručak, a s krvi ve čera, svak krvave žva če zalogaje, nikad b jela danka za odmorka. Epskog Muju Hmjicu je široj književnoj i kulturnoj javnosti na upe čatljiv način predstavio Kosta Hormann u prvom svesku svoje znamenite zbirke muslimanskih epskih pjesama, objavljene davne 1888. godine. 1 Zapravo, višestoljetna tradicija o ovom junaku, stihovana i prozna, dobila je u li čnosti Koste Hormanna kanonizatora sretne ruke, koji je ne sarno priopćio niz pjesama u kojima je Mujo Hrnjica glavni junak, nego je takoder zabilježio i objavio usmene predaje koje su učinile da se — u nadopunjavanju s pjesmama — dobije živa i bogata epska biografija ovog lika. Historijski predak epskog Muje Hmjice bio je, po svemu sudeći, Mustafa Turčalović , koji se spominje u opsežnoj Historiji Bosne Saliha Hadžihuseinovića Muvekita, povodom bumih dogadaja u Krajini 1637. godine. Mustafa T,lrčalović spomenut je u carskom fermanu, upu ćenom Mehmed—paši Vuči, medu šestoricom Krajišnika čije je glave sultan tražio, povjerovavši u klevetu da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog sužnja prisvojili četrdeset hiljada groša. O kakvim se bumim vremenima radilo, posve u skladu s metaforom o Krajini —`krvavoj haljini`, te u kakvim je historijskim okolnostima izrastao epski junak Mujo Hmjica, 1 Kosta H Snnann, Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knjiga prva, Sarajevo 1888.

5

pokazuje Muvekitovo svjedo čanstvo o pašinu pokušaju da među ljutim Krajišnicima provcdc naredbu sadržanu u carskom fermanu: `Da bi zaplašio Krajišnike, poslao im je [Mehmed—paša Vu čo] prijepis carskog fermana po svom čovjeku Mchmed—agi i pozvao ih na pokomost. Oni su ga vratili, ispalivši top i psuju ći mu oca i majku. Božjim davanjem, kad su ispalili top, on se rasprsnuo i pobio topčije.`2 Muvekit je našao za potrebno da izmedu oldevetanih Krajišnika, čije glave sultan traži, posebno izdvoji Mustafu Turčalovića, za kojeg kaže: `Spomenuti Turčalovi ć Mustafa, to je dvorski kapudži—baša Hmjica Mujo, koji je u tom stolje ću bio nastanjen na Bosanskoj krajini, po svom junaštvu i hrabrosti sli čan Rustemu...` Muvekit zatim daje Mujin životopis, sa osvrtom na porodi čni historijat, navodeći podatke i za bra ću Halila i Omera, a ti ču sc dolaska porodice u Krajinu, obznanjivanja Mujina junaštva i prillika pod kojima je poginuo, te pogibijc njegove braće Halila i Omera, kao i znamenitog Talc Ličanina, koji se zatekao u njihovu društvu. Ve ć sc u Muvekitovim bilješkama prepli će povijesno i legendamo, a istaknuta je i činjenica o epskoj slavi braće Hmjica, koja traje i u trenutku kada povjesničar ispisuje svoje napomene o ovoj krajišni čkoj porodici: `Sve dok su bili živi spomenuti Mujo i njegova braća stalno su upadali u neprijateljske zemlje sa svojim četama i tamošnje krajeve plijenili. Čak su o junaštvu, koje su ovi ratnici pokazali u vojevanjima, spjevane mnoge pjesme na bosanskom jeziku. One se još i danas pjevaju i prenose s koljena na koljeno.` S druge strane, svjedo čanstvo Vuka 2 Navodi iz Muvekitove Hislorije Bosne dati su prema prijcvodu Lamije Hadžiosmanović, Fehima Nametka i Saliha Trake, koji upravo pripremaju ovo opsežno djelo za objavljivanje u izdanju Gazi I Iusre‘ begove biblioteke u Sarajevu. Zahvaljujem se na davanju rukopisa na uvid.